Битеф

Żena - trup, ljudi bez nogu, liliputanci, zli, Ijubomomi, džinovi - svi oni su pre svega glumci. Dmgačije, ali bez nezdravog zadovoljstva i voajerstva. Monpelje (od specijalnog izveštača) Pristižu u tišini na drvenu scenu i staju jedan pored drugog. Obuëeni su u bež, belo i nekoliko jarkih boja. Kao znakovi. Netremice nas posmatraju. Tišina. Sa vrha praktikabla dopite glas koji kao da dolazi negde izdaleka: Cenjeni publikumé, gledaj surove posledice mešavine rasa... To su freaks Geneviève de Kermabon, obasjani svetlima Alaina Poissona. Umetnici nečujno ulaze, ali njihovo prisustvo se odmah oseća. Gore Pomenuti glas pripada Altaïu, najavljivaču cirkuskih tačaka. On ima samo glavu i ruke. Kxaljevski ga fumaci Jean-Claude Grenier. A zatim, jedni uz druge: Greece-ogromna žena. Zip i Schlitze nakazne glave, Balambai', džin izoblićenog lika, Hercule snagator, lepa trapezistkinja Clèopàtre, u kro titelj ka lavova liliputanka Frida, androgin Žozeph—Žozephina, Vénus koją dresira żmije, liliputanac Hans, Kanghio Azijat, bezruka i beznoga Maïva i Phroso— akrobata džinovskih ruku. Freaks kao u filmu Toda Browninga, tragedija koją se dešava u cirkuskoj zemlji cuda i koją nam prića o nesrećnoj Ijubavi između liliputanca Hansa i lepe trapezistkinje Cléopatre. Äli nije reč o egzibicionističkom prikazivanju nakaza. Reć je o pozoriśnoj predstavi koju je želela i umela da ostvari Geneviève de Kermabon. Tri godine se mučila da übedi Ijude, da nadje novae, distributere, da do kraja osmisli predstavu. Pomogao joj je Peter Brook, a njen hommage Brooku je okrugli scenski prostor, usplamtele kupé, nácin kretanja glumaca, njihov raspored na sceni, korišćenje svih skrivenih kutaka u dnu parka Šato d’O u Monpeljeu. JeanClaude Carrière je nadgledao adaptaeiju, a zatim je Alain Crombecque pozvao predstavu u Avinjon, u koprodukeiji sa pozorištima Bouffes du Nord, Le Printemps des comédiens gde se odrzavaju pretpremijere, i Théâtre du VIII. Predstavu сото, dakle, uskoro gledati u Parizu i Lionu. Iznad glava u nizu nalazi se mreža; ispred njih je stub sa konopcima i trapezom. Sa leve strane je praktikád! na kome se nalaze Clèopâtrina cirkuska kola, u sredini je bubnjar sa svojira èudnim instrumentima koji podsećaju na pipke pastelnih tonova (tu su i cimbala), a sasvim dole su druga cirkuska kola u koja, kad to dramaturgija zahteva, zdravi postavIjaju hendikepirane. Bilo da su minijatumi, bezruki, bilo da su žena ili muškarac-trup, oni su