Битеф

Osnovni materijal svakog istraživanja tokom stvaranja jeste igračevo telo. Zvuči jednostavno, ali nije tako. Tela igrača fizički izgiedaju isto, a istovremeno su sasvim različita. Zatim sledi pitanje: kako se ovaj pokret uklapa u ovo telo, kako se ovaj pokret menja u susretu s telom partnera, i kako skokovi, padovi i okreti deluju kad se uporedo izvode? Kako sled pokreta menja telo, karakter? U radionici tragamo za prožimanjem jedinstvenosti I podražavanja, originalnosti I kopije, opšteg I pojedinačnog. Ova tema je razradjena u prizoru Devojke : „nemogućnost da idemo zajedno - ti si ljubomoran jer imaš sličnosti”. Pierreova gitara dopunjuje ovo nadmetanje. 4. Štaje bilo prvo: muzika Hi pokret? Wim prvi put koristi već postojeću muziku za svoju predstavu. A postavljeno pitanje i dalje nema odgovora. U traganju za pokretom za scenu Dečaka, u središtu je tema teže. Arno je već predložio svoju kompozidju Pazi se, dečko, koja ¡zaziva vibracije tela, sve do ušiju. Ušao je u studio, video prvi materijal i promemo pesmu. P.S. Moždaje postavljeno pitanje besmisleno, jer cesto ono što treba da je zajedno, stiže zajedno. 5, Tokom rada na 7 za Tajnu koja ce ostati Tajna, jos uvek se izvodila prva Vandekeybusova predstava Седа se telo ne seca (What the Body Does Not Remember) u raznim delovima Evrope. Prisustvo umetnlcke pros lost!, podstaknuto dnjenicom da Thierry De Mey, umetnički pratilac iz ranih dana, komponuje muziku zajedan prizor u novoj predstavi, vodi pitanjima: Šta je bilo tada? Ëta je sada? Neki koreografi se opredeljuju da fiksiraju materijal u obi iku strogog programa koji igrači treba da izvode što taćnije. To je dijametralno suprotno izazovu кода se prihvata Wim sa svojim igradma. Na prvim probama daje im radna uputstva formulisana kao neposredno fizičko zapažanje. Ti eksperimenti se povezuju sa postojećim specifićnim igračkim rečnikom, all istovremeno ostavljaju ogroman prostor za nova tumačenja. „Magneti reaguju samo od odredjene blizine; postoji magnovenje kad se oni u trenu privuku Mi odbiju; to ćemo da upotrebimo.” „Pokušajte da otkrijete kako izgleda kad bušilica zadre u odelo - samo telima.”

6. „Ovde ćemo upotrebiti pozorišni element.” „Moraš da postojiš da bi ¡grao.” Ako mi se ikada neki Wimov citât urezao u glavu, onda su to ova dva. On, s jedne strane, u prvoj radnoj fazi priziva neodredivo, čarobno, apstraktno, pozorišno Nešto, koje se može uporediti sa filmskom slikom. Wim to naziva „pozorisnim elementom”, a to se istovremeno odnosi i na klasične pozorišne elemente kao što su kostim, tekst i rekviziti. U Wimovom radu „pozorišni element” dobija dušu samo preko igrača. On traži i zahteva ličnost izvodjača koji mogu postojati samo kroz svoju fizičku individualnost. Wim komponuje pozorišne elemente na osnovu scenske intuicije i individualnih pogleda, vlastitog i svakog od glumaca. „Nije reč о 'plesu' ill 'pozorištu', već о stanju izvodjača u 'plesu' i/ili 'pozorištu'”, objašnjava Wim. Тако on unosi pozorišne elemente u svoj rad, a delimična upotreba pozorišnih elemenata rezultat je njegovog specifičnog shvatanja 'plesa'. 7. Tajna opisuje, obuhvata, drži nešto skriveno; ona u isto vreme poseduje nešto što skriva i nešto što otkriva; nešto što se približava I nešto što nestaje. Kako će Charo komponovati “skrivenu muziku”? Svaka predstava je neizbežno nova tajna; čak i kasnije, čak i za nas. Sve dok je to tako, igra traje. Georg Weinand, asistent reditelja