Битеф

SA ONE STRANE FASADE U Makedonskom narodnom teatru, bice izvedena predstava poznat kao Mamu mu jebem ko je prvi počeo Dejana Dukovskog, кода znamo kao autora Bureta baruta, iako je pre toga već ¡mao napisane četiri drame, od kojih jejedna nagradjena kao “najbolji dramski tekst domaćeg autora" na festival Vojdan Černodrinski, 1993. godine.

o dgovor na pitanje: da li mora da se bavi lokalnim (na osnovu početne informacije o tekstu) počinje kategoričnim: “I da i ne." S jedne strane, da bi jedna scena, jedna replika, bi la živa, ona mora da bude deo nekog iskustva. Da negde boli. Akteri su iivi Ijudi, spremni da se identifikuju sa bolom, sa energijom tih zapisanih reči. Ta frekvencija stiže do publike. Ne možeš da pišeš о nečemu što ne poznaješ; da igraš nešto što ne znaš štaje, što nisi osetio. S druge strane, ne moras da übiješ petnaestak sugradjana ako žeiiš da ti jedan od likova bude masovni übica. Šekspir bi rekao da smo sazdani od iste materije kao i snovi i naš kratki život je samo san. Konkretnije, u ovom tekstu sam pokušao da iskopam neke mitove razumljive svuda i da ih suočim sa nekom mojom prizmom, sa nekim mojim ovde i sada.Svaka scena u tekstu ima ekvivalent u nekoj drugoj sceni izvedenoj iz mog preseka svetske dramaturgije. - Beket, Čehov, Sekspir... Kao primer za to da "lokalno" nije prepreka da tekst bude shvaćen i režiran и Nemačkoj, SJedinJenim Američkim Državama, Finskoj, Dukovskl navodi Kusturićine filmove (o Bosancima), kapiranje tekstova Plntera, slične reakcije na Medeju... - Kad se odlučiš da slomiš sve fasade, maniré, raz-

like I tipične karakteristike, da pronadješ neku dublju, iskonsku istinu, nema razlike izmedju jednog Finca i Bantu crnca. Oba se zaljubljuju, doduše, najverovatnije vode ijubav na prilično različit način...

Prevod Ij ivost Prava publika zna da cita pozorišne znake. Da dešifruje pozadinu. Pozorište na Zapadu je, čini mi se, prilično zasićeno praznim bavljenjem formom - odavno je slomiio gradjanske ili ne znam koje, konvencije. Iskustvo, bol ili predstave kao ova suočiće publiku sa njihovim antičkim bogovima, sa nekim istinama, stavovima ¡lí radostima - to je smisao pozorišta. To je ta identifikacija o kojoj govorim, Bez univerzalnosti, bez istine u odnosu na vreme i svet, tekst ¡lí predstava gube smisao. Postaju jeftino čitljivi, kič. Konkretno, postoji velika šansa da se Bure baruta radi čak u Finskoj. Za neki dan počeće da se priprema u Hagu. Do sadaje pri svim prevodima bilo vrlo malo neprevodljivog... Kako biraš о сети ćeš da pišeš, ili “tema bira tebe"; da li postoji dugoročno opredeljenje a sve drugo su varijacije, manje ¡li vece odstupanje?

Nisam potpuno siguran. Prvo, temu dobijas negde kao što se dobija virus. Ni ne znaš. Pa, imaš period inkubacije. Pa početak i prve simptome bolesti. Pa, padaš bolestan. Pa, tražiš odgovarajući tretman. Jedna prilično kilava varijanta. Teška situacija. Posebno za one око tebe: niko ne voli bolesnike. Najtežaje faza kad ti je sve, tu negde, al i nikako da izadje. Kao pred menstruaciju... Dosta menjam. Najčešće ispadne neka druga bolest od one za koju uzimaš terapiju. To podrazumeva dosta novih verzija, bacanje lepih scena, mnogo cigareta, hroničnu nervozu ...