Битеф

0 postmodernističkoj tezi о kraju velikih modernističkih projekata: “Mi, kao da smo prošli modernizan!, pa ga se čak i zasitili, a sada se zasiéujemo postmodernizmom. Treba da se bavimo Dantonom jos malo. Pogledaj okolo. Mije da sam srećan, ali tako je... S druge strane, hibridi od teza stvaraju umetnost. Živimo u tenziji kraja veka koji je dao najdekadentnija ali i najtačnija iskustva. -Šekspir, Beket...” Inače, ne slaže se sa konstatacijom da se makedonska dramaturgia bavi efemernim pojavama, da nema velike teme (“Niko nije uspeo da banalizuje smrt”). Evo kako se slaže sa režiserima : Svi mojí tekstovi su, u principu, dosta zatvoreni. Trudim se da pišem jezgrovit dijalog, bez viška reel, bez nepotrebnih pauza. U postavci Bureta baruta - Unkovskog - tako reći nije promenjena ni zapeta. To ne znači bukvalno čitanje, već isključenje mcidentnih improvizacija. Veoma volim ovdašnju predstavu Bureta baruta, ali se bojim da je sada vidim jer ne znam tačno koju ću predstavu da gledam. Covorim o nekoj profesionalnoj etici. U dosadašnjem iskustvu iskljudvo mi je bitno da tekst postavi čvrst scenski koncept, koji neće biti podložan tamnim improvizacijama vulgarnog tipa. Naravno, pozorište je živa stvar, pa se trudim da ne budem pametniji od svih pametnih predloga ill ideja koje se mogu pojaviti u toku rada. Žagor Dukovski kaže da Je opsednut time da njegovi tekstovi budu čitani kao literatura. “Ne pišem za čitanje. Čak obratno, najviše me uzbudjuje baš ta, uslovno rečeno, neliterarnost. Blato. U svetskom dramskom iskustvu najveća vrednost dramskih tekstova je u njihovoj neliteralnosti.

Takored nema slučaja da su neki dramski autori bilí kasnije otkriveni, da ih je razumelo neko drugo vreme. Pozorište podrazumeva sada i ovde. To je namensko pisanje. Tišina biblioteke nema mnogo veze sa žagorom pozorišta. Nema potrebe da pišeš za pozorište ako ne želiš da pišeš za pozorište.” Da H bi pisao kad bi znao da tekst лесе odmah bid izveden? Verovatno, Sigurno. Možda će ga izvesti kasnije, u manjem pozorištu, što ne znači i lošijem. U ovom trenutku sam veoma srećan jer mislim da je ekipa sa kojom pripremamo Mamu mu Jebem ko Je prvi počeo najbolja ekipa koja je mogla da se dogodi. Za kraj, pozicija dramskog pisca и vremenu predstava “bez teksta", performansa, dramatizacija romana... Ništa se bitno nije izmenilo od stare Crčke do dañas. Za koju godinu će možda biti seksa preko interneta, ali to ne znači da ćemo prestati da opštimo medju sobom. Ako imaš šta da kažeš, sekundarnoje kako ćeš to da kažeš. Rečima ill koracima. Važna je energija. Vazduh oko red. Hi slika. Hi... ne znam šta. Kad hoćeš da izbrišeš kosmos i da uspostaviš baos... i tako dalje. Ivana Ivanova

STA SMO URADILI I ŠTA TREBA DALJE DA RADIMO... Kako razmišljamo? Svetje nastao. Bog je u sedam dana imao stvaralački grč stvaranja. U svetu postoje neke vred-