Битеф

DVE RECI О TEATRU Ne poštujem Teatar, ne privlači me Teatar i ne cenim Teatar. Teatar (gledati očima) mi se uvek činio osloncem za nišče duhom, obezbedjenjem za lukave vrste. Nevernici koji veruju samo u ono što vide, ajoš vise u ono što shvataju. Neko azbukom za slepe. A suština pesnika je da veruje u red. Pesnik, urodjenim nevidjenjem vidljivog života, čini život nevidljivim. Suština je Teatra da ovaj najzad vidjeni život, Suštinu opet pretvara u vidljivi život tj. postojanje. Ja Teatar uvek osećam kao nasilje. Teatar je narušavanje moje osamljenosti s Pesnikom, osamljenosti sa Maštom, treće lice na ljubavnom sastanku. I ono, što konačno potvrdjuje prirodu Hajnea i moju, u trenutku duboke potresenosti, ili se uznosis ili padaš ili zatvaraš od. “Pa pišite ipak pozorisne komade.” - ovo nije pozorišni komad, ovo je poema - prosto Ijubav... к kk ... Strast igre, tj. tajne, bilaje kod mene jaca od strasti Ijubavi, kkk ...pitanje u stihovima - razdražujući postupak, makar i zato, što svako ZBOC CECA zahteva i nudi ZATO i time slabi samovrednovanje celoga procesa, sve pesme pretvara u razmak izmedju pitanja i odgovara, vezuje našu pažnju za naš konačni spoljni ci IJ , koje stihovi ne treba da imaju. Uporno pitanje stihovi pretvaraju u zagonetku i zadatak i ako je svaka pesma samo zagonetka, za koju je pripremijena odgonetka, i nije tak zadatak dji je odgovor u zbirci. kkk

Sve sam stvari u svom životu zavolela i volela praštanjem, a ne susretom rastajanjem, a ne spajanjem, ali ne na život negó na smrt. Susret sa tajno i žarko voljenim - u kretanju što hladnije - to je vrelije, što dalje to bliže, što više tudje - to više moje, što neizđržljivije to blaženije. 'k'k'k Ne zaboravimo da smo u samom srcu prevare: TEATRU. Marina Cvetajeva