Битеф

European Cultural Foundation, Amsterdam, Holland

The role of the artist in theatre work with young people 2Г-23” 1 September, Centre "Sava" Second evaluation meeting for the Art For Social Change program of the European Cultural Foundation

finansiranja uspostavljena je sa tadašnjom mrežom SOROS fondacija u srednjoj i istočnoj Evropi. Saradnici su traženi i nađeni medu pozorišnim umetnicima iz raznih evropskih zemalja. Izmedu 1997. i 2000. godine dva pod-programa formirana su na osnovu tih aktivnosti. Prvi od njih - Igrom protiv nasilja - razvio se krez komunikaciju i saradnju unutar mreže profesionalaca u zemljama jugoistočne Evrope (Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Makedonija, Rumunija i Jugoslavia), i u tom okviru iniciranoje 27 pilot projekata. U središtu pažnje našao se problem nasilja, kao i dilema kako se od njega zaštititi, kako ga prevaziči. Drugi program - Umetnost u akciji! - bio je nastavak programskih aktivnosti u baltičkim zemljama (Utvanija, Letonija i Estonija) i Poljskoj. Tamo su nedostatak međuetničke tolerancie, pa stoga i hitnost saradnje, postali polazna tačka pozorišnih istraživanja. "Trudim se da sve klince posmatram koliko god mogu, kako bih otkrio nešto što je и njima, nešto što su odmah и stanju da úrade, nešto što mogu da úrade da bi se opustili... Radio sam komád u George School... klinci su se bojali;... nisam im objasnio koncepciju... (rekao sam im) "Možda cete bolje razumeti ako budemo samo odigrati predstavu, pošto budete prošli kroz to iskustvo"... Ali oni su totiko navikii da im se najpre káže ideja, najpre koncepcja. Boje se... da veruju. Rekao sam: “Najbolje cete razumeti šta pokušavam da uradim ako budemo samo odigrali predstavu, jednu predstavu tokom kóje cete proci kroz to iskustvo...". Ti klinci su se bojali toliko mnogo stvarí, bojaii su se mene, bojali su se materíjala, bojali su se da to nikome neće da se dopadne,

tako da s am kazao: "Dobro, možda neće nikom da se dopadne, možda neće ni vama da se dopadne, ali hajde da to Ірак uradimo..." Robert Wilson Evropska kultuma fondacija čvrsto veruje da kreatívna aktivnost koja direktno angažuje mlade predstavlja napredan model pozitivnog društvenog i umetničkog eksperimenta, model koji obećava. Pa, Ірак, sváko čvrsto uverenje podložno je ispitivanju. Sa takvom namerom, Evropska kultuma fondacija je marta 1999. godine organizovala u Amsterdamu skup pozorišnih umetnika i socijalnih radnika iz različitih krajeva Evrope. Cilj je bio da se razmenom mišljenja poveća razumevanje samog rada u okviru programa. Shodno rezultatima tog skúpa, u središtu pažnje drugog susreta posvečenog evaluaciji programa u Beogradu, organizovanog u podstlcajnom okviru BITEF-a, biče uloga i odgovomost umetnika spram grupe mladih sa kojima radi. Pitanja umetničke vestine, prírode i načina funkcionisanja pozorišnog prostora kao zaštičenog presterà i prostora saradnje posluziče kao polazište za trodnevni razgovor učesnika iz Bugarske, Bosne i Hercegovine, Hivatske, Estonije, Velike Britanije, Makedonije, Holandije, Poljske, Rumunije i Jugoslavie. Bliska saradnja između Evropske kültüme fondacije, Fonda za otvoreno društvo Jugoslavie, Centra za novu umetnost і ¡gru і Centra za kulturu Stari grad omogućila je održavanje ovog skúpa. Uzajamno razumevanje ove četiri institucije predstavlja najbolju indikaciju zajedničkih interesovanja i preokupacija - snage koja od samog početka pokreóe program Umetnost za društvene promene.

°l can take an empty space and call it a bare stage." It is not by accident that Peter Brook wrote these words in 1968, as an opening to his famous book of essays Empty Space. Those years marked the era of a passionate movement toward social change whose influence upon our thinking we still feel today. Peter Brook identified the stage as a "naked" space, removing all conventional theatrical paraphernalia and leaving us with its essence. The notion of theatre leveled to a state of emptiness becomes the source of boundless creative invention. Can we, as we enter the new century, elaborate on this powerful concept? During the last two years, by negotiating space for the important encounter between artists and young people, the Art for Social Change programme of the European Cultural Foundation has presented two possible ways forward. In the context of Play Against Violence, in South Eastern Europe, emptiness has become the sheltering principle of individual integrity and freedom. In the context of Art in Action, in the Baltic States and Poland, emptiness has presented itself as a meeting ground for an otherwise difficult collaboration. In this empty, safe and collaborative theatrical space the anxiety and enthusiasm of young people can be met half-way with the inspiration and skill of the artist. Anxiety may be transmuted into inspiration. Enthusiasm assimilated into skill. The empty space is filled with the spark of creative action. Its movement becomes the movement of CHANGE. The European Cultural Foundation was established as an independent institution by