Битеф

Nikad nisam bio ljubitelj predstava Varlikovskog, ali ovog puta sam bio začaran. Nije dovoljno reći da su Očišćeni najbolja njegova predstava koju sam video. To ne bi bio pravi kompliment jer mi se ostale nisu svidele. Ovo je predstava u kojoj je Varlikovski potpuno oblikovao svoj stil, očistio ga (sic!) i doveo do umetničkog savršenstva. On vise nije mlad nadaren reditelj. On je, jednostavno, istaknut reditelj koji je pronašao put da na pozornici prikaže tu zastrašujuću dramaturgiju koja, kad se čita, izgleda nemogućna za prikazivanje. Varlikovski savršeno razume da bukvalnost opisa treba prevesti u metaforičke znake i da je Sara Kejn u stvari pesnikinja koja traži da je u pozorištu obrađuju pesnički. Sto je najvažnije, sasvim jasno je pokazao da mu nije stalo do same pozorišnosti, čistog umetničkog efekta, umetnosti radi umetnosti. Na izvestan način, patnju Sare Kejn Varlikovski je profiltrirao kroz sebe i svoje glumce. Pored sve svoje formalne lepote, ova predstava nudi neku vrstu ličnog jemstva i zato dira publiku tako duboko, Ovo lično jemstvo, tu umetničku predanost vidim u svim glumcima (pored već su Hajevska, Klinstra, Ponjedalek, Svajberer, Tindik), ali najčudesnije izvođenje nudi Stanislava Celinska. Kod nje to vise nije predanost, to je žrtva ili, čak, usuđujem se da kažem, neka vrsta novog totalnog akta. Odavno nisam video tako potresnu i važnu predstavu. Pored svih dobrih stvari koje se moraju reći o njoj, postoji još jedan važan aspekt: Očišćeni dokazuju da bi trebalo da govorimo o današnjem svetu koristeći tekstove današnjih drama ako ni zbog čega drugog, a ono zato što drame iz ranijih epoha, uz sve dužno poštovanje, jednostavno nisu predvidele neke probleme, Naš svet se razlikuje od starog sveta ne samo kvantitativno već - a to je sve očiglednije - i kvalitativno. U ljudskom životu se pojavljuju potpuno novi kvaliteti i oni traže novi jezik i novo pozorište Janusz Majcherek, "Teatr 1-2/02", Varšava ŽILET "Hoću da se igram s tobom." Žena odevena u tamno sedi na bolničkoj hoklici i otvara Očišćene izuzetnim monologom o ljubavi, odanosti, žrtvovanju i čežnji za Ijubavlju. Reöi su gotovo opipljive. "Izgubiti se u ljubavi i nekako, nekim čudom, da ti nešto kažem o neodoljivoj, golemoj, bezuslovnoj, srceparajućoj, umoobogaćujućoj, stalnoj, večnoj ljubavi prema tebi." Delikatan i miran glas joj je lagan i svetao. Glumica je Austrijanka pa zato očigiedno govori poljski sa jakim, pevljivim naglaskom, Trud uložen u pravilnu aritukulaciju još je jedan dokaz emocionalne predanosti. Nerazumljiv jezik se može naučiti prosto da bi se rečju približilo voljenoj osobi. Ovaj sjajan i izuzetan tekst je dodat Očišćenima i potiče iz jednog drugog komada Sare Kejn. On je kao pesma nad pesmama, priča o čudu koje ostaje čežnja. On je prolog u pakao neispunjenih ljubavi, ali nije ni melodramatičan ni teatralan. Taj govor u predstavi Varlikovskog kao nit svetlosti vodi nas u tamu smrti i patnje, sadistiekog ludila i predanog žrtvovanja. I moramo da ga pamtimo do samog kraja jer nam samo ta nit svetla može pokazati izlaz iz Sannog lavirinta, Inače bismo mogli zauvek da ostanemo u mraku.

KAKO TREBA ČITATI SARU KEJN Kad se delo Sare Kejn prvi put pojavilo u Poljskoj i odmah dobilo pogrešnu etiketu novog brutalizma, bilo je očigledno da imamo posla sa autorkom čija dela zahtevaju novi pozorišni jezik. Prvi pokušaj (Pozorišnog društva) da na scenu postavi Rastureni ( Blasted) bio je grozan promašaj. Te izuzetno poetske drame ne mogu se prikazivati scenski realistično. One nisu price o silovanju, poniženju i tome kako neko jede nečije dete, baš kao što ni Kralj Lir nije priča o vladaru kome su izvadili oči, niti Hamlet priča o preterano osetljivom mladiću čiji otac umire kad mu mladićev stric sipa otrov u uvo. Tekstovi Sare Kejn umiru kad se s njima postupa kao sa generičkim materijalom. Tada postaju banalni i brutalni. Atmosfera skandala koja ih okružuje ("to su prostačke reči i nepristojni prizori") dalje razara poetsko delo dostojno najvećih dramskih pisaca. Oni koji su gledali blistavu eksploziju pozorišta Varlikovskog znaju da ovaj reditelj gradi svoje pozorište u najdubljoj tami, na ivici ponora iza kojeg se vise ne mogu formulisati nikakva pitanja na ljudskom jeziku. Njegova vizija Bahantkinja postavila je pitanje o prirodi božanstva tako hrabro da je odgovor mogao da pretpostavi samo poetsku formu izvučenu iz zastrašujućeg Evripidovog teksta. Njegova predstava Očišćeni postavlja isto tako važna i zastrašujuća pitanja i to tim više što se prikazuje na silovitom modernom jeziku koji gledaoce lišava bezbednog odstojanja kakvo imaju prema klasicima, Komad Sare Kejn pokazuje celokupni mehanizam katarze koju je opisao Aristotel. Njen doživljaj je krajnje opasna pustolovma kako za glumce tako i za gledaoce. Varlikovski gura gledaoce ka ponoru koji je stvorio tekst i ne da im da uživaju u bezbednosti dvorane. Sara Kejn izaziva bezobzirno razdirući lažno-slatku ljubavnu priču svakodnevice. Varlikovski je otkrio najveću tajnu Očišćenih time što je postavio najprostije pitanje koje reditelj postavlja tekstu: gde se ovo dešava i ko su protagonisti? SVET ZLOG BOGA Škrta scenska uputstva za Očišćene obuhvataju tačnu definiciju mesta komada: univerzitet. Protagonisti imaju obična imena. Obični su ljudi. Mladi su i izolovam na teritoriji univerziteta pod nadzorom Tinkera, koji vrši apsolutnu vlast. Premda übrzo počinje da deluje sumnjivo, taj univerzitet ne dobija nikakvu drugu jasnu definiciju. lako Tinkera zovu doktor, on lično poriče da je to. Zaključak da smo u psihijatrijskoj bolnici samo je jedno od mogućnih tumačenja a ne nešto što je u tekstu jasno naznačeno. Bolnica - ne-bolnica, zatvor - ne-zatvor, logor - nelogor. Pa šta je to onda? I ko je zapravo Tinker? On ima apsolutnu moć nad svim stanarima tog čudnog mesta. On ih kažnjava i nagrađuje. Osvetljubiv je, ijubomoran i svirep. Nesrećan. Pa? Podstaknuti rediteIjevom sugestijom, možemo samo da nagađamo. Tinker je zao bog. On ostvaruje sve naše zle misli i ne dopušta nikom da voli jer je säm nevoIjen i ne zna kako se voli. On übija, siluje, ponižava, sakati, uništava i vređa. On je zao bog, ali na ovom svetu nema drugog boga i teško možete da očekujete da će ga ikada biti, A uz to, ni van ovog sveta ne postoji ništa. Čudan univerzitet prikazan na pozornici jeste čitava her-