Битеф

Albanija. Tirana Akademia e Arteve Sarah Kane

Psihoza u 4.48

4:48 Psychosis Reditelj: Alfred Trebicka

SARA KEJN (SARAH KANE, 1971 - 1999) "Kejn je bila veoma originalni dramski pisac za uspostavljanje ekstremnih emocija koje neverovatno začuđuju koliko i zastrašuju, do usijanja." The Times Sara Kejn rođena je 1971. godine; njena prva drama je Blasted, 1995, a druga Phaedra's Love. U aprilu 1998. Cleansed, i u septembru 1998. Crave. Ona je napisala i jedan scenario za kratkometražni film Skin, proizveden u junu 1997. Njena poslednja drama Psihoza u 4.48 postavljena je na scenu u junu 2000. godine. Sara Kejn umrla je 1999. godine. U svojim dramama, autorka Sara Kejn bavi se mnogim problemima, ali nastoji da daje rešenja. Ona je verovala vise u strasti, nije bila u stanju da nešto zamišlja, pa je stoga mogla da ih predstavi. Sara Kejn je bila odgovorni dramski pjsac za svoje delo u istorijskom kontekstu pozorišta. Ona je s pravom nazvana novim Sekspirom. Drama Psihoza u 4.48 pisana je od jeseni do zime 1998 - 1999, U toku svoje depresije, ona se svakog jutra budila u 4.48. Übila se 20. februara 1999, Taj trenutak je bio mračni čas pred sam finale i u tom trenutku ona je došla do samosaznanja, onda kada se činilo da su nestale konfuzije psihoze. Paradoks u ovoj drami je što trenutak njene psihičke jasnosti prati veoma jako razočarenje. Psihoza u 4.48 ]e opis tog psihofizičkog trenutka, od kojeg svako od nas pokušava da umakne, aii mnogima ne uspeva da se spasu. To je razlog što je ova drama umetnički uspešna i herojski pozitivna. 4.48 srećan sat kad me jasnost posećuje ... Osećam da je budućnost bez nade i da se stvari ne mogu popraviti... Ja ne želim da umrem: toliko me je deprimirala änjenica o mojoj smrti da sam odlučila da se übijem... Ja ne zelirn da živim ... Stigla sam do kraja ove tragične i odvratne priče, čiji je smisao skriven u tudem skeletu načetom od opake duše kolektivnog morala... Telo i duša nikada ne mogu da budu jedno, u 4.48 kada me jasnost posećuje ... kad me razočarenje posećuje ... slatki mrak kojimlprodire u oči... U času jasnosti pred večnom noći... Jasnost se nalazi u planinlbožje kuće, u horn zontu duše koja nikad ne prihvata... ... Odsecite mi jezik, iščupajte mi kosu... üklonite mi udove, ali mi ostavite ljubav... Jutro donosi poraz... slatka je bol koja mi govori da ja postojim... i o jednom