Битеф

INTERVJU SA ALFREDOM TREBICKIM S predstavom Psihoza u 4.48 engleske autarke Sare Kejn "oteo" je dve nagrade na Festivalu u Debru: za najbolju režiju i za najbolju glumu. Alfred Trebicka, poznati reditelj, na kraju i glumac u telenoveli Ljudibez nade, predstavio se na ovom festivalu u drugačijem svetlu. Saradnja sa Emom Andrea doprinela je da njegovu dramu publika prati s pažnjom i emotivno. Publiku je on ocenio kao najsavršeniju komponentu, ne zaobilazeći ni žiri. Profesor "lepih umetnosti" nije toliko smiren kao što izgleda u svakodnevnom životu. U radu sa studentima izbija i njegova "divlja" strana pošto traži da se svaka stvar uradi na najbolji način, pri čemu se ne zaboravlja korektnost Biće septembar, mesec u kome će započeti ostvarenje plana u vezi sa novom dramom. Šta misli, međutim, Alfred Trebicka o umetnosti, posebno pozorišnoj? Pitanje: Pre nekoliko dana vratili ste se sa festivals u Fieru i Debru, gde ste (na ovom drugom) osvojili i prvu nagradu za režiju predstave Psihoza u 4.48. Sta nam možete vise reći o tom festivalu? Odgovor: To je međunarodni pozorišni festival. Ovogodišnji je bio drugi po redu, znači - mlad je. Na njemu učestvuju trupe sa albanskog govornog podruqa: iz Albanije, sa Kosova i iz Makedonije. Bile su zastupljene tri trupe iz Albanije, dve sa Kosova i tri iz Makedonije. Naravno, osvajanje nagrade na nekom festivalu pričinjava veliko zadovoljstvo. Mi smo osvojili dve nagrade: pored one za najbolju režiju, Ema je dobila prvu nagradu kao najbolja glumica. Ne dovodeći u pitanje ulogu žirija, veliku ulogu imala je i publika, što je za mene bilo iznenadenje ne samo u vezi sa našom predstavom nego na čitavom festivalu tokom osam večeri. Publika je bila najsavršenija komponenta, počev od toga kako je dolazila u pozorište. Pitanje: Očekh/ali ste prvu nagradu? Osećali ste da ćete je osvojiti? Odgovor: Na Festivalu u Fieru prošle godine učestvovao sam samo kao glumac u Ujka Vanji, a ove godine i kao reditelj. Na Festivalu u Fieru sva pažnja žirija bila je usmerena na glumu. Ne želim da hvalim samog sebe, ali mogu reći da je pozorišno mnenje izreklo samo superlative zbog toga što imamo nepo stojanu kritiku. Nagrada u Debru bila je profesionalna satisfakcija, ali to ne znači da moje kolege i ja više nećemo ići na Festival u Fier. Problem je u tome što smo iznutra veoma podložni manipulacijama, dajemo nagrade iz "sažaljenja". To je jedini put koji übija pozorište, Pitanje; Kako vam se rodila ideja da postavite na scenu dramu Psihoza u 4.45 P Odgovor Prvi podsticaj bila je autorka Sara Kejn i njen život 0 njoj se kod nas malo zna, da ne kažem da se ne zna uopšte. Prva zanimljivost, kad je reč o autorki, bilo je to da se ona u 28. godini života übila. Upravo drama Psihoza u 4.48 bila je njena poslednja drama. Nije samo to bilo podsticaj, ali ona je napisala pet drama i jedan scenario u četiri - pet godina svog života. Ona je jedan od autora čija se dela najviše postavljaju na scenu i istovremeno jedan gd autora o kome se najviše raspravlja. Kritika je nazvala novim, modemim Sekspirom, imajući na umu dramski jezik, dramsku strukturu, To je bio moj prvi kontakt sa delom. Ono sadrži veoma optimističke tonove. Zajedno sa Emom Andrea, dugo diskutujući o delu, došli smo do zaključka da, bez obzira na fizičku sudbinu koju je imala autorka, ono je optimističko. Ono je smelo u pogledu poniranja u ljudsko biće i u otkrivanju njegovih najdubljih unutrašnjih ponora, Psihoza u 4.48 ima autobiografsku crtu. Autorka je rekla: "Ja sam terorisana änjenicom o smrti i odlukom da se übijem", ali nešto kasnije kaže: “Ja želim da živim". Delo se ne završava samoubistvom. U toku rada sa Emom, koristili smo autentični albanski termin "promenio je žfvot" (stari albanski izraz za preminuti, 0.p,). Konkretan rad na delu trajao je šest do sedam nedelja, nešto manje od dva meseca. Ako, međutim, imamo na umu trenutak od kad smo odlučili da se bavimo ovim delom, to je trajalo sedam do osam meseci.

Prikupljali smo materijal o tome kako da radimo drugačije od tradicionalnog načina, zatim prevodenje dela u izvrsnoj saradnji sa Spetimom Keljmendijem, koji je preveo sa italijanskog. Tekst sadrži veoma mnogo psovki i kletvi koje smo promenili. Pitanje: Vi ste profesor glume na Akademiji lepih umetnosti. Kakvi su vaši odnosi sa studentima? Odgovor: Spolja delujem smireno, a!i oni koji su radili sa mnom imaii su prilike da vide koliko sam miran. Skoro devet godina sarn pedagog. Početak rada sa studentima bio je skoro nasilnički, da su govorili: "Šta mi je trebalo da dodem ovde", a to je zbog toga što sve druge specijalnosti, osim režije i glume, dolaze iz gimnazije. Ovi drugi imaju licej. Svi studenti koji dođu, na početku misle da je ovo lako. Kad se realno suoče sa stvarnošću počinju unutrašnji pritisci. Mešaju se želja, pasija i zadovoljstvo sa mogućnostima. Bez ideje o tome, podrazumeva se pasija. U trenutku kad počneš da radiš, shvatiš je konkretno. Strog sam u profesionalnom trenutku, i nastojim da budem korektan. Kao kod svakog ljudskog bića, međutim, korektnost nije apsolutna. Nastojim da razdvojim odnose uz kafu i u studiju. Pitanje; Imate li u vidu neki skori projekat? Odgovor: Jedan od mojih najbližih projekata jeste drama Stefana Sapaljikua Tripesme IJubavi. Planiram da počnem u drugoj polovini septembra. Delo ima samo dva lika, za koje još nisam izvršio podelu. To će biti poznato u trenutku kad počnemo da radimo. Ta drama je socijalno-psihološkog karaktera - drama jednog para u tri dela: u penodu mladalačke Ijubavi, zatim njihovog srednjeg doba posle petnaest godina, kada oni imaju po 40 godina, i poslednja pesma je u njihovoj šezdesetoj godini. Dramski jezik je veoma dobar. Prema mom mišljenju, Stefan ovim delom ispoljava punu zrelost dramskog pisca. Najpozitivnije je to što je on veoma otvoren prema meni na relaciji dramski pisac - reditelj. Pitanje: Gde ste proveli odmor? Odgovor Godinama se odmaram u Ćiparu. Razlog štotamo idem i što ću ići u to mesto jeste taj što mi se mnogo sviđa kako plaža tako i morska obala. Očuvano je kao primorsko selo, još nije dobilo turističke odlike, Razgovor vodila: Nisida Knezi PSIHOZA EMEANDREE Tirana, Ema Andrea ovih dana doživljava posebnu psihozu, "Sve vreme sam pod psihozom, kao opijena". Kad ne radi na mračnoj monodrami Psihoza u 4.48 u Black Box-u, Ema Andrea neprestano srče kafu i ispušta dim cigarete u kafeu Akademije umetnosti. Ovih dana je proučavala samu sebe, samoanalizirala pod uticajem egzisten ci j a I i stičkih doživljaja. Budi se i leže misleći na subverzivnu i mračnu sadržinu modemog engleskog dela. U klimi i psihozi

samoubistva Engleske autarke Sare Kejn, čije delo je izvodila u Akademiji