Битеф

DRAMA 0 ŽIVOTU Kad su na početku preuzeli na sebe realizaciju složenog i psihološki vrlo teškog dela dramskog pisca Sare Kejn, reditelj Alfred Trebicka i glumica Erna Andrea nisu bill toliko übeđeni da će to delo naići na dobar prijem kod publike. Testament Engleskinje Sare Kejn, medutim, napisan pre nego što je sebi oduzela život 1999, u 28. godini života, posle teške depresivne krize i napuštenosti koju je doživela u ljubavi, Pslhoza u 4.48 na sceni "Black Box"

na Akademiji umetnosti proteklog vikenda je dočekan dugim aplauzom i praćen je s velikim interesovanjem, Kao da je osporeno mišljenje da albanska publika teško doživljava ova vremena, ovaj period toliko ispunjen stresovima, da vise voli komedije i lake komade nego delo koje te primorava da mislis i rasuđuješ. "Nije istina, to su dogme što se govori. Najveća tragedija može biti postavljena na scenu, ali ako postigne da publika oslobodi svoju energiju i u njoj nađe svoju utehu, tragedija može deset puta biti bolja nego komedija koja treba da relaksira", ističe Alfred Trebicka, i dodaje da je "pozorište stvoreno da učini da rasuđuješ i misliš, a ne prosto da zaboravljaš". Svakako, on ne negira strepnju na početku rada na ovom delu. “Svako novo delo predstavlja izazov", kaže on. "Ipak, to je jedna veoma dobra drakoliko modema toliko i klasična, poetičnog jezika kojim je pisana a istovremeno lakonskog. Veoma je teško naći ovo dvoje u jednoj drami, ali delo Sare Kejn je takvo i zbog toga je toliko dobro". Tema drame Psihoza u 4.48 jeste samoubistvo i naslov se odnosi na čas u nod kada se, kako se navodi, budila svakog jutra da bi pisala svoje poslednje delo. Ovo je drama koja ima strukturu jednog dnevnika, jasnog ispovedanja osobe koja pati. Početak rada na drami "Istina je da smo na početku sa zebnjom očekivali sukob publike sa dramom, ali smo videli da je delo veoma dobro komuniciralo sa gledaocima", rekao je Trebicka. ‘U načelu, dela autarke Kejn su dela koja pričaju sa publikom, ostvaruju komunikaciju. Isto se dogodilo i sa ovim delom. To je zasluga dramaturgije i jezika u drami, glumačka izvedba i zasluga sredstava izražavanja." lako je drama prepuna depresije, lekova, sečenja vena, prema reditelju Trebicka, to je delo koje na kraju upućuje optimističku poruku. To je utisak koji je kako na mene tako i na Emu ostavila, kad smo na početku upoznali delo", kaže Trebicka. Dovoljno je setiti se Andreinih replika u drami: "Upoznaj život, spoznaj sebe, ako zaslužuješ da živiš, ž'rvi život onako kako treba, nemoj da vegetirasl“, Tako, Trebicka je bezrezervni entuzijasta za delo koje je postavio na scenu. To je veoma umno delo, emancipovano, smelo. Kad je reč o saradnji sa Emom, ona je bila dobra i organska otpočetka", završava on. Psihoza u 4.48 realizovana je prema prevodu Špetima Keljmendija, muzika je Endrija Sina a scenografija llira Butke. Alfred Trebicka jedan je od najuspešnijih red-

itelja poslednjih deset godina. Na odseku za režiju je diplomirao 1989. godine, a zatim i na Evropskom filmskom koledžu u Danskoj. On je na albanskoj sceni postavio Staklenu menažeriju, Tramvajzvaniželja, Ujka Vanju, itd. Trebicka je prvi uveo pantomimu u albansko pozorište, bio je i glumac i uspešni menadžer, kako u pozorištu tako i nafilmu. tm.

SARA KEJN Sara Kejn übiia se 28. februara 1999. godine. Ona je napisala pet drama i jedan scenario za kratkometražni film. Debitovala je u pozorištu 1994. dramom Sick, trilogijom monologa. Njeno debftovanje u januaru 1995. dočekano je sa uvredama i negodovanjem. Na kraju krajeva, bila je reč o tekstu prepunom masturbacije, homoseksualnog silovanja, vađenja očiju i kanibalizma. Kad je imala samo 23. godine, napisala je dramu Blasted, koja je prikazana u Royal Court Upstairs u Londonu, u režiji Džejmsa Mekdonalda (James Macdonald). To je priča o novinarki srednjih godina koja živi sa retardiranom ćerkom, o silovanju i uvredama u hotelskoj sobi u Londonu, sve dok jedan naoružani vojnik ne transformiše pozorišni komad u bosansko bojište. Predstava Razbijeni izazvala je velike Skandale i polemike, ali u odbranu mlade autorke stali su Harold Pinter i Edvard Bond, koji su napisali: "Žao mi je onih koji su mnogo zauzeti poslom ili su toliko izgubljeni, da ne stižu da vide njen humanizam". A ona je o tome rekla: "Nema nijedne stvari koja se ne može izrazF ti na sceni: tvrditi da nisi u stanju da ispovedaš nešto, da kažeš da je to stvar o kojoj se ne može govoriti, to je zastrašujući čin nipodaštavanja, Logički zaključak je da je silovanje u Engleskoj ravno etničkom nasilju u Bosni. To je logički zaključak o tome kako društvo očekuje da se muškarci ponašaju u ratu". U 1996. ona piše dramu Fedrina ljubav, u kojoj debituje kao glumica. To je ponovno viđenje mita o Fedri, pri čemu se polazi od Senekinog dela, snažnije i jasnije nego od Evripidovog dela, nasuprot seksualnom problemu i medusobnim odnosima. Očišćeni postavlja se na scenu 1997. i govori o jednom studentskom gradu koji je istovremeno i koncentracioni logor; to je hladni scenario, užasa, u kome je, i pored toga, još mogućno kultivisati Ijubavna osećanja. Žudnja iz 1998. godine jeste priča o četiri lika koji su identifikovani slovima A, B, C i D; oni razmenjuju replike i poruke kojima se ponovo gradi istorija puna nemira i nespokojstava prema životu, ljubavi, drugima i seksu. U toku godina stvaranja Sara je mnogo putovala po Evropi, gde su njena dela prikazh/ana. Postala je slavna u Francuskoj i Nemačkoj. Posle drame Zudnja, međutim, intenzitet i dubina njenih emocija toliko su jaki i depresija toliko blizu da je zajedno vreme otišla u bolnicu "Maudsley Hospital" u Londonu. Za to vreme, Zudnja doživljava trijumfalan uspeh. Zatim, u januaru 1999. ona piše dramu Psihoza u 4.48. To je drama o liku koji je najčešće depresivan i drama o njegovoj odiseji ispunjenoj sramom, lekovima, bolnicama i psihijatrijom. "R", 2. septembar 2003.