Битеф

Hrvatska, Rijeka Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Eduardo De Filippo

Ministry of Culture Republic of Croatia

Filumena Marturano

Reditelj: Jagoš Marković

Photo: J. Ć.

"Nevjerojatan je prostor Mediteran. Toliko je tamo vibrantnosti, pa onog odlaženja iz krajnosti u krajnost... Na Mediteranu se uvijek pretjeruje. Prvi sam ja sklon pretjerivanju. I kako da ne pretjerujem kada sam odrastao u podneblju u kojem sam za pola sata mogao stići do mora, i to do otvorenog mora, a za sat biti na Lovćenu. To je slika koju pokupite još u startu. Taj Mediteran... Malo je, dakle, red da je to uzbudljiv kraj. Uzalud ste prošli kroz život ako dušu niste nahranili, ako dio radosti i bola, a gotovo je to svejedno, niste u sebi zadržali i pretvorili u makar jednu boru, u jednu sijedu vlas. Govorim naravno o unutrašnjoj Ijepoti Mediterana. Pitate me za žurbu. Meni su usta razjapljena da što vise od života uzmem. Prvo su govorili: ako ne poludi, bit će nešto od njega, a poslije: ako ne izgori, bit će nešto od njega. Niti sam poludio, niti izgorio. Sve sam mirniji, a sve vise gorim." Tako u ulomku jednog dugog razgovora o Mediteranu govori njegov veliki zaljubljenik Jagoš nakon režija Kate Kapuralice, Komedije zabune, Dekamerona, Lukrecija iliti Ždere, Doma Bernards Albe te Skupa (s kojim je na Festivalu malih scena nedavno oduševio riječku publiku suvremenim čitanjem hrvatske baštine i pokupio sve nagrade), dolazi k nama još jednom istražiti nepresušne mediteranske teme. No, upitan o Filumeni Marturano, koju će režirati prema prijevodu Danijela Načinovića, odgovara:" Neću govoriti o predstavi, jer to predstava mora sama uäniti. Teatar je čulna stvar i neću ga stavljati u riječi. Iskreno govored, ne bih baš ni mogao," Redatelj Jagoš Marković ČAKAVSKO-NAPOLITANSKI INTERNACIONALNI COCKAIL Složen i po svemu neobičan, prijedlog intendantice Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci, gospođe Mani Gotovac, uklopio se u neke moje pjesničke "eksperimente", ali nisam siguran koliko oni mogu djelovati u kolopletu svih onih zahtjeva manufakture koja se zove kazalište. Prevođenje dramskih, komediografskih tekstova, iz dijalekta u dijalekt nije neka novost; no, ovdje je valjalo složiti jedan lingvostilistički kalambur u koji bi ušli govori sjevernojadranskog podneblja; čakavica što je nazivamo ili istarskom, ili pak liburnijskom (u čitavoj plejadi varijeteta), te kolokvijalni govor svakodnevice... Sve to uz striktnu napomenu da Komedija ostaje u svom ugodajnom okviru, da se Filumena Marturano Eduarda De Filipa (Eduardo de Filippo) zbiva u Napulju, a ne ovdje na sjevernom Jadranu, da čakavski govor mora biti urbanog tipa, da tu dolaze i umeci napolitanskog iz De Filippova izvornika, kao i napolitanske kanconete koje ulaze u cjelinu..! Čakavica bi, dakle, trebala biti medijem u ovoj komediji od smijeha i suza,