Борба, 04. 03. 1991., стр. 9

BORBR

KULTURA

PONEDELJAK, 4. MART 1991. GODINE 9 |

PRED 38. FESTIVAL JUGOSLOVENSKOG DOKUMENTARNOG I KRATKOMETRAŽNOG FILMA

„Kratki metar“ — i nadalje jugoslovenski

Ko god još bude želeo da dođe ili prijavi film, iz ma ko.

tar Lalović, predsednik Saveta Festivala

Festival jugoslovenskog. dokumentarnog i kratkometražnog filma; koji će se krajem ovog meseca u Beogradu održati po trideset osmi put, trebalo bi zajadničkim snagama da finansiraju Gradski i Republički fond za kulturu. Pri tome, na teret grada palo bi četrdeset odsto potrebnog novca, a iz kase Republike šezdeset odsto. Za organizaciju najstarije jugoslovenske filmske smotre trebalo bi prema kalkulaciji organizatora (од „ove godine je to „Jugoslavija film“) izdvojiti negde oko dva miliona dinara.

U jednom trenutku, međutim, finansijerima se učinilo da je izračunata suma prevelika i prevazilazi stvarne materijalne mogućnosti ovih fondova.

— Napravili smo finansijsku konstrukciju prema nekakvim važećim, normalnim cenama, kaže

SA ARHITEKTOM MARINOM KREŠIĆEM, DIRE BANISTIČKOM HAOSU U BEOGRADU I SRBIJI

Petar Lalović,predsednik Saveta Festivala jugoslovenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma. — I čini mi se, nastavlja Lalović, da je bilo najuputnije da neko od organizatora bude pozvan da obrazloži zbog čega nam je potrebna tolika suma novca. Pri tome, zaista ne vidim razlog da se

preterano štedi novac upravo na Ovoj smotri koja ima,najdužu tradiciju. Mi smo, naravno, bili Spremni da prihvatimo i neke od izrečenih primedbi. I potpuno se slažemo sa potrebom da se sami

pobrinemo za nešto para. Zbog toga čemo i nastojati da od sponzora

Pozivi „Centar

filmu“

Beogradska producentska kuća „Centar film“ ovih dana dobila je

poziv da pet svojih filmova pošalje na nekoliko mskih festivala. U Montreal je pozvan

vića, „Sabirni centar“

coliko međunarodnih fil„Plastični Isus“ Lazara Stojano-

Gorana Markovića u Maroko, a „Zaseda” Živoji-

na Pavlovića u San Francisko, Istanbul i Hong-Kong. Film Ademira Ke-

novića „Ovo malo duše“ putovaće u Kan i Montreal, a

„Žena s krajoli-

kom“ preminulog reditelja Ivice Matića pozvana je na smotre u Rio de Žaneiro, San Francisko, Strasbur i Hong-Kong.

Kratki film

„Iznenadna i prerana smrt pukovnika K. K.” Miloša

Radovića i animirani film Zorana Jovanovića „Bomba“, učestvovaće na

Festivalu u Melburnu.

V.P.

B kraja zemlje, biće domaćinski dočekan — kaže Pe-

ovogodišnjeg festivala dobijemo veću sumu nepgo što je to prvobitno bilo planirano. Tako ćemo, nadam se, olakšati Gradskom i Republičkom fondu. Uostalom, već smo se sve dogovorili i nadam se da više nikakvih problema neće biti.

Prema rečima Petra Lalovića, „kratki metar“ i nadalje ostaje jugoslovenski. Do sada je stiglo 95 filmova iz čitave zemlje. Iz Hrvatske prijavljeno je devet, iz Slovenije četiri, Bosna i Hercegovina i Vojvodina prijavile su po deset filmova, Crna Gora i Makedonija takođe su poslale ostvarenja iz svoje nove produkcije. Već po tradiciji, najveći broj filmova stigao je iz srpske produkcije. „Ko god još bude želeo da dođe ili prijavi film, iz ma kog kraja zemlje biće domaćinski dočekan“, kaže Petar Lalović.

V.P.

KTOROM CENTRA ZA URBANO PLANIRANJE, O UR-

Lice bahatog urbanizma

U moru izmešanih nadležnosti i

kompetencija, istu važnost u pla-

niranju ravzoja Beograda često imaju grupice dokonih penzionera u nekoj mesnoj zajednici, korumpirani funkcioneri opštine, gradske upravc ili nekog komunalnog preduzeća... Generalni plan grada je neupotrebljiv

Urbanističko planiranje i večita (domaća) dilema između centralizacije i decentralizacije te funkcije koja se (ne samo) u Beogradu manifestuje kroz urbanistički haos, upućuje na pitanje kako tu već jednom naći pravu meru. Prvo je, posle rata, bilo centralno planiranje, pa kad su se uvidele mane usledilo je popuštanje koje je opet pokalazo niz nedostataka. TI onda re-

dom i naizmenice popusti pa steg-

ni. Urbanizam je, očito, delio sudbinu u kojoj je celokupna arbitra-

га o stručnim pitanjima obavljana-. po dnevnopolitičkim:'kriterijumi+T

ma. U urbanističkom -mraku metropoie jedna od retkih svetlih taštica bili su entuzijastični napori CEP — Centra za urbano planiranje. Mladi stručnjaci ovog Centra, kakav je i direktor SEP arh Marin Krešić, uvek su išli korak ispred, i nisu pristali na rezignaciju u težnji da stvari poprave, spasu, urade po ljudskoj meri. Brojnim radovima sa kojima su izlazili na konkurse pokazivali su da može bolje, stručnije i primerenije čoveku, pa i džepu, naravno. Zato baš u CEP-u postavljamo pitanje kako u struci realizovati model prožimanja dva suprotna a u nas aktuelna pola planiranja?

Ceo svet se drži jasnog stava da sva javna dobra, primarni infrastrukturni sistemi, javni gradski prostori, strategija razvoja i regulacija izgradnje, moraju da se planiraju jedinstveno i koordinirano da bi uopšte bili uspešni. Pitanje građenja, investicija i predinvesticija i preduzetništva mora biti ostavljeno pojedinačnim inicijativama u okviru opše urbanističke postavke, kaže nam arh Marin Kre86. Koliko smo mi daleko od tavke situacije?

— Beogradska praksa, a s njom i srpska, kao svojevrstan eho, trenutno su obeležene potpunim haosom. Svi rade sve. Detaljne urbanističke planove sami za sebe rade

investitori i projektanti. Generalni plan grada je neupotrebljiv, odnosno započet novi je potpuno zaboravljen i gurnut u zapećak neproduktivnih jalovih gradskih institucija i zavoda.

Dokoni penzioneri planeri U moru izmešanih nadležnosti i kompetencija istu važnost u poslu parcijalnog planiranja razvoja Beograda često imaju grupice dokonih penzionera u nekoj mesnoj zajednici ili korumpirani predsednik opštine, gradske uprave ili nekog komunalnog preduzeća.

Zbog toga je danas biznis zvani manipulacija gradskim zemljištem najunosniji i najprivlačniji za sve veći broj učesnika. Ja bih to nazvao, sa stanovišta profesionalca, 'teškom sramotom;) a sa štanovVišta građanina elementarnom nepogodom čije ćemo posledice tek osetiti. Međutim, baš zbog toga, sve smo bliži celovitoj rekonstrukciji sistema urbanističkog planiranja. Ono je na samom dnu ili na samrti, pa će brzo postati jasno da je neophodan odlučan hirurški rez. Sumnjiv mi je još jedino hirurg, obzirom da nam je odskoro ministar za urbanizam profesor ekonomije koji je više godina bezuspešno pokušaovao ne da završi nego bar da počne novi generalni urbanistički plan Beograda.

Još uvek smo u urbanističkim zahtevima skloni megalomaniji, urbanističkim mastodontima, „velikom gestu“ kojima se zapravo negira urbana matrica. Ima li nade da nas od ove „religije“ nešto izleči i oduči, jer sudeći prema sada aktuelnim građevinskim zahvatima u Beogradu, to očito ne može ni besparica?

— Među arhitetkima srednje i mlađe generacije nema .nesporazuma oko ocenjivanja zastarelosti i neuspešnosti nekada tako čestog — bahatog urbanizma. Na žalost, u uslovima krize i siromaštva, oni koji još imaju novac naprasno dobijaju na važnosti, jer njihovi argumenti zveckaju. Pošto novac imaju naši privredni i vanprivredni dinosaurusi, hibridi preduzeća bliskih vlasti i surogata korporacija ili holdinga — onda su naše još jedine preostale intervencije u grad-

skom prostoru obeležene njihovom megalomanijom. Naravno, čijim ispunjenjem ucenjuju grad: „ili će biti kako nama treba ili nećemo graditi“. Drugim rečima, situacija će se promenuti kad besparica prestane da obeležava naš društveni trenutak, kad grad bude mogao da odgovori: „Ako nećete vi, ima ko hoće“.

Prekrajanje tela i lica — na silu

Gradnjom Slavije sada se negira i remeti istorijski deo grada. Ono što tamo nastaje možemo smatrati trapavim „beogradskim vol-stritom“, ljušturama bez pokrića. Ukida se deo ulice Kralja Milutina sa drvoredom između Maršala Tita i Nemanjine i postaje paralela kroz monstrum — zdanje. Kako je tu trebalo da se pona-

'ša'projektant? ;

— Incident koji ste pomenuli u vezi sa Slavijom nije i najveći. Tamo se trenutno ruši ili priprema za rušenje toliko starih dobrih kuća da se to može porediti sa situacijom u kojoj neko na silu plastičnom hirurgijom, radi ulepšavanja, prekraja telo i lice vaše, ne tako savršene ali vama drage — ljubavnice. Posle toga je nećete prepoznati, a slutite i da će zauvek pripasti nekom drugom. Nova Slavija će u duši Beograda ostaviti baš takvu prazninu. Projektant tu nije mogao ništa. Da nije crtao on, crtao bi neko drugi. Kriva je beogradska vlada, jer je dozvolila da sc opšte dobro žrtvuje hiru trenutno

U ZEMUNSKOJ „STAROJ KAPETANIJI“ RAZGOVOR POVODOM NOVOG PROJEKTA HODANJA ZA POEZIJU MIROSLAVA MANDIĆA

'zvanično; krogiveliki pilot-plan ši-

zainteresovanih investitora koji je sam sebi isplanirao i isprojektovao sve što mu treba, koristeći bez greške sve slabosti sistema.

CEP u čitavoj situaciji ima jedan intelektualizovan pristup problemima, promišljen i stručan, pun poštenih namera entuzijasta struke. O tome govore doskora 'besplatne „Komunikacije“, vaše tribine, mnogi konkursi na kojima učestvujete, jasno i mnoge druge akcije, a pri tome se, ipak, mnogi poslovi još uvek rešavaju po sistemu „ruka ruku mije”. Može li i koliko CEP da utiče na razvoj i ishod stvari kada je reč o urbanističkoj praksi ove sredine?

— CEP može da pomogne, trenutno možda više od ostalih, jer smo upravo pred dogovorom sa Gradskim fondom za zemljište da

re gradske zone ponudimo i svoj predlog kako da se poboljša i učini efikasnijim beogradska urbanistička praksa. Naše rešenje baziraće se na onim pretpostavkama kojima je Jugoslavija, pa prema tome i

"Beograd, bila svojevremeno među

najboljim organizovanim zemljama Evrope. Konkretno to je izvanredan, jednostavan, precizan i cfikasan građevinski zakon iz 1931. godine sa uredbom o regulacionom planu i građevinskim pravilnikom, naravno uz poboljšanja koja traže današnje vreme, nova tehnologija i savremeni život.

Savo POPOVIĆ

„Ruža lutanja“

Beograd. — Sutra u 12,30, zemunska Galerija „Stara kapetanija” očekuje ugledne goste. Pozvani su predstavnici ambasada svih evropskih zemalja kroz koje će, tokom desetogodišnjeg hodanja Miroslav Mandić realizovati svoj novi projekt hodanja za poeziju „Ruža lutanja“. Uz predstavnike ambasada, u Galeriju „Stara kapetanija” i preduzeće „Most” pozvali

su ugledne beogradske privrednike (moguće sponzore ovog projekta), zatim umetnike i javne kulturne radnike. Uz druženje i upoznavanje sa novim projektom zvanice će moći da pogledaju i izložbu crteža koja je sada u toku, a vezana je za prethodni Mandićev poduhvat kada je hodao (takođe za poeziju) od Stražilova do Londona. B.P.

ZAGREBAČKA KONCERTNA PANORAMA

Serijal dirigenata

Mjesecima već, glazbenim životom Zagreba vlada raznovrsnost, ali i gustoća programa. Oko božićnih i novogodišnjih termina ljubitelj glazbe gotovo je gubio orijentaciju o tome što se sve događa, pa Su i glazbeni kritičari tek sporadično stizali bar na najvažnije, ili najZanimljivije priredbe. Naknadno Valja barem zabilježiti otkriće noVOB, akustički i ambijentalno prekrasnog koncertnog prostora u modernoj crkvi sv. Križa u Novom Zagrebu, gdje se Filharmonija Okušala s prigodnim programom. Inače se koncerti, osim u obje dvoTane „Lisinski“ vrte i u Hrvatskom Blazbenom zavodu, u Katarinskoj Crkvi i muzeju Mimara, i to pretežno pred dobro posjećenim auditorijima. _ Iz uobičajenog toka koncertnog života neke su se priredbe izdvajale, također posebnim šarmom. PoBajprije, nastup grupe Osmoro VO-

ećih jugoslavenskih violončelista na čelu s Valterom Dešpaljem i Ksenijom Janković, uz sudjelovanje sopranistice Branke ВегегоVac, a zatim i koncert Hrvatskog

omornog orkestra u povodu MoСамое вофпе род гаупапјет

svjetski proslavljenog fagotista i komornog glazbenika i pedagoga Rudolfa Klepača, s austrijskim pijanistom Peterom Langom.

A u drugoj polovini veljače zaredao je pravi serijal kvalitetnih dirigenata. Odavna na zagrebačkom koncertnom podiju nije nastupao Miro Belamarić, do prošle sezone dugogodišnji prvi dirigent Zagrebačke opere, umjetnik međunarodne reputacije i ugledni skladatelj (njegova opera „Ljubav Don Perlimplina” postavljene je s uspjehom ne samo na zagrebačkoj sceni nego i u inozemstvu). Svoj koncertni kam bek Zagrebačkom filharmonijom započeo je studioznom izvedbom opernc predigre „Mislav“ Ivana pl. Zajca, koj: je, praktički zaboravljeni stavak, izazvao veliku pažnju; utoliko s većim zanimanjem očekujemo najavljenu koncertnu izvedbu cijele opere „Mislav“ pod Belamarićevim vodstvom na početku predstojećeg Zagrebačkopg ljeta. Slijedila je jugoslavenska praizvedba Pet pjesama na Rikertove stihove Gustava Malera, gdje je dirigent, poznat inače po svojim majstorskim interpretacijama Vagnerovih i

Štrausovih opera, sa zagrebačkim Filharmoničarima predveo stilski pročišćenu i zvukovno sjajno iznijansiranu izvedbu; na žalost, solistica Ruža Pospiš Baldani nije dosegla svoj uobičajeni intenzitet izražajnosti. U drugom dijelu programa adekvatno je bila prezentirana i Šostakovičeva Deveta simfonija.

Zatim smo sa Zagrebačkim simfoničarima HRTV pozdravili i mladog sovjetskog dirigenta Nikolaja Aleksejeva, izvanredno simpatičnu ličnost snažnog autoriteta. Na početku nam je preglednom izvedbom predstavio novo djelo Željka Brkanovića, njegovu Drugu simfoniju koju bismo mogli označiti kao „Klasičnu simfoniju 1990“.

Već slijedeće večeri Zagrebačka filharmonija je nastupila pod vođstvom danas možda već prvog dirigenta Slovenije Uroša Lajovica koji je, nakon Belamarića, ponovno preporodio taj orkestar. Na čelu opsežnog programa našlo se u nas neizvođeno mladenačko Mocartovo djelo, Divertimento u G-duru K. V. 63, što ga je skladao s tek navršenih trinaest godina, a čiju je divnu poeziju polaganih sta-

vaka (samo za gudače), pogotovo ма! фјемзкор Адада 5 моНлот solo Lajovic ostvario u finom zvukovnom sfumatu.

Treći dan zaredom — bila je to popularna Subota u „Lisinskom“ — gostovala je Slovenska filharmonija, uz suradnju golemog zagrebačkog „Akademskog zbora SKUD „Ivan Goran Kovačić“ pod ravnanjem Milana Horvata. Prekrasan je bio prvi, znatno kraći dio koncerta, s veoma studioznom izvedbom Simfonije psalama Igora Stravinskog, gdje su pod mudrim dirigentovim vodstvom i zbor i okrestar muzicirali u potrebnom „objektivističkom“ stilu kakav zahtijeva ta glazba velikog ruskog majstora našeg stoljeća. Na žalost, u nastavku nas nije radovala Misa u c-molu V. A. Mocarta; zvuči možda bogohulno, ali taj majstorov nedovršeni opus ispunjen je prigodnom, u lošem značenju riječi, podosta opernom glazbom, s ishitrenim a teškim koloraturama i bez unutrašnjeg balansa, što ni angažman dirigenta i ansambala, a pogotovo neujednačeni kvartet solista nisu mogli prekriti.

Nenad TURKALJ

DOKUMENTI: UOČI USVAJANJA „PREDLOGA ZA REFORMU U KULTURI“ SRBIJE

Kultura bez tutora

Kultura je slobodna i predstavlja opšte dobro. Prema najšire prihvaćenom shvatanju ona prvenstveno označava način na koji čovek živi. Zato je njena uloga u unapređivanju kvaliteta života пеzamenljiva. Kultura je činilac razvoja pojedinca, materijalnog i društvenog napretka.

Pravo na kulturu je osnovno i opšte pravo. Ono je neotuđivo političko pravo, jer je humanistička kultura od svog nastanka bila i politička kultura.

Pravo na kulturu podrazumeva pravo na nacionalni etnički, manjinski, grupni i individualni kulturni identitet. Njegovo ostvarivaпје је osnovna pretpostavka emancipacije pojedinca i društva. Ono pretpostavlja neotuđive slobode, jednakost, ravnopravnost, solidarnost građana i demokratiju u društvu. Ono u isti mah obuhvata i održavanje kontinuiteta u očuvanju i razvoju kulturnog identiteta. Pravo na kulturu uključuje korišćenje kulturnih prednosti nesmetano zadovoljavanje kulturnih potreba i interesa. Ono sadrži i pravo na odlučivanje o kulturi, njenom razvoju, kao i razvoju društva.

Kulturna prava građana ne mogu se ograničavati sredstvima ideološke i državne prinude. Ona obuhvataju slobodu savesti i javnog izražavanja mišljenja, slobodu štampe i drugih vidova obaveštavanje, kao i slobodno izražavanje nacionalne pripadnosti odnosno upražnjavanja nacionalne kulture, slobodnu upotrebu svog jezika i pisma.

Ostvarivanje kulturnih prava pretpostavlja i pravo na slobodu vere i veroispovesti.

Kulturnim pravima obuhvataju se i pravo na rad, pravo i sloboda naučnog i umetničkog stvaralaštva, pravo na obrazovanje, kulturni i naučnoistraživački rad, kao i odgovarajući standardi ličnog, društvenog zdravlja i blagostanja.

Razvijena kulturna prava uključuju i slobodu učešća i procesima socijalanog i nacionalnog oslobođenja i sadrže pravo na zaštitu sloboda, prava i družnosti čoveka i građanina.

Ona obuiivataju i pravo na međugrupnu, međunacionalnu i međunarodnu kulturnu saradnju, što podrazumeva i pravo na brigu o migrantima (ljudima na privremenom radu i inostranstvu, svojim etničkim zajednicama i drugim zemljama i iscljenicima).

Kulturna prava ostvaruju se u aktuelnim uslovima socijalizacije i emancipacije čoveka. Njihovo nesmetano ostvarivanje pretpostavlja odgovarajući položaj čoveka u društvu i na radu koji mu obezbeđuje lično i društveno potvrđivanje. Kultura je sastavi deo društve-

nih zbivanja i zato ostvarivanje

kulturnih prava treba sagledavati u njihovoj ukupnosti.

Polazeći od ovih određenja prava na kulturu, kao i svih drugih mogućnih značenja koja ovo pravo sadrži, u uslovima njegovog demokratskog i sveobuhvatnog ostvarivanja koji se stvaraju kroz proces reforme u Srbiji, kao i na osnovu odredaba Ustava Republike Srbije kojim su kulturna prava čoveka i građanina zajamčena utvrđuje se PREDLOG ZA REFORMU U KULTURI

Država i kultura

Republika Srbija organizuje i u celini finansira sistem ustanova koje se bave zaštitom, čuvanjem, korišćenjem i prezentacijom kulturnih dobara od značaja za Republiku. Ustanove od značaja za Republiku obavljaju one kulturne funkcije u društvu za koje država ima osnovni interes, jer preovlađujuće utiče na razvoj nacionalne kulture. To pretpostavlja da one budu centralizovane i jedinstveno finansirane s obzirom na nekomercijalni karakter aktivnosti koje se u njima odvijaju.

Država obezbeđuje dostupnost vrednih dobara nacionalne i svetske kulture građanima. U tom cilju ove ustanove iskazuju svoje potrebe u kapacitetima, kadrovima i finansijskim sredstvima kako bi mogle funkcionisati kao jedinstvena mreža kulturnih institucija na teritoriji Srbije.

Ustanove za koje je zakonom određeno da obavljaju poslove od značaja za Republiku su: Narodna biblioteka Srbije (sa matičnim bibliotekama u opštinama koje su povezane Zajednicom matičnih biblioteka). Arhiv Srbije, Narodni muzej, Entografski muzej, Muzej savremene umetnosti, Muzej primenjene umetnosti, Prirodnjački muzej, Istorijski muzej, Narodno pozorište, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. Republički zavod za kulturna istraživanja, Kinoteka i druge. Rad i finansiranje ovih ustanova pregulišu se republičkim zakonima i drugim propisima kao i planovima razvoja i republičkim budžetom.

Republika Srbija prati i finansira međunarodnu kulturnu saradnju od opšteg društvenog interesa, koja se ostvaruje posredstvom državnih organa i njenih ustanova na osnovu međunarodnih konvencija, ugovora, sporazuma, protokola i drugih dokumenata u kojima učestvuje država.

Republika Srbija pretežno ili delimično finansira i programe pojedinih „kulturnih ustanova, društvenih organizacija, kao i kulturne potrebe od značaja za razvoj

Radna grupa za reformu kulturne politike u Srbiji na čijem je čelu Aleksandar Bakočević, sačinila je „Predlog za reformu u kulturi“ Srbije. Ovaj dokument je bio predmet rasprave članova Komisije, Predsedništva Kulturno-prosvetne zajednice Srbije i javnih kulturnih radnika pre neki dan (26. februara) u Kulturno-prosvetnoj zajednici Srbije. Tom prilikom, iznete su i primedbe i sugestije koje će biti ugrađene u ovaj dokument. A, za petnaestak dana, dorađeni Predlog razmatraće i usvajati, kako se na pomenutom skupu u KPZ Srbije čulo, Komisija za društvenu reformu Srbije. |

U nameri da i u ovoj etapi rada na dokumentu doprinese njegovom poboljšanju, „Borba“ donosi integralan tekst „Predloga za reformu u kulturi“, očekujući da će njegovo objavljivanje podstaći i druge korisne sugestije za dograđivanje ovog značajnog akta.

сиви ететвелиац кита датива виталне титана тишини пере па еру пастири).

u civilizovanom društvu pripada. Sa svoje strane država će se postarati da vredna umetnička dela i njihovi stvaraoci budu vrednovani i stimulisani odgovarajućim merama kulturne politike.

nacionalne kulture, odnosno od značaja za razvoj srpske nacionalne manjine u drugim zemljama, iseljenike i građane na privremenom boravku u inostranstvu. Republika učestvuje u finansiranju programa za razvoj kultura narod-

nosti u Srbiji. Ona pomaže finansiranje naučnih stručnih istraživačkih aktivnosti, kao i informaciопо-докитеп!асјопор узета и oblasti kulture. Ovi programi delimično se potvrđuju i na tržištu. U utvrđivanju i sprovođenju kriterijuma na osnovu kojih se ovakvi programi vrednuju, glavnu ulogu imaju nadležni državni organi (Ministarstvo za kulturu) u saradnji sa odgovarajućim institucijama kulture i istaknutim stvaraocima iz pojedinih kulturnih oblasti. Poreskom i carinskom politikom, kao i drugim zaštitnim merama kojima se u razvijenim zem-

Obrazovanje, nauka i istraživački rad

Društveni napredak neostvariv je bez modernog, efikasnog i jedinstvenog, sistema obrazovanja i nauke. U vremenu koje je obeleženo visokim naučnim i tehnološkim dostignućima u svetu Republika Srbija opredelila se da uspostavljanjem takvog sistema, prati najnaprednija naučna kretanja i na tome zasniva svoj dinamičan razvoj. Radi dostizanja ovog cilja država će stvarati uslove i stimulisati organizovano sticanje sopstve-

Radna grupa

Predsednik Radne grupe za reformu kulturne politike je Aleksandar

Bakočović, a članovi su Nandor Glid, Slobodan Selenić, Jovan Ćirilov, Darinka Matić-Marović, Dejan Medaković, Pavle Ivić, Borislav Radović, Enriko Josif, Miloš Nemanjić, Čedomir Mirković, Nikša Stipčević, Milan Ranković, Prvoslav Ralić, Vukoje Bulatović, Zoran Gluščević, Matija Bećković, Milisav Milenković, Harun Hasani, Miladin Životić, Blažo Perović, Laslo Vegel, Tahir Hasanović, Goran Marković, Stevo Žigon, Slavoljub Hadžitančić, Dorđe Malovrazić i Goran Milinović.

ljama savremenog sveta štiti domaće stvaralaštvo na tržištu u odnosu na visokokomercijalizovanu produkciju masovne kulture, Republika Srbija stvara povoljne uslove za nastup i plasman izdavačke delatnosti, kinematografije,

. kulturno-umetničkog amaterizma

i drugih kulturnih delatnosti koje su od značaja za Republiku.

Ukupna materijalna izdvajanja za finansiranje neophodnih kulturnih potreba u Republici u sadašnjim uslovima nisu dovoljna. Preduslov reforme u kulturi Srbije je da su, u skladu sa rastom nacionalnog. dohotka, obezbedi. uvećanje materijalne osnovice za kulturu. U tom cilju potrebno je pratiti i primeniti standarde izdvajanja za kulturu koji se рптепјији и еуropskim zemljama srednje ekonomske razvijenosti.

Kultura i tržište

Savremeni dinamični razvoj kulture podrazumeva funkcionisanje tržišta na kome dolaze do izražaja ranovrsni interesi i kulturne potrebe građana, kao i njihove različite materijalne mogućnosti.

U uslovima demokratskih društvenih promena koje se odvijaju u Republici Srbiji tržište predstavlja značajni činilac podizanja ukupnog kulturnog nivoa stanovništva, kao i važan podsticajni faktor za postizanje autentičnih stvaralačkih dostignuća.

U cilju uspešnog tržišnog poslovanja kulturna preduzeća, pored odgovarajućeg kvaliteta svoje produkcije, treba da izvrše i korenitu racionalizaciju svog poslovanja, povećaju iskorišćenost potencijala kojima raspolažu i učine sve ono što omogućuje da se proizvodna cena kulturnog dobra smanji na najmanju moguću meru.

Tržište je regulator na kome će dobiti potvrdu pre svega ona kulturna dobra koja imaju nesumljivu vrednost.

Stvaralaštvo

Republika Srbija će svoju kulturnu politiku voditi tako da ona bude u funkciji slobodnog stvaralaštva. Kulturna politika Republike Srbije radiće, zapravo, na ukidanju sebe same kao politike, jer stvaralaštvu nikakav izvankulturni pokrovitelj, niti normativni nadziratelj nije potreban. Srbija će stvarati takve administrativno-pravne uslove koji će biti neophodna pretpostavka za autonomiju stvaralačkog čina, pošto se autentično stvaralaštvo bez slobode ne može ostvariti. Zato će Srbija, kroz institucije sistema, obezbediti okvir u kome je mogućno da kultura sama, putem sopstvenog stvaralačkog iskazivanja traga za pravim putevima čovekove emancipacije, da izrazi njegovo nemirenje sa zatečenim nesavršenim svetom i da stalno podstiče njegovu iskonsku potrebu da oblikuje prema zakonima lepote i istine i tako menja i sebe i okolni svet. Srbija će zakonskim propisima osloboditi stvaralaštvo

.od ideoloških i političkih ograni-

čenja, od represivnih i drugih pritisaka, kao i svake druge političke manipulacije. Stvaralaštvo će se na sceni moderne, slobodne i demokratske Srbije pojaviti u svom primarnom i jedinom pravom obliku, kao integrativni faktor univerzalne duhovnosti, kao činilac zbližavanja i prožimanja opšteljudskih kulturnih vrednosti. Time će se obezbediti potrebna promocija individualnih stvaralaca čiji je interes da uživaju plodove svoga rada, dele umetničku sudbinu svojih dela i tako stiču status koji im

nih, i stalno inoviranje, naročito stručnog znanja, kao i obezbediti njihovo efikasno korišćenje u stvaranju novih vrednosti.

Poseban značaj u tom smislu ima uspostavljanje skladnog odnosa između fundamentalnih, primenjenih i razvojnih naučnih istraživanja kao i poklanjanje odgovarajuće pažnje prirodno-matematičkim i tehničko-tehnološkim, biotehničkim, ali i humanističkim naučnim disciplinama.

Bitan uslov za unapređivanje kvaliteta i efikasnosti vaspitno-obrazovnog procesa kome će Republika.Srbija. posvetiti,.dužnu pažnju je da se koncepcijski, programski i materijalno reafirmiše naučno istraživački rad na univerzitetu. Imajući u vidu naglašenu razvojnu orijentaciju u ovom vremenu, neophodno je da se pristupi funkcionalnom povezivanju naučnoistraživačkih kadrova, stvaranju kompetentnih timova stručnjaka, objedinjavanju sredstava i raspoložive opreme i utvrđivanju prioriteta za finansiranje naučnih projekata koji su usmereni na rešavanje najvažnijih razvojnih problema u društvu. Isto tako, država će smišljeno i organizovano raditi na formiranju mladih naučnoistraživačkih kadrova i za povratak iz inostranstva afirmisanih naučnih radnika i njihovog adekvatnog angažovanja u svojoj zemlji.

Interes građana Srbije je da žive u društvu koje će biti materijalno bogato, kulturno razvijeno, duhovno zdravo i demokratsko.

Polazeći od vrednosti koje postoje u takvom društvu, Republika Srbija delovaće preko odgovarajućih institucija sistema i doslednom primenom instrumenata kojima raspolažemo na očuvanju i unapređivanju zdravlja stanovništva, efikasnoj zaštiti i unapređivanju čovekove okoline, podizanju životпор standarda, obezbeđivanju kvalitetnog. vodosnabdevanja, organizovanom radu na zdravstvenom i ckološkom prosvećivanju stanovništva i podizanju zdravstvene kulture.

Kvalitetniji život pretpostavlja i unapređenje drugih oblika kulture, posebno poštovanje normi kulturnog civilizovanog ponašanja ljudi u međusobnim odnosima, negovanje uzajamne solidrnosti, humanosti, poštenja, tolerancije i uvažavanja „objektivnih razlika među ljudima, razvijanje kulture stanovanja, poslovne kulture, kulture rada, tehničke kulture, fizičke i sportske kulture, itd. U ostvarivanju ovih ciljeva država će posredstvom svojih institucija i korišćenjem raspoloživih sredstava imati aktivnu ulogu.

Regionalni kulturni razvoj je „sastavni deo politike demokratizacije i decentralizacije kulture, odnosno širenje mogućnosti za učešće što većeg broja građana u kulturnom životu i veće dostupnosti kulturnih dobara najširim slojevima stanovništva.

Povoljan regionalni kulturni razvoj pretpostavlja optimalno uklapanje u opšte integracione procese regiona i Republike. Kao pokazatelji integrisanosti regiona mogu da posluže obim, vrsta i kvalitet saobraćajnih veća, eckonomskih delatnosti, radne snage, zdravstvenih, administrativnih, obrazovnih i drugih institucija, ali i sadašnja struktura kulturnih institucija. Polazeći od ovih pokazatelja neophodno je izvršiti odgovarajuće strukturne i organizaciono-tehničke promene, a pre svega optimalizaciju i racionalizaciju.

Reformska koncepcija razvoja Republike uvažava socio-kulturne aspekte razvoja na republičkom i

regionalnom nivou, jer se oni neposredno odražavaju na rezultatć u ukupnom razvoju. U skladu sa osnovnim ekonomskim opredeljenjima koje Srbija ima, stvaraće se uslovi da kulturni razvoj regija bu-

“de ravnopravan. S tim u vezi, po:

trebno je da se ostvari odgovarajuća deprovincijalizacija i demetropolizacija kulture u Srbiji. ]

Pošto se na području Kosova 1 Metohije nalaze kulturna dobra i spomenici srpskog naroda koji imaju neprocenjivu i trajnu istorijsku i kulturnu vrednost, država će obezbediti uslove za njihovo adekvatno čuvanje i zaštitu. U isto vre: me država će posvetiti veću pažnju bržem kulturnom razvoju ovog područja s obzirom na interes da se pripadnici srpskog naro· da vrate i nasele na ovom području. Kulture narodnosti

Kulture narodnosti u Srbiji su slobodne u svom razvoju. One imaju svoju autonomiju i pred'· stavljaju sastavne delove svoje nacionalne kulture, ali i delove 'jedinstvenog kulturnog prostora Republike Srbije. Svestrano sarađuju sa kulturom srpskog naroda i drugih naroda i narodnosti u Jugosla: viji, Evropi i svetu. Zajedno sa kul turom srpskog naroda one дићоу. ne prostore Republike čine multi. kulturnim i sadržajno i civilizacijski raznovrsnim i bogatim.

Država obezbeđuje svestrani razvoj kultura narodnosti u Reb:' pulici, stvara uslove za njihovu ravnopravnost i prožimanje s kul turom srpskog naroda.

Odnos prema kulturi Srba u dijaspori

Republika Srbija staraće se O kulturnom nasleđu i životu pri padnika srpskog naroda u drugim zemljama. Ona će posebno razvi jati kulturnu i drugu saradnju sa susednim državama u kojima živc pripadnici srpskog naroda. Pri tome, ona se zalaže da Srbi u drugim zemljama uživaju ista kultur na prava koja imaju i pripadnici narodnosti u Srbiji. Ovo opredeljcnje Republike Srbije zasniva se na međunarodnim normama koje će pna dosledno nastaviti da poštuje i sprovodi na svojoj teritoriji.

Uspeh reforme u kulturi bitno zavisi od promena u kadrovskoj politici koja će se voditi u ovoj oblasti. Neophodno je da se kreativ ni, sposobni i kompetentni ljudi angažuju na pravom i prvim pozi-

! cijama''rukovođenja u kulturi. Ti-

me će se postići željeno oslobađanje od neznanja, duhovne osrcdnjosti, mediokritetstva i obezbediti dinamičan kulturni razvoj u društvu.

Osnovni kriterijum za promene u ovoj oblasti je afirmacija stručnosti koja pretpostavlja suprotstavljanje i onemogućavanje svih vrsta monopola — idejnog, političkog, kadrovskog itd. U isto vreme neophodno je ulagati više i organizovanije u razvoj određenih stručnih profila kadrova koji su potrebni kulturi, kao i podsticati talente.

Kultura se u sadašnjoj epohi razvoja savremenog sveta, čiji smo neotuđivi deo, ne iskazuje samo kao puko obeležje svakodnevnog življenja, neprocenjiva snaga koja, pored drugih, može dati svoj doprinos opštoj humanizaciji društva. Zato će kulturna politika Republike Srbije podsticati svestrani razvoj stvaralaštva koje doprinosi oslobađanju čoveka, unapređenju kvaliteta njegovog života i celinc životnog standarda. Da bi to ostvarila, Republika Srbija će svim sredstvima pravne države dosledno da štiti i neguje kulturnu tradiciju kako bi se sačuvale trajne i univerzalne vrednosti srpske kulturne baštine kao jedne od najstarijih u Evropi. Republika Srbija će konkretnim merama kulturne politike vrednosti svog viševekovnog kulturnog nasleđa učiniti dostupnim evropskom i svetskom javnom mnjenju koje katkad, zbog neznanja i predrasuda, nije u stanju to da razume, jednako kao što će ukloniti sve normativno-administrativne prepreke koje stoje na putu da građani Srbije ne samo prate već i da aktivno, stvaralački učestvuju u oblikovanju i unapređivanju evropskog, i svetskog kulutnog bića.

Ки! штпа рока Која је ходеna u prošlosti, kao i teritorijalna politička i kulturna podeljenost, doveli su Srbiju u neprimereni položaj zatvorenosti prema svetu: niti je svet bio upoznat sa istorijskim značajem i vrednošću naše kulturne prošlosti, niti je država, sa svoje strane, obezbeđivala i najmanje pretpostavke za promociju naših savremenih stvaralaca i njihovih dela. Kao jedinstvena i demokratska država, Srbija se više neće zatvarati. Ona će težiti da svetu približi svoje kulturno blago i svoju istoriju, istoriju u kojoj je srpski narod bivao izložen genocidu, nezapamćenom žrtvovanju, pritiscima, asimilaciji i denacionalizaciji, ali u kojoj je uspeo da očuva svoju duhovnost i duboke korene u evropskoj civilizaciji. Primarni zadatak kulturne politike Republike Srbije jeste očuvanje, negovanje i razvijanje srpskog nacionalnog identiteta, kulture i stvaralaštva srpskog naroda kako bi se učvrstio most prema Evropi i svetu, kako bi se otklonile predrasude i zablude prema nacionalnom i kulturnom biću srpskog naroda i obezbedilo ravnopravno učešće srpskog naroda u savremenim svetskim kulturnim tokovima.