Борба, 14. 10. 1991., стр. 2
N
2 PONEDELJAK 14. OKTOBAR 1991. GODINE
PRED DANAŠNJI NASTAVAK ZASEDANJA ин BOSNE I HERCEGOVINE
Mir na koncu — rat u zasedi
Parlamentarna grupa sastavljena od predstavnika svih stranaka do danas u 10 časova а да predloži (svima prihvatljivo) rešenje o budućem ustrojstvu ove Republike
Sarajevo. — Hoće li Bosanci i Hercegovci zapucati jedni na druge na tlu rodne grude? „Ovo je rat“ — čulo se pod svodovima Skupštine BiH u petak pred ponoć u pauzi zasjedanja formalno najvišeg republičkog. organa vlasti, dok su u nekoj kancelariji Alija Izetbegović i Rađovan Karadžić u ime muslimanskog i srpskog naroda ovdašnjeg, odlučivali hoće li dati još jednu šansu miru. Po onome što su par minuta ranije rekli pred poslanicima i svojim ' sljedbenicima putem TV (sjednice Skupštine se direktno prenose) cijepanje Bosne i Hercegovine izgledalo je kao gotova stvar.
— Suverenosti Bosne i Hercegovine se odreći nećemo, bio je sasvim odlučan Alija Izetbegović. — Ko ima pravo da izvrši secesiju Bosne od Jugoslavije, ko ima hrabrosti i ko može da podnese taj teret, taj će zapaliti oganj građanskog rata — jednako odlučno odgovorio mu je Radovan Karadžić. — Imate li mandat muslimanskog naroda da ga odvojite od Jugoslavije? Možda imate, ali nemate mandat srpskog naroda da mu oduzmete državu. Gospodin Izetbegović kaže da imamo pravo na samoopredjeljenje. Odlično. Ostajemo u Jugoslaviji. — Nikak-
vim nedoumicama Karadžić nije ostavio mjesta.
Slamku spasa od direktnog prenosa obostranog objavljivanja rata, jer u podjelu mirnim putem niko ne vjeruje, pružila je opozicija. Vladari su je prihvatili. Parlamentarna grupa sastav-
ljena od predstavnika svih stra- ·
ODAVANJE POŠTE.
naka, do danas u 10 sati, za kada je najavljen nastavak skupštinskog. zasjedanja, treba da nađe formulu koju bi mogle prihvatiti obe strane. Dakle, da BiH bude i suverena, nezavisna, u postojećim granicama, eventualno u Jugoslaviji u kojoj su i Srbija i i Ia U što а
SDA, i istovremeno da se nikakva državna granica ne udara između srpskog naroda u BiH i Srbiji, što će reći da krnja Jugoslavija ostane cijela, od čega neće da odstupi SDS.
Ima li u ovakvim isključivostima, bolje reći klinču, šansi za zahvat koji ni jednu stranu ne bi
Minutomi ćutanja poslanici Biti odali poštu svim žrtvama JU-rata
oborio s nogu? Radna grupa radi iza zatvorenih vrata. To što za ova dva dana nigdje u BiH nije krenula ni jedna nacionalna vojska na drugu nacionalnu vojsku, daje nade. Iako to može biti i zavaravanje. Sumnje nema, potvrdili su to i zvanični organi, grupisani u nacionalne strojeve Bosanci i Hercegovci su naoružani do zuba, nezvanično se pominje 300.000 ljadi pod oružjem. Čini se ipak da nisu voljni da ovdje olako zapucaju. ~
Tako ne iz sveg glasa, neki narodni poslanici su se u petak uveče u Skupštini ratu skoro radovali, drugi su šapatom pitali „šta će s nama biti?“ Strah od rata neprimjećen ušao je i među one koji su ne obazirući se čemu vodi to što čine, verbalno vojevali za svoj nacion. Iz Be-Ha nacionalnih stranaka može se izaći i s potezima nacionalnih lidera ne slagati — samo s etiketom izdajice. Izdajom se smatra i svako popuštanje pred drugom stranom. ~
Ako su Alija Izetbegović i Radovan Karadžić u protekla dva dana smogli snage da odstupe bar po pola koraka, i mudrosti da to objasne, mir koji za BiH visi na tankome koncu, ima nekih šansi. Inače, ni strah od rata, rat neće moći da zaustavi.
N. BUTUROVIĆ
OKRUGLI STO „OPOZICIJA I VLAST“ U SARAJEVU
dogovor o
Pošto međunarodna Zajednica) na Mirovnoj konferenciji u Hagu nema ozbiljnog partnera iz Jugoslavije, zadatak j
kuša da obezbedi legalne i legitimne predstavnike, jedan je od zaključaka skupa u Sarajevu
Sarajeva: — „Umjesto iracionalnih simbola nacionalnih mitova valja jasno izraziti interese i potrebe građana, naroda, republika i pokrajina za realnim projektom budućeg života. Tačno definisati ciljeve koje žele da postignu sve strane u sukobu uz nedvosmisleno izraženu političku volju da odustaju od ratnih sredstava u rješavanju sporova i sukoba“.
Haos bezumlja Ovo stoji na početku poglavlja
„Načela u osnovama za pregovore“ u nacrtu. „Polaznih osnova za ugovor o miru“ čiju su radnu verziju usvojili učesnici Okruglog stola „Opozicija i vlast“ u subotu u Sarajevu. Trebalo је, таргауо, да se održi zajednička sjednica Predparlamenta Jugoslavije i Okruglog stola na koju su bili pozvani članovi formalno najviših Organa vlasti u Jugoslaviji, a stigao je samo Bogić Bogićević, član Predsjedništva SFRJ iz BiH. Predparlamentaraca je bilo 15-tak, Tekst Ugovora o miru biće upućen svima koji nisu došli u Sarajevo — rat je, teško se putuje. Novi susret je zakazan za 26. oktobar, ponovo u Sarajevu, kada treba usvojiti konačnu verziju Ugovora koji će biti ponuđen na potpisivanje svim zainteresovanim stranama.
Neposredno učešće u pripremanju „Ugovora o miru“ učesnici Okruglog stola „Vlast i opozicija“ smatraju jedinim uspješnim putem izlaska iz sadašnjeg stanja, totalnog rata koji se širi, prije svega time „što bi svi akteri preuzeli konkretnu odgovornost i obavezu da čine ono o čemu se postigne sporazum, ne očekujući da bilo ko rješava naše probleme bez nas ili protiv nas samih“.
— Bez objave rata oružani sukobi u Jugoslaviji traju više od godinu dana. Nije jasno ko je agresor. Čak se
ne može govoriti ni o pravom ratu, barem sa stanovišta međunarodnog prava — kaže se na početku Polaznih osnova za ugovor o miru, i dođa-
ЈЕ
— Zemlju i ljude zahvatio je haos bezumlja, nasilja i očaja. Rastuća nezaposlenost i i siromaštvo nagovještavaju burne socijalne nemire. Borba za samoopredjeljenje naroda dobija fantazmagorične razmjere osvajanja opustošenih teritorija, uništenja drugih naroda i samouništenja. Samo mir to može prekinuti.
Nejasni ciljevi JNA
Kao strane u sukobu naveđene su
Hrvatska, Srbija, JNA i srpska nacionalna zajednica u Hrvatskoj. Neki od učesnika bili su za to da se u „Ugovoru“ imenuje agresor „jer to cio svijet zna i da se ne lažemo” (Ibro Spahić), drugi su željeli da se ostavi moguć-
nost da ugovor potpiše što širi krug.
{Slavoljub Pologuša), „iako će potpis na ugovor o miru, vjerovatno, staviti i ratni zločinci {(Gajo Sekulić). Miodrag Vlahović insistirao je da na mjestu na kome se kaže da režim u Srbiji pristaje na izmjene spoljnih granica i nastoji da osloncem na JNA promijeni unutrašoje, Stoj: па ој i rem Crne Gore.
Mnogo je govora bilo o JNA. Rekavši da ne želi da amnestira režim u
Srbiji Svetlana Kojarova je ичуга а да JNA upotrebljava međunacionalne sukobe za neke svoje ciljeve, krajnje mutne i nejasne. Nejasno je da li je JNA sebi formirala civilnu vlasi sa
„četiri jahača apokalipse“, kako u Beogradu, po njenim riječima, nazivaju krnje Predsjedništvo SFRJ.
_— Tako je JNA formalno pod civilnom kontrolom, a u stvari je „naređujem ti šta ćeš mi narediti” kazala je Knjazova. Još je rekla da se ne smije zaboraviti da je JNA nakon povlačenja iz Slovenije kazala da je tamo kontrarevolucija samo privremeno pobjedila, te da u JNA postoje tajne strukture koje se ne vide a za primjer je navela Pokret za Jugosla-
PREMA PISANJU MAKEDONSKE ŠTAMPE U pripremi „srbo-armijska agresija“ na Makedoniju
Skoplje — Prema pisanju makedonske štampe, Makedoniji se sprema srpsko-armijska agresija, a Kiru Gligorovu, predsedniku Makedonije, raketiranje, slično onom u Banskim dvorima, zbog toga što je smetnja stvaranju velike Srbije. Listovi tvrde da bi Gligorova mogli, u korist Srbije, likvidirati i makedonski nacionalisti, koji su već pokušavali da ga politički likvi-
diraju, kad su ga oglasili za vele-” izdajnika, jer je napravio tajni
dogovor o pripajanju Makedonije Srbiji.
Prema makedonskoj štampi, JNA već povlači iz Makedonije tehniku i vrši takve prekomanде да п Makedoniji ima sve manje makedonskih vojnika i oficira. Sada u JNA ima ukupno 18 hiljada makedonskih vojnika i oficira. Tvrdi se da je grupa makedonskih oficira u JNA pripremila plan odbrane Makedonije u sličaju srpsko-armijske agresi-
je 5 (00 Što. | u odprznu bilo uk-
ljučeno i 30 hiljada mupovaca koliko ih ima Makedonija. Tvrdi se da štampa dolazi do ovih informacija prisluškivanjem VoJjnih telefona.
Lider SK — pokreta za Jugoslaviju, Dragan Atanasovski je izjavio da od krvi do kolena neće biti pošteđena ni Makedonija a lider VMRO-DPMNE, ирсо Georgijevski (na bugarskoj televiziji) da se Srbi neće bez krvi izvući iz Makedonije.
ши
je Predparlamenta да ро-
viju koji „pokazuje samo neke smešne ljade“ a radi ko zna šta”.
Čudan cinizam
Da li se u Armiji može naći snaga za mir i demokratiju pitanje je koje je ostalo bez odgovora. „Ugovorom o
miru“ se kaže da je nužno da JNA.
bude stavljena pod civilnu kontrolu i da kao profesionalna, a ne ideološka ili politička vojska, posluži kao legitimni i legalni oslonac za razoružanje ilegalnih formacija i suzbijanje stihije, nasilja i pljačke.
Na problem „izdajnika“ ukazano je u nekoliko navrata. Nebojša Popov je kazao da ima mnogo ljudi bliskih mirotvornim inicijatrvama koji se smatraju vezani nacionalnom disciplinom. U vezi s tim su i mas-mediji. „Njima vlada neki čudan cinizam. Stihijom očajanja skoro prezi-
ru svaku inicijativu protiv rata“.
„Ugovor o miru“ sadrži i klauzule o „medijskom ratu“ čije pretpostavke, kaže se, treba ukloniti, kao i stare i nove monopole totalitarnih ideologija i organizacija, zakonsko i faktičko uvođenje cenzure, progon etiketiranih „izdajnika“ i „neprijatelja“ i zaštititi novinare od zlostavljanja i i ubijanja. Ukratko, potrebno je spriječiti totalitarizam, zbog koga ljudi ne znaju zašto ratuju.
Pošto međunarodna zajednica na konferenciji u Hagu nema ozbiljnog partnera iz Jugoslavije, „lakrdijaši se s potpisima“ zadaća je Predparlamenta da ga pokuša stvoriti, obezbijedi mu legalitet i legitimitet — jedan
je od zaključaka Okruglog stola .
„Vlast i opozicija“, jer kako reče Gajo Sekulić „Ugovor o miru“ je tanjušna nada da se nađe civilno rješenje za svekolike sporove i posljednji test
vojskovođa. Inače nam slijedi rat do.
__N. BUTOROVIĆ,
istrebljenja“.