Борба, 14. 10. 1991., стр. 3
и
DNEVNIK ·
PONEDELJAK 14. OKTOBAR 1991. GODINE 3
SITUACIJA NA TROMEĐI CRNE GORE, HRVATSKE I BIH
Posle dva kratka susreta, prekinuti razgovori između Komande VPS Boka i dubrovačkih vlasti, o uspostavljanju primirja. Dubrovački gradonačelnik Petar Poljanić: Dvanaest dana smo bez struje, vode, telefona... Armija demantuje navode o bombardovanju grada pod Srđem
Herceg-Novi. — Dva događaja, koja su međusobno uzročno-posljedično povezana, dala su (i daju) osnovno obilježje stanja na južnom ratištu u posljednja dva-tri dana. Riječ je o. pregovorima između. komande VPS „Boka“ i političkih i vojnih predstavnika dubrovačke opštine, a u prisustvu predstavnika mirovne misije EZ, te o prepadu na jedinicu JNA u Ravnom (Bosna i Hercegovina) u kojem su život izgubila četiri pripadnika JNA, a pet ih teže i lakše ranjeno. Pregovora, u stvari nije ni bolo, jer je JNA, zbog napada u Ravnom, pregovaračima sa dubrovačke strane uručila svoje zahtjeve. Komanda VPS „Boka“, na čelu sa viceadmiralom Miodragom Jokićem pregovarala je (u dva navrata) 11. oktobra sa članovima delegacije Evropske zajednice, koja prati ostvarivanje dogovora O prekidu vatre i uspostavljanju primirja na teritoriji opštine Dubrovnik. Prvi razgovori vođeni su u Meljinama, a drugi put, u prisustvu pred-
stavnika SO Dubrovnik (predsjedni-·
ka SO Petra Poljanića predsjednika Izvršnog vijeća i Kriznog štaba, Željka Šikića) na brodu Ratne mornarice. Komanda VPS „Boka“ izdala je tim povodom, saopštenje u kojem se, između ostalog, kaže da „Komanda VPS „Boka“ odlaže pregovore sa delegacijom predstavnika vlasti iz Dubrovnika, zbog toga što njihove paravojne formacije grubo krše dogovor o prekidu vatre, što se desilo u Ravnom 11. na 12. oktobar 1991.g. U napadu paravojnih formacija na jedinice JNA te noći poginula su tri pripadnika JNA (kasnije se ispostavilo četiri, P. J.). Cenimo da bi nastavak razgovora ugrozio bezbjednost članova misije EZ kao i naših pregovarača, kaže se u saopštenju.
„Do pregovora nije došlo zato što je noćas došlo do incidenta — stradali su naši vojnici, i pod tim uslovima ne možemo vršiti pregovore izjavio je kapetan bojnog broda, Milan Zec. „Dakle, mora se poštovati apsolutni prekid vatre. Dok se to ne us-
· postavi, mi dalje nećemo razgovara-
ti. Za sada smo odgodili početak razgovora za 24 sata. Tada ćemo se naći radi nastavka razgovora, ako se
Озојтк |
Trebinje. — Snage JNA zauzele su u subotu, u poslijepodnevnim satima, jako uporište hrvatskih oružanih snaga, tvrđavu Osojnik. Ovo utvrđe-
nje još iz doba austrougarske monarhije nalazi se na istoimenom brdu iz-
nad Dubrovnika i predstavlja ključ
odbrane ovog grada.
Neposredno poslije dogovora (petak 11. oktobra poslije podne) između Komande VPS „Boka“, mirovne misije EZ i predstavnika dubrovačkih vlasti o prekidu borbi, u selu Ravnom (Hercegovina) hrvatske vojne formacije napale su, iz zasjede, jedinice JNA i tom prilikom poginula su četiri vojnika, a pet je ranjeno. Popinuli šu: Dragaš Milovan (1952. g. Pljevlja), Bajčeta Momir (1967, g. Pljevlja), Golubović Nenad. (1967. g. Bijelo Polje) i Krstić Ratko (1966. g. Bijelo Polje). Napad je izveden u petak naveče oko 23 sata, dok su jedinice JNA bile u pokretu kroz selo Ravno. Na jedinicu je iz zasjede otvorena mitraljeska vatra sa bokova i sa čela kolone.
Jedinice JNA su sjutradan (subota) uzvratile žestokom artiljerijskom vatrom na selo Ravno i na brdo Osojnik, koje je nakon toga zauzeto.
ZBOGOM ORUŽJE: Vojnici JNA kod Čilipa
PRILOG „MIRU“ HRVATSKE TELEVIZIJE
Obožavam ih—na nišanu
Televizija Beograd u subotnjem dnevniku emitovala je kratku ali više nego jasnu poruku hrvatskih oružnika Srbima i pripadnicima JNA šta ih očekuje u ovoj repub-
lici
0 ORUŽNIK — PRVI: — ... ne vjeruj Srbinu ni kad ti dar nosi. To je odu-
vijek bilo i ostaje... „. nek se čuvaju (smeh) ORUŽNIK
na mišanu...
Moja specijalnost je ubijati četnika. Moramo odbraniti sa pameću i srcem
obezbijede uslovi, kakve sam naveo,“ kazao je Zec.
Na izjavu predstavnika dubrovačkih vlasti, da oni sa ubistvima vojnika nemaju nikakve veze, kapetan bojnog broda Milan Zec je izjavio: „Mogu da vam kažem da je to gruba farsa sa njihove strane. Ne da je Ravno u okviru njihovih paravojnih snaga, već su se tamo te bande regrutovale, obučavale i upućivale kroz cijelu dubrovačku regiju. Suvišno je dalje razgovarati, jer mislim da je na prljav način iskorišćena teritorija susjedne republike da bi se ljudi doveli tamo“. O tome, šta o svemu tome kaže misija EZ, Zec je kazao sledeće: „Misija traži konkretne dokaze. Čude se što je to tako, pa sam im Poo način na koji će da pribave
onkretne dokaze, s obzirom da se nalaze u Dubrovniku. Neka odu tamo da bi dokaze našli“.
Predsjednik SO Dubrovnik, Petar Poljanić (bila je lansirana vijest da je smijenjen, pa čak i likvidiran) optužio je JNA da je bombardovala Dub-
— DRUGI: Imam ih pet za sobom. Obožavam kad ih vidim
(snimio Zoran Sinko)
ovu našu zemlju. Da ih dotjeramo do turske kasabe Beograda...
ORUŽNIC4A: — Ja mislim da sve dje-
rovnik. „To je istina i niko na svijetu to ne može pobiti. Dubrovnik je bombardovan stotinama granata iz aviona, sa broda i sa kopna. To je istina, a ako neko želi pobjeći od istine — to je druga stvar. Svi žitelji Dubrovnika su svjedoci toga. Na Dubrovnik je palo 15 tisuća granata — precizirao je pred novinarima Poljanić.
O tome kako protiče život u gradu pod Srđem, prvi čovjek dubrovačke opštine kazao je: „Dvanaest dana smo bez struje, vode i telefona, bez ikakvih veza sa svijetom. Eto tako protiče život u Dubrovniku...” Na novinarsko pitanje o, eventualnoj, autonomiji Dubrovnika (što nudi Narodna stranka Crne Gore), Poljanić je odgovorio kategoričnim odbiЈаре jer se narod izjasnio za Hrvatsku! Komanda VPS „Boka” demantovala je, u svom saopštenju, Poljanićeve navode o bombardovanju Dubrovnika. „JNA u dosadašnjim dejstvima nije dejstvovala po gradu Dubrovniku ni sa kopna ni sa mora niti
vojke misle kao i ja, da one fašiste četničke treba poklati i poubijati i ne treba dozvoliti da dođu do grada Osijeka. Onaj prvi koji mi padne u ruke, taj je nagrabusio...
iz vazduha. Netačne podatke, koje gospodin Poljanić iznosi, o navodnih 15 tisuća granata palih na grad Dubrovnik, predstavljaju još jedan pokušaj u nizu već poznatih psihološko-propagandnih dejstava protiv JNA, uznemirivanje javnosti i borbe za pridobijanje svjetskog javnog mnjenja“, kaže se u saopštenju Komande VPS „Boka”.
Od Debelog brijega do Cavtata uspostavljena je, inače, Komanda mjesta, sa sjedištem u Grudi. Ona brine o stvaranju uslova za povratak lokalnog stanovništva. Na teritoriju koju kontroliše Komanda mjesta ne može se proći bez propusnice. Kontrola se obavlja na više mjesta, a od Gruda se izdaju i posebne propusnice za motorna vozila.
„Mještani pristižu. Danas (subota) došle su četiri porodice na jednodnevni boravak, a od ponedeljka, vjerovatno ćemo omogućiti stalni boravak izvjesnom broju porodica,” riječi su potpukovnika Gojka Đurašića, komandanta mjesta. „Dolaze najčeš-
Misija та konkretne stvari
Tročlana mirovna misija EZ, na čelu sa Adrijanom Stingerom, te predstavnici dubrovačke opštine, među kojima nije bilo čelnih ljudi, juče je nastavila razgovore sa predstavnicima komande VPS „Boka“. Nije bilo riječi o zahtjevima koje je prekjuče dubrovačkim čelnicima uručio kapetan bojnog broda, Milan Zec, načelnik štaba VPS „Boka“. a današnje pregovore prokomentarisao je gospodin Stinger riječima da su oni bili uspješni i da je razgovarano samo o konkretnim pitanjima opravke vodovoda i električne mreže.
Na novinarsko pitanje o tome, da li mu je poznato da je na Dubrovnik palo 15 hiljada granata i da ima mrtvih, šef mirovne misije je odgovorio da mu to nije poznato. ~
će starije osobe, a mi im pružamo pomoć posebno u zdravstvenoj zaštiti. Zbog toga je i formirana Komanda mjesta”, kaže potpukovnik Đurašića. Od njega smo čuli i to, da se komanda mjesta povezala sa ekipom Crvenog krsta iz Dubrovnika, koja je dolazila ovih dana da pokupi mrtve sa ovog područja. Prema potpukovnikovim riječima, mještani su prihvatili uslove i za sada nije bilo nikakvih neugodnosti. Uspostavljena je kontrola kretanja i boravka, a vodi se računa i o čuvanju dobara, koliko je to god moguće poslije borbenih dejsta-
va. -
Na Grudi smo razgovarali sa mještanima koji nijesu napuštali svoje kuće. To su Novak Jelka i Eduard (Eduard je nepokretan i sjedi u naslonjači), Šainović Dedo i Mara, Pušić Ana i Prigradić Jozo. Joza smo zatekli u šumarskoj uniformi. Kaže da je šumar na Grudi. Pitali smo ga šta sada čuva, kad je čitava šuma izgorjela. „Fala bogu, obnoviće se, samo da se životi sačuvaju“, kaže šumar Jozo. Šumar, a to potvrđuju i ostali naši sagovornici, kaže da su ovdje bili samo mupovci i gardisti, ali da ni sa njima nije bilo lako. Morali su pristajati na sve ono što su oni od njih tražili. Za ostale mještane kažu da su u skloništima Cavtata i Dubrovnika. Rekli su nam da vojnici JNA postupaju sa njima vrlo lijepo, daju im hranu, lijekove — sve što treba. Kuća u kojoj smo ih našli, i nekoliko okolnih, nijesu oštećene.
Vojnik Janko Milić kaže nam da mu je žao što su neke kuće rušene, ali veli da se moralo „kada je iz njih sijala smrt.“ Ja znam šta je kuća jedanaest godina sam se mučio da bih podigao kuću“, kaže on i dodaje da je jedinac, neoženjen, ali da mu ne pada na pamet da baci oružje. Tobdžija je i, prema sopstvenom priznanju, ispalio je do sada 400 granata. Oružje je juče ćutalo i mir (nadajmo se da nije varljiv) lebdio je nad ovih južnim prostorima. U toku dana trebali su da budu nastavljeni razgovori predstavnika JNA i dubrovačkih vlasti. Do susreta i pregovora je došlo, ali do trenutka slanja ovog izvještaja nije bilo nikakvih saopštenja o tome kako su protekli i kakav je
dogovor postignut. Petar JANIČIĆ Dragoljub VUKOVIĆ