Борба, 26. 12. 1991., стр. 37
BORBA PISMA
SREĆNA NOVA PRESTUPNA GODINA
e 5 o. ; ~ о -Ф Dan više za patnje?
Šta poželeti sebi i drugima za Novu '92. godinu? Šta nas čeka sve zajedno u godini ujedinjenja Evrope i novih Olimpijskih igara? Znamo sigurno da nam prestupna, Nova '92. ·donosi dan više za patnje, strahove i užase. Šta poželeti? Srećna Nova godina onima koji slave i onima koji ne slave; onima koji su izgubili sve i onima koji Još nisu; onima koji se nadaju i onima koje Je svaka nada napustila. |
U najluđoj noći, uz pesmu i igru mnogi će pokušati zaboraviti na sve, ali baš sve se ne može zaboraviti. Zato, poželite jedni drugima da ovaj suludi rat prestane, da se ratišta pretvore u mirišta, da:se deca vrate svom detinjstvu, da u ljudima gledamo ljude. Onima koji će tu noć prespavati poželite, lepe snove. Zaboravite bar za trenutak šta ste po nacionalnosti, možda će baš od tog trenutka zavisiti sudbina svih nas. |
Mi vaii svima želimo MIR!
Pokret za mir.
Pančevo
„ISTINA SA DRUGE POLULOPTE“ („BORBA“, 20. DECEMBAR)
Pomahnitala neman rata
Nisam imao nameru da ulazim u polemiku između puk. Milana Gvera i urednika „Borbe“ Vukotića, ali Je materija do te mere danas aktuelna da nema čoveka na našim prostorima koji ostaje ravnodušan na sav košmar i strahote zbivanja. У -
Zavređuju pažnju naročito navodi Gvera u odgovoru objavljenom' 20. decembra. On je još koliko juče sa general—potpukovnikom Markom Negovanovićem (obojica su moji vrli poznanici, nekada prijatelji) tvrdio u lice predstavnicima štampe da JNA тае па teritoriju Hrvatske da razdvaja zaraćene strane. Na taj način JNA priznaje:
obe strane, dakle i formacije Milana Martića. Taj „ujednačeni“ od-
nos nije nikada u stvarnosti izražen. Uhapšen od MUP BiH (ne znam da li se usuđujemo da i te jedinice nazivamo ustaškim?) Маг-
tić, koji se slučajno ili po zadatku (2?) našao u Bosanskoj Krajini, VOJ-
nim helikopterom u društvu oficira je prebačen u Knin! Umesto razdvajanja dve zaraćene strane iz štampe čitamo 1 iz usta zvaničnika JNA čujemo da jedinice JNA suzbijaju napade ustaških snaga, a u sadejstvu sa teritorijalcima koji brane svoja ognjišta. Zar se ognjišta brane za svetsku javnost monstruoznim napadom na Dubrovnik gde živi oko sedam odsto Srba? Koliko je ljudi poginulo u osvajanju
Vukovara? Ko ruši gradove i sela uključujući i vredna zdanja sve do
/
hramova raznih konfesija? Gde su to „ustaške snage“ prešle granice Hrvatske, dakle avnojske granice u koje smo se nekad obojica kleli, nekada bih rekao — dragi Milane.
Da li je u pitanju odbrana Srba il šU ipak granice najvažnije, a O5talo je sve farsa, pokriće jednog, zar se ne slažemo, prljavog rata: Fašizam je sistem koji osvaja tuđe teritorije, a ne brani svoje. A ti goVOriš o pomahnitaloj ustaškoj nemani dok se jedinice JNA primiču Z4grebu i brane narod napadajima aviona odakle lete kaset—bombe (o cinizma patriotskog)! Na Jednoj liniji fronta si sa onima koji sebe otvoreno nazivaju četnicima i to ne smeta. „Branim“ Jugoslaviju 1 15ključivo jedan narod — srpski, a u čitavom ovom ratu najviše stradaju srpske glave. Više ne možeš tvrditi da intervencija JNA sprečava veća krvoprolića. Ono je upravo sve veće zbog komandi koje se upućuju iz. tvoga štaba Milane, Milane, Gverose — ratni čoveče!
Ti i tvoji istomišljenici za koje radiš nigde ne govore o Jugoslovenima već samo o Srbima i „Jugoslaviji“ (2). A šta je sa ostalim narodima jugoslovenskim, ima li bar još Jednog koji je ugrožen ili „ugrožen“? U takvoj Jugoslaviji za koju se ti boriš ne žele da žive svi nesrpski narodi — 65 odsto po zadnjem popisu, a takođe ni mi Srbi koji činimo nekakvu opoziciju vladajućem sistemu, bilo organizovanu ili onu van svih ovih stranaka. ; -
A ti govoriš o patriotizmu. Da bi dokazao svoje neodržive teze паvodiš petoro braće iz B. Krajine koji su na frontu. A kako ide sa mobilizacijom u Beogradu gde živimo? U ovaj prljavi rat mi Srbijanci ne želimo da idemo — ovu istinu želim da ti kažem.
Rat treba okončati. Što pre, odmah! Potom „Nirnberški proces“ vinovnicima rata i velikodržavne ideje. Ukoliko bi do toga došlo verujem da bismo obnovili Jugoslaviju, jer lepše zemlje nema. -
Dr Miodrag ĐORĐEVIC Beograd
PLODOVI SAMOUPRAVNOG SISTEMA Зећспа | pravdoljubivost
Kada razmišljate o svemu što Je prethodilo ratnom sukobu u našoj zemlji i svemu što Je iz tog sukoba proizaš!o, ne možete a da ne primetite da jc antiratni protest — i mali i neprihvačcn.
Postojali su mnogo beznačajniji povodi koji su okupljali stotine hiljada gradana i bili prihvaćeni ı od onih koji u demonstracijama nisu neposredno učestvovali. Ako potražite uzrok ovoj pojavi — naći ćete ga u dugotrajnom I duboko uvreženom konformizmu naših građana da uvek postupaju u korist ličnog ćara, U skladu sa tim načelom, oni bi bivali vrlo pravdoljubivi — kada ih nepravda lično pogađa, ali i veoma neosotljivi na tuđu nevolju — ukoliko im lični interes govori da ostanu po strani. Ova pojava čvrsto se ukorenila, razgranala i procvetala u samoupravnom sistemu, a sada nam je i plodove podarila,-
U Beogradu i drupim mestima u Srbiji okupljaju se nevelike grupe građana demonstrirajući protiv rata u našoj zemlji. U većini slučajeva to su građani čija su deca ili bliski srodnici mobilisani. Samo mesec-dva ranije, kada je izgledalo da u rat idu samo tuđa deca, oni su mirno čekali da taj problem rešavaju oni na Čiju se glavu sručio.
Samo pre pola godine, u jedno letnje podne, u Beogradu na Terazijama, bio je zakazan miting majki protiv rata. Na zakazani miting došlo Je Jedva dvadesetak majki i nešto manje radoznalih prolaznika. Bilo je vreme nedeljnog ručka, padala je kiša, a na ratištu je bio. veoma mali broj Beograđana — možda tek dvadesetak.
Ljubica MILOVANOV, advokat Bcograd
adijevića i Adžića
“e Žž
Zbog razbijanja Jugoslavije, namerno ili nenamerno, što još treba utvrditi, podnet zahtev za krivično gonje-
nie
6 Jugoslavija je razbijena. Ko su po vama glavni akteri tog bez sumnje tragičnog čina?
— Potreba transformacije Jugos-
lavije u jednu savremeniju, moderniju državu, nije bila sporna kod svih dobronamernih ljudi u ovoj zemlji. Jugoslavija je, u stvari, prva od svih socijalističkih zemalja najavila i preduzela određene mere za tu transformaciju, prva je prihvatila višestranački sistem. Ispalo je, na žalost, "да је ta transformacija najbolnija, najsurovija i najdrastičnija upravo u
· Jugoslaviji. Mnogi ne mogu da uoče
prave uzroke i razloge tome. Po mom mišljenju, glavni uzroci i cilj razbijanja Jugoslavije sadržani su u interesu Nemačke prema Balkanu. Zato bih Ja rangirao glavne kreatore razbijanja Jugoslavije, Hans Ditrih Genšer, Hans van den Bruk i Alojz Mok su kreatori tog razbijanja i glavni krivci i za rat u Jugoslaviji i za stradanje naroda, i Srba ı Hrvata. Glavni egzekutori u Jugoslaviji za sprovođenje te razbijačke politike su
Franjo Tuđman, Milan Kučan, Ivica
Račan, Stjepan Mesić, Franc Bučar i Jože Peterle. Pomogli su im u razbijanju Jugoslavije, namerno ili nenamerno, što još treba utvrditi; Veljko Kadijević i Blagoje Adžić.
6 Kad već govorite o krivcima, srpska opozicija tvrdi da je ultima-
u vclikom procentu, uz delimičnu pomoć JNA, ostvarili taj svoj ratni cilj. Uglavnom su sačuvali svoje teritorije na kojima čine većinu i uspostavili legitimnu vlast. Podvala je Hrvatske, koja je dosta prihvaćena vani, da jc izvršena agresija na Hrvatsku osvajanjem nekakvih njenih teritorija... ?
Plansko rastakanje
... Najzagonetniji je ratni cilj JNA. Verbalno, JNA Je proklamovala da je njen cilj Jugoslavija. Neko vreme je govorila i o socijalizmu. Sada još uvek govori samo o Jugoslaviji, a na drugoj strani prihvata ne zna se čiji sporazum o povlačenju vojske iz Slovenije ı Hrvatske. Niko ne zna čiji je to sporazum, iako ga je potpisao Kadijević, iako na to nema pravo. Način rukovođenja i ostvarivanja tog cilja JNA potpuno je suprotan tom Cilju: rukovođenje ima za cilj, u stvari, da izgubi rat, a ne da ga dobije. Plan-
Bacanje neprijatelj a
na kolena
— Zna se da JNA ima još uvek vrlo efikasna sredstva izviđanja i 05matranja, i ogromnu vatrenu moć kojom se može uništiti njihova vojna snaga i ratna proizvodnja. Hrvati imaju sada 20 fabrika oružja. Tačno se znaju lokacije i koncentracija njihovih vojnih snaga. Jednom dobro oganizovanom, savremenom operacijom te se snage mogu onesposobiti za deset dana. I to tako da im ne padne na pamet više rat, ili bi im trebalo najamnje godinu dana da se ponovo organizuju. /
Pri tome ne treba ići na teritoriju Hrvatske koju mi priznajemo. A priznajemo Hrvatsku na njenom etničkom prostoru. Znači, bez krajina. Neka oni budu država, neka se zovu kako god hoće. Ali zato što sada iskazuju agresivne namere prema JNA i genocidni stav prema Srbima na teritoriji avnojevske Hrvatske, JNA i krajine moraju
imati ratni cilj da razbiju te oružane snage.
tivna politika Miloševića, jedan od glavnih krivaca za razbijanje Jugoslavije. у
— Zvanična politika Srbije se пе bi mogla ubrojiti u glavne krivce ili uzroke razbijanja Jugoslavije. Ako se misli na zahtev da svi Srbi žive u jednoj državi, on se podjednako odnosi -i na sve Hrvate i na sve Muslimane kao tri najbrojnija naroda. Bilo bi najracionalnije, najkorisnije da ta tri naroda ostanu u jednoj državi, koja bi imala nekoliko zajedničkih funkcija. S tog aspekta gledana politika Srbije bila je racionalna.
Када je u pitanju opozicija Srbije, ja bih rekao da su sve opozicione partije Srbije, izuzev Srpske radikalпе stranke i SNO, dosta doprinele razbijanju Jugoslavije: nisu nudile svoj koncept, a žestoko su napadale ·politiku Srbije. Naročito su svojim aktivnostima znatno slabile JNA ı položaj Srbije i međunarodnim odnosima... e Sudeći po mnogim nedoumicama nisu najjasniji ni ratni ciljevi.
— Ratni cilj srpskog naroda u avnojevskoj Hrvatskoj je očuvanje svog, nacionalnog, i etničkog identiteta i teritorijalnog prostora gde Srbi čine većinu. Formiranje srpskih autonomnih oblasti kao samostalnih zajednica planirano je ako Hrvatska izađe iz Jugoslavije. A zatim bi uslcdio ulazak u savez ili državnu zajednicu koja bi se osnovala kao nćka treća Jugoslavija. Srbi u krajinama su
ski se vrši rastakanje Armije, njeno psihičko, moralno ı fizičko razbijanje, ponižavanje, kompromitovanje i sramoćenje. JNA kao učesnik rata raspolagala je sa najvećom vojnom snagom, a nije uspešno ostvarila ni jednu operaciju. Tako gledano može se reći da je vrh Armije doprineo raz-
;
VU PRESS CE:VKIAK 26. DECEMBAR 1991. GODINE 17
NARODNI HEROJ PENZIONISANI GENERAL DUŠAN PEKIĆ PODNEO KRIVICNU PRIJAVU PROTIV - СЕРМЕКА ЈМА (>
OVO ŠTO SE DEŠAVA SA JUGOSLAVIJOM NIJE ZABELEŽENO U ISTORIJI... Dušan Pekić bijanju Jugoslavije, jer je sve radio ta-
ko da oslabi snagu koja bi mogla da”
zaštiti Jugoslaviju. Zamislite takav Generalštab koji mirno posmatra budućeg neprijatelja kako se postepeno organizuje, naoružava, koncentriše, utvrđuje, a sve to radi protivustavno, u još uvek postojećoj državi, a Armija ništa ne čini da to. spreči. Takvo ponašanje Armije donelo je nesreću i srpskom i hrvatskom narodu i dovelo do velikih razaranja i stradanja naroda. 5
Problematičan je ratni cilj JNA. Prvi njen cilj bi trebalo da bude razbijanje oružanih snaga, tj. paravojnih protivustavnih snaga Hrvatske. Taj cilj se uopšte nije postavio.
e Šta još imate u vidu kada govorite o kontroverznim ratnim ciljevima JNA?
— Ta kontroverza cilja JNA i problematičnog rukovođenja Armijom se najdrastičnije vidi na primeru Vukovara. JNA ima garnizon u Vukovaru. U Vukovaru se MUP povećava od juna meseca do decembra sa tri stotine na dve hiljade. Sve to posmatra JNA. I sad, JNA sve to posmatra, da bi se u trenutku kada su oni završili
koncentraciju, utvrđivaju, utvrđiva-, _ nje, potpuno opremeljenje, odlučila
na rušenje Vukovara i i priemnu takve doktrine koja je potpuno. suprotna upotrebi oklopno-mehanizovanih snaga u takvim situacijama.
Prebacivanje krivice
e Ante Marković i Veljko Kadijević su jedan na drugog svaljivali krivicu za neuspeh armijske operacije u Sloveniji. Očekivalo se da posle toga bar jedan od njih padne.
— Po mojoj proceni oni su to 7аjednički uradili, a javnost je samo zamagljavana dilemama da li je to učinio ovaj ili onaj. Ta operacija je taKo tragikomična operacija, da bi se teško moglo reći da je to vrh Armije učinio zbog nedovoljnog poznavanja situacije ili zbog nesposobnosti.
e Vi ste se lično odlučili na jedan
konkretan korak kada su u pitanju
armijske vođe. Kakav?
— Ja sam ovih dana podneo Kri- ,
vičnu prijavu saveznom javnom tužiocu, odnosno predlog za krivično gonjenje Kadijevića i Adžića, jer su sSvoOjim nečinjenjem ili pogrešnim činjenjem u dobroj meri razbili JNA. Osim toga, neadekvatnom upotrebom snaga doveli do nepotrebno velikih žrtava i razaranja...
Branka ČULJIĆ
REKLI SU
>
Ruku ne pružam ratnim zločincima
Mesić je burno pozdravljen u prepunoj dvorani riječkog kina „Croatia“, ispričao i epizodu o susretu u Hagu sa Slobodanom Miloševićem za kojega je rekao kako je poduzeo sve da sruši bivšu Jugoslaviju, na što je on, Mesić, samo stavio točku na „i“ — iako je poslije haških razgovora Milošević samozadovoljno izjavljivao da je „Jugoslavija Ostala“. — Kad mi je Milošević htio pružiti ruku, rekao sam mu da se nemam običaj rukovati s ratnim zločincima i da će on sigurno dospjeti na optuženičku klu-
pu kao ratni zločinac. Kad ga budu vješali na Terazijama, rekao sam mu, neka misli na mene, a ja ću misliti na njega. On je na to odgovorio da može mobilizirati dva i pol milijuna ljudi, na što sam mu ja rekao: „E, tada će te oni objesiti...“
Mesić je izrazio uvjerenje da će svi zločinci koji su planirali, organizirali i vodili ovaj prljavi rat sigurno dospjeti na optuženičku klupu i biti proglašeni ratnim zločincima. (Stjepan Mesić, boraveći u Rijeci, „Vjesnik“)