Борба, 17. 03. 1992., стр. 29

„NA REDU — KERIM“? („BORBA“, 3. MART)

Dosoljavanje istine

Vašim čitaocima pružam priliku da saznaju nešto više i drugačije od onoga što stoji u tekstu „Na redu — Kerim“? u „Borbi“ od 13. 3. 1992.

Tačno je: da sam zatražio da budem razrešen dužnosti pomoćnika saveznog sekretara za inostrane poslove od strane SIV-a u čijoj je to nadležnosti, da sam poslao istovremeno pismo podsekretaru u SSIP-u zaduženom za ovu vrstu poslova u kojem napominje da nije poenta mog zahteva u otpremnini od 24 lična dohotka, već u tome da mi se Omogući da se bavim drugom delatnošću, na šta imam, nadam se, pravo kao i svaki građanin; da očekujem da se utvrđena procedura sa tim u vezi uredno i što pre pri·vede kraju.

Nije tačno: da mi je ponuđena dužnost ministra za spoljnu trgovinu u Ma-

·kedoniji; da sam tražio bilo kakvu funkciju predstavljanja Makedonije u inostranstvu: da su nadležni u Makedoniji učinili bilo šta što bi se moglo svrstati u udovoljavanje ili odbijanje bilo kakvih mojih želja: da ću otvoriti privatnu firmu bHo u zemlji bilo u inostranstvu.

U odnosu na nadležne državne organe Republike Makedonije mogu samo da konstatujem da sam sve vreme imao korektne i veoma dobre radne kontakte i saradnju na obostrano zadovoljstvo.

U odnosu na savezne organe mogu to isto da kažem s tim što sada očekujem da se takav nivo i ponašanje održe do kraja postupka o mom razrešenju.

Očigledno je, dakle, da su izvori koji su vas obaveštavali u ovom konkretnom slučaju bili na nivou „rekla kazala“. No, to je najmanje zlo koje nas je zadesilo sve zajedno u poslednje vreme.

Srđan KERIM Pariz

„TEŠKO EVROPI SA BIH“ („BORBA“, 6. MART)

Lako moguća nesuvis|osf

Poteškoće na koje nailaze evropski i svjetski faktori prilikom rješavanja bosanskog (i hercegovačkopg) pitanja rekao bih da najvećim dijelom proizilaze iz negatvnog uticaja mnogih unutrašnjih („jugoslovenskih“ i bosanskohercegovačkih) faktora. Dok su se nekad oko Bosne i Hercegovine gložile velike svjetske imperije, danas to čine „veliki“ imperatori (i diktatori) koji su na čelu svojih mini-imperija. Naravno, sve to ide preko leđa podanika, a ponajviše preko leđa b-h stanovništva svih nacija i vjeroispovesti.

Da su utrošili toliko vlastite energije i materijalnih dobara za prosperitet vlastitih sredina, koliko su dali za destabilizaciju i razbijanje Bosne, postigli bi daleko veće propagandne efekte na b-h prostoru, naravno, u svoju korist. Deseteračkom indoktrinacijom od Kraljevića Marka i Muje Hrnjice, sve do interpretacije današnjih događanja, sludjeli su narode, uništili privredu, sve nas osiromašili, riječju, doveli nas — tu gdje jesmo. Nedavna eskalacija toga svega u Sarajevu ka najcrnjem građanskom ratu, na jedvite jade je zaustavljena, zahvaljujući početku triježnjenja građana (konačno!) i, istini za volju, trezvenosti Jednog novinara i Jednog generala. Da je prepušteno bosanskim „banovima“ da vode akciju pitanje je da li bi se uopšte sastali!?

IL, dok se Jugoslavija raspada na mini-državice, ovaj proces bi u BiH „trebalo“ da ide dalje, sve do nekih mini-mini-državica, pa možda i do dogradnje Još po dvoje stepeništa na svakom soliteru. Koliko god nam ovo ličilo na grotesku i nesuvislost — lako je moguće da se i dogodi. U sredini, u kojoj — po jednom „banu“ — postoje „tri potpuno različite kulture“, moraćemo da gradimo i po tri pozorišta — a dok nam neko lud ne odobri tolike kredite (zna se, dolarske) za gradnju, moraćemo da gledamo odjednom — i „Ohridsku legendu“ i „Zrinjskog“ i „Hasanaginicu“! Za „velike“ imperatore najvažnije je od svega da se realizuje imperatorsko: „Podijeli pa vladaj“!

PISMA

Dojučerašnji žestoki zagovornici unitarne Jugoslavije nude nam sada — konfederalnu Bosnu i Hercegovinu, ne shvataJući da mi obični ljudi to ne trebamo i da na taj način „veliki“ imperator! nikada neče dobiti „svoj“ dio Bosne. Ako nam ne mogu pomoći da postanemo prosperitetna zemlja, neka nas ne „pomažu“ ni oružjem i zavađanjem. Jednostavno, pomoći će svojim nesmetanjem.

Kažu da je autor krilatice „Teško zemlji koja Bosne nema“ (a koju je Lepa Brena uspjela da komercijalizuje) jedan poznati partizanski rukovodilac, a nastaJa je kao nusproizvod dobre saradnje na-

da su neki današnji komandanti to shva-

tili. Međutim, pojedini „carevi“, po sve-

mu sudeći, shvataju Je ovako: „Teško

mojoj imperiji ako u njoj (bar dijela, što

većeg, po mogućnosti) Bosne nema“!

i Omer ČAUŠEVIĆ Bosanski Novi

„PRIVATIZACIJA NEZAKONITA“ („BORBA“, 20. FEBRUAR)

Slečaja neće biti

U vezi članka u vašem listu „Privatizacija nezakonita“ objavljenog 20. 2. 1992. god. u kome se o preduzeću „YUGOSLAVIA COMMERCE“ ponovo iznosi niz neistina i insinuacija, želimo da istaknemo sledeće:

Na svoju očitu radost, grupa naših bivših radnika koja već duže vreme na sve moguće načine pokušava na unizi i „sruši poslovni ugled i uspešnost Ovog preduzeća, u vašem listu — u njegovom jednostranom prikazivanju naših „problema“ — našla je saveznika. A kada no-vinari postanu nečiji saveznici, žrtva mora biti — istina!

Stečaja, ipak neće biti! Uprkos svim napadima, „YUKOM“ dobro posluje. Neke poslove smo zahvaljujući stalnoj antiте апи 1 zalaganju naših bivših radnika — vaših sagovornika, nepovratno izgubili. Druge opet, koje su neki od njih radili, bolje da nismo dobili. Prema tome, stečaj „YUKOM-u“ preti samo u priči naših bivših radnika. Da je drugačije, zar bi se vaši sagovornici toliko trudili da se vrate na posao u ovo preduzeće?

Nasuprot drugoj strani, iako su ekonomske analize i sprovedena veštačenja dokazala ispravnost transormacije u ovom preduzeću izvršene po saveznim propisima (koji su u to vreme jedini i postojali), a sudska odluka tu transformaciju ipak poništila po republičkim, naknadno donetim propisima, mi verujemo u ovu državu I funkcionisanje njenog pravnog sistema. Smatramo da se postojanje „pravne države“ ne može ceniti po povlađivanju ličnim ili grupnim interesiта i nikada ne bismo po štampi insinuirali postojanje nekakve „korupcije“ (sa znakom pitanja na kraju valjda zbog snage raspoloživih argumenata), kada se državni organi ne povedu za našim Željama već samo sprovode zakon.

Uostalom, želje i konstrukcije tog tipa i nemamo! Hoćemo samo Jedno prestanak prljavih rabota vezanih za ime „YUKOM-a“ i omogućavanje normalnog rada bez spoljnih pritisaka. Sigurni smo da ćemo se za to i izboriti!

Nikola PETROVIĆ, predsednik Radničkog saveta

Ivan ZAGORAC,

v. d. generalnog direktora Momčilo BULATOVIĆ,

pred. sindikata

„IZIGRAN KOLEKTIVNI UGOVOR“ („BORBA, 9. MART)

Diplome 22 ивротепи

Već oko 20 godina u društvenim delatnostima postoji tendencija da se višoj stručnoj spremi priznaju fakulteti. Međutim, uslovni radnik, u obračunu, im to nije dozvoljavao. Na taj način dat je prioritet fakultetskom školovanju kadrova.

Poslednjih godina javlja se jaka tendencija priznavanja fakultetskih diploma radnicima VI stepena stručnosti. Najvažniji primer je kršenje kolektivnih ugovora u socijalnoj zaštiti, gde Je socijalnim radnicima VI stepena stučnosti priznat VII stepen stručnosti, a radnicima sa završenom višom upravnom i višom ekonomskom školom priznati su pravni ili ekonomski fakulteti. Tako je kod radnika sa završenim fakultetima došlo do razočarenja i slabljenja motivacije za rad i stručno usavršavanje. Oni su sada stavljeni u podređen položaj u odnosu na radnike sa završenim VI stepenom stručne spreme. Šta više, radnici sa završenim fakultetom imaju manje plate od onih sa višom školom pošto ovi imaju manje radnog staža od radnika VI stepena stručnosti.

IT u najnovijim izmenama i dopunama Opšteg kolektivnog ugovora (Službeni glasnik 10 od 3. marta 1992. godine, član 5) pruža se mogućnost malverzacijama i izjednačavanjima alternativnih stručnih sprema, umesto da se teži ka stručnom osposobljavanju i usavršavanju. Pitam Vas da li je priznavanje stručnih sprema usklađeno sa Zakonom o radu i radnim odnosima i drugim Zakonima: Da li smo dovoljno pošteni prema radnicima iz proizvodnje, koja izdržava društvene delatnosti.

U „Borbi“ оа 9. Ш 1992. godine, u rubrici odgovara na pisma čitalaca, dat je odgovor Ministarstva za rad, boračka i socijalna pitanja, u kojem se podržava iZjednačavanje ličnih dohođaka radnika više stručne spreme sa ličnim dohocima radnika visoke stručne spreme u Centriта za socijalni гаа Srbije. Pročitajte taj odgovor i ocenite da li je u redu. Ljubomir STEVANOVIĆ

Novi Beograd

„NADU DONOSI NIKOLA ŠLJIVAR“ („BORBA“, 18. FEBRUAR) Prirast orlova | – тега гагуоја

Ne sumnjam u dobre i plemenite namjere Todora Mićića koji je uočio slabosti grahovske privrede i djelimične uzroke za takvo stanje predočio javnosti.

Pitanja upučujem onima koji su svrstali Grahovo u razvijenije, onima koji odobravaju takvo svrstavanje i onima koji su poslednjih 30-40 godina odlučivali i starali se o razvoju grahovskog područja. 1. Da li se razvijenost opštine mjeri i po broju žednih sela? Da li vam je poznato da veliki dio življa prahovske okoline godinama isteže vratove pogledajući u nebo i iščekujući kap kiše?

2. Da li su poznati podaci o migraciji stanovništva sa grahovskog područja u

UTORAK 17. MART 1992. GODINE 29

poslednjih 25, da ne kažem 40 godina? Jesu li svi oni koji napustiše grahovski kraj otišli „od silnog dobra i miline“? Kakva je starosna struktura onih koji su ostali?

3. Koji Je procenat stručnog ! visokoobrazovanog kadra ostao da živi na tom području, a koji ga je napustio?

4. Nisu li putevi stigli u grahovska se la, upravo onda kada su u njima ostali da žive uglavnom starci i starice? Nije li grahovski kraj među poslednjima u Bosni ı Hercegovini dobio nešto puteva koji su već davno sazreli za popravljanje jer nisu propisano ni izgrađeni?

5. Zar se od silne vlastite građe Grahovo nije moglo izgraditi da se to bitnije primjeti? Pošumi li se sve ono što se isjeсе2. 6. Da li u razvijenost opština ulazi faktor (nivo) kulturnog razvoja i gdje je Grahovo na toj razvojnoj ljestvici?

7. Koliko Je (zbog migracije stanovništva, sve drugo isključite) prestalo sa radom osnovnih škola u poslednjih 30 godina na grahovskom području?

8. Da li znate da je i danas jednostavnije i brže stići iz Sarajeva ili Beograda u Bos. Grahovo, nego iz Grahova u neka periferna sela opštine?

Ne želim da budem isključiv i da kažem da ništa nije učinjeno u razvoju, ali to što je učinjeno, taman je toliko da se Grahovo kandiduje za priznavanje statusa nerazvijene opštine.

Raduje me što povratnik Nikola ŠIjivar hoće da pomogne Grahovljanima („Mene sve rane moga roda bola...“), ali za značajniji zaokret u razvoju ргаћоуskog područja potrebna Je znatno šira i veća pomoć, više pameti, discipline ! ra da, a i drugih promjena u ponašanju Grahovljana. „Znam Ja nas, J...ti nas“, reče kroz usta Jednog svog junaka naš zemljak Branko Ćopić. i

Rade KOZAR Novi Sad

„OLAKO LEPLJENJE ETIKETA“ („BORBA“, 2. MART)

Podele kriju рготазаје

U „Borbi“ od 2. marta ove godine objJavljen je tekst pod naslovom „OLAKO LEPLJENJE ETIKETA“ novinara Miloša Antića, u kome uvaženi dopisnik Vašeg lista iz ovih područja, analizira i delimično ulazi u genezu jednog karakterističnog i ozbiljnog problema vezanog za ovu južnu pokrajinu. Veštačka podela Srba na starosedeoce i došljake, kao i razna politička etiketiranja služe kao maska većem broju rukovodećeg kadra na Ko sovu i Metohiji da prikriju agoniju i loše poslovne rezultate sa kojima im se kolektivi suočavaju, a koje oni vode ili su vodili. Istovremeno ovakva podela poka zala se kao efikasno oružje kojim će se svako ućutkati, ako pokuša isterivari pravdu ili ukaže na suštinu problema.

Štete zbog minimiziranja ovih pro blema, i olakog prelaska preko njih, pri vreda Kosova ı Metohije se može sva kodnevno i cifarski prikazati. Gubici i nerentabilnost pojedinih preduzeća su postala realnost, koja ove kosovske prili ke čini realnim složenijim i komplikova nijim a koje mogu imati nesagledive posledice. Indikativan je primer srpskog i kosovskog giganta R.M.H.K. „Trepča“, gde se kroz plansku dokumentaciju mo že videti da je za ovu poslovnu godinu planiran gubitak od 188 miliona dinara.

Kao inženjer Rudarsko-geološkog fa kulteta, početkom septembra 1990. godi ne došao sam u rudnike „Kišnica ı N. Brdo“, nakon povratka iz Kanade kako bili se svojom mlađošću, znanjem i ume ćem uključio u akciju kadrovske pomoći Kosovu nakon napuštanja posla radnika šiptarske narodnosti. Takvu akciju je sprovodila srpska Vlada, ali od obećanja koja su mi pređočena pri dolasku, ništa nije ostvareno.

Polovinom „meseca februzra kao predsednik štrajkačkog odbora, rudara ovog rudnika štrajkovao sam glađu na Trgu Republike u Beogradu. ~ meni i mojim kolegama rudarima Je obećano da će se problemi dugotrajnije rešiti, ali već je mesec dana od štrajka, a aktivnost na sređivanju situacije u rudniku se nije pomerila od nule.

Mile PETKOVIĆ, dipl. ing. geologije Priština