Борба, 30. 03. 1992., стр. 30

30 РОМЕРЕЈЈАК, 30. МАКТ 1992. СОРМЕ

НАГРАДНА ИГРА ___поа

TUZLANSKA STANICA JAVNE BEZBEDNOSTI PO-

BEDILA MUP BIH

Država u državi

Na zbortu milicionara odlučeno da tuzlanski Centar istupi iz MUP BiH ukoliko se ovaj razbije na musliman-

ski, srpski i hrvatski

Tuzla. — Industrijsko-rudarski grad sa preko sto hiljada stanovnika, Tuzla, čvrsto je odlučio da prekine sa podaničkim odnosom prema svemu što dolazi iz Sarajeva. Ne mogavši dguračije da se odupri odlukama republičkog MUP-a, milicionari i ostalo osoblje stanice javne bezbednosti su pre mesec dana odlučili da štrajkom zaštite svoja prava, a načelnika Centra službe bezbednosti Envera Šarića su puškama isterali iz zgrade. Ovaj dosad nezabeležen potez dočekan je „na nož“ od strane Regionalnog odbora SDA, koji se stavio na stranu Šarića. U međuvremenu je u Ministarstvu formirana komisija koja je ispitala ceo slučaj i preksinoć ga objasnila novinarima na konferenciji za štampu u Tuzli. Saopšteno je da je na zboru milicionara odlučeno da se sa štrajkom prekine i raspusti štrajkački odbor, jer je zahtevima udovoljeno. Novi načelnik CSB Tuzla je Nazim Rančić, dosadašnji zamenik načelnika za državnu bezbednost, kadar

AFERA KOJA JE UZBUDILA BUDVANE

SDA, a na svojim mestima 51 05tali načelnik SJB Tuzla Meša Bajrić i komandiri u stanici Niko Jurić, Milenko Milićević i Mato Divković. Za njih je neposredno prije zakazanog zbora, stigao i papir o postavljenju iz Sarajeva sa čime se odugovlačilo otkako je za načelnika postavljen Enver Šarić.

Na zboru u Tuzli odlučeno je da se po svaku cenu očuva jedinostvo MUP-a BiH. Ali, milicionari su odlučili i „da će ukoliko se jedinstvo MUP-a naruši i on se pocijepa na muslimanski, srpski i hrvatski, kako se predlaže, zaposleni u Centru Tuzla u tom slučaju istupiti iz MUP-a Bosne i Hercegovine i formirati samostalni organ u skladu sa potrebama i mogućnostima opštine Tuzla, a pod svoje okrilje primiće i ostale opštine koje to žele“. U slučaju da se MUP pocijepa, Tuzla bi, tako, bila „država u državi“, neka vrsta kantona koji neće biti ni muslimanski, ni srp-

ski, ni hrvatski.

N. Smiljić

Otkup stana pištoljem

Budva. — Događaj o kome, se priča i koji zaokuplja sve veću pažnju građana Budve je situacija u kojoj se našao Milimir Maljević, pravnik, zaposlen u HTP „Budvanska rivijera“.

Dok se sa suprugom i dvoje dece nalazio u Prokuplju, gde je koristio neplaćeno odsustvo, u njegov stan u Budvi, nasilno se uselio Veljko Marović, interni kontrolor u istom preduzeću.

Priča je neobična jer Maljević stanuje u tom stanu već 11 godina i nosilac je stanarskog prava, a Veljko Marović ima veliku kuću u vlasništvu na plaži Jaz.

— Kada su mi komšije javile da je 19. marta moj stan obijen i useljen, odmah sam odputovao u Budvu. Međutim, odčekao me je Veljko Marović sa uperenim pištoljem i prijetnjama da će me ubiti. Pozvao sam miliciju, oduzeli su mu pištolj za koji nema ni dozvolu, a on mi je rekao: — Ja san načelnika obavijestio da useljavam u tvoj stan i nemoj o tome da brineš. Ne izlazim odavde bez sudskog rješenja.

— Meni je takođe milicija zabranila ulazak u stan sa obrazlože-

njem da sada u njemu ima Marovićevih stvari. To je inače potpuno namješten stan, nastavlja svoju priču Maljević. Za ovih sedam dana obratio sam se komandiru i načelniku MUPA u Budvi, gdje mi je hlad nokrvno rečeno da to nije u njihovoj nadležnosti. Obratio sam se i predsjedniku opštine kako bi urgirao da nadležne službe u opštini izdaju rješenje po kratkom postupku o oslobađanju stana od uzurpatora. U opštinskoj službi kažu da takvo rješenje ne mogu izdati jer moraju saslušati i Marovića koji opet neće da primi poziv. Išao sam ı kod republičkog ministra Pavla Bulatovića, ali me nije primio, rekli su mi da se obratim pismenim putem, pa će vidjeti, priča Milimir Maljević.

Musa Milić, pravnik u „Budvanskoj rivijeri“ ističe da je kod svih opštinskih institucija preduzeto i zahtijevano da se stan oslobodi jcr je „pravno čist kao suza“.

— Najžalosnije od svega je da je Marović, nakon što je obavijestio svoju radnu organizaciju da je stan sada njegov, uložio zahtjcv za otkup istog, napominje Milimir Maljević. B.P.

OKRUŽNI ODBOR SPO ZA HERCEGOVINU PREDSEDNIKU VLADE SAO HERCEGOVINE MILORADU BOJOVIĆU, POVODOM NJEGOVOG INTERVJUA „NIKŠIĆKIM NOVINAMA“

Ne obmanjujte narod

Trebinje. — Nedavni intervju što ga je predsednik Vlade SAO Hercegovine Milorad Bojović dao „Nikšićkim novinama“, a neke delove prenele „Večernje novosti“ od 24. marta ove godine, izazvao je oštre reakcije u Okružnom odboru SPO za Hercegovinu koji su se „SAO gospodinu“ oglasili čak i ot„vorenim pismom.

U SPO su iznenađeni razmišljanjima i izjavama svog, kadra Bojovića, koji u pomenutom intervjuu kaže da će Hercegovina sa Crnom Gorom i Srbijom biti deo JugoslaDvije, „njen noseći stub“. Ovo nas razgali jer prevukoste gudalom .preko tananih nacionalnih struna. I nama srce željom gori da se pripojimo Crnoj Gori..., samo, nekako se ta kajda ne uklapa u briselsku partituru po kojoj je pristao da gudi i gospodin Karadžić.”

Politički pismenog, Bojovića iz SPO dalje pitaju „zašto, Onda, svjesno obmanjujete narod? Je li je to pokušaj prikrivanja očiglednog, poraza političke opcije SDS, ili možda bacate kašikaru ı skrećete pažnju naroda sa nekih vrućih pitanja. Kažete da se stidite Vuka Draškovića jer je ubacio krvav nož među srpski narod. Vjerovatno bi Vuk, umjesto noža, radije ubacio koji „hekler“ među hercegovačke Srbe, ali su mu nedostupne rezerve SSUP-a. Među pojedinim znamenitim hercegovačkim Srbima, koji zveckaju najsavremenijim oružjem, Vuk sa svojim nožem djeluje sasvim bezopasno, čak romantično“, stoji na kraju Otvorenog, pisma Okružnog odbora SPO za Herccgovinu. D.B.

RAMBO AMADEUS, NOVI MILjJENIK LJUBLJANSKE ALTER-SCENE Podalpska južnjačka uteha

Pojačan slučajno nađenim harmonikašem, Rambov trio desetak dana puni klubove „Palma“ i „K 4“, za koncerte se traži karta više, a popularni roker ne silazi sa stranica listova i TV

LjUBLJANA. — Beogradski roker Rambo Amadeus je u desetak dana prikupio sve simpatije ljubljanske mladeži — ne prođe dan da nema nekakav intervju na radiju, TV ili u novinama, a za njegove koncerte u klubovi-

ma „Palma“ i „K4“ tražila se kar-

ta više. Nastupi Rambovog trija pojačanog „slučajno падешт harmonikašem, popraćeni su „otkidanjem“ mladih Ljubljančana koji su pevali refrene njegovih hitova „Vanzemaljac“, „Džemo voli džem“ ili „Prijatelju, prijatelju“, a sve se orilo od skandiranja „Rambo, care, kupi nam cigare“.

Tako je ovaj roker, koji je u Ljubljanu došao sa publicitetom beogradske subkulturne zvezde, postao novi miljenik domaće alter-scene i time definitivno ustolčio njen novi trend. Reč je o „Južnjačkoj utehi“, odnosno o tome da je poslednjih meseci među ljubljanskim alternativcima vrlo „in“ biti u „južnjačkom fazonu“, govoriti bosanskim slengom, pričati viceve i slušati „Bijelo dugme“ i „Đurđevdan“. Novi trend promovisala je omladinska radio stanica Radio-Študent svojom emisijom „Južnjačke utehe — Balkan urnebes“, koja se emituje u udarnom građanskom terminu nedeljom prepodne, u vreme kada stariji odlazc u crkve na misu. · :

Analize slušanosti pokazale su da je to najslušanija emisija ove stanice, a muzika koja se emituje je isključivo balkanski melos, od grčkog preko makedonskog etno-džeza, ciganskih gitarista, srpskih trubača pa sve do novokomponovanog folk-roka. U klubu „K4“ održavaju se ı „balkan-žurevi“ gde se uz dart-muziku servira i burek, a nova uzrečica je „đe je ba zapelo“ koju su ostavili Nele Karajlić i sarajevski nadrealisti kada su pre mesec dana prokrstarili ljubljanskim diskotekama. |

Ova nova dešavanja !гпепаđuju i fenomenologe kultura koji pokušavaju da odgonetnu da li se radi samo o dobroj zabavi i zafrkanciji, da li je reč o ispoljavanju nedostatka jedne kulturne matrice koji je nastao raspadom doskora zajedničkog prostora, ili su ljubljanski alternativci ponovo našli svoj odgovor na vladajuću ideologiju u kojoj elcmenti nacionalnog. i slovenskog, sve više postaju pitnje Čistunstva. Jedan od odgovora možda

će pružiti ı najavljeno gostova-

nje beogradskog rok-projekta „Rim Tuti Tuki. S.ŠIĆAROV

БОРБИН ЦРНО-БЕЛИ НАРАВАН

Водимо 50 навијача у Истанбул

Изаберите најбољу петорку кошаркаша Партизана свих времена Ф Данас последњи задатак, сутра талон Ф Вредне новчане награде

Од 14. до 16. априла кошаркаши Партизана бориће се у Истанбулу за титулу првака Европе. Ваш лист „Борба“ и Агенцијски центар „Борба“ организују наградну игру (екстра коло) „Борбин црно-бели караван“ у којој ће 50 добитника имати задовољство да присуствују финалним окршајима за наслов најбољег кошаркашког тима Европе у 1992. години.

Наградна игра има пет задатака, који се састоје у томе да направите Ваш избор најбоље петорке Партизана свих времена. Почев од среде, (25. марта), објавићемо за свако место у петорци (два бека; два крила и центар) пет наших предлога. Ваш задатак је да исечете фотографију кошаркаша за кога сматрате да је најбољи на одређеној позицији и залепите је на талон који ћемо објавити 31. марта. Уколико пропустите да једног дана купите „Борбу“, објавићемо и „џокер“ који замењује било који од предлога.

Дужни смо такође да кажемо и то да је наш избор играча који конкуришу за место у Партизановој „петорци снова“ био руковођен успесима клуба у последњих двадесетак годи-

на. Пошто је то, такође, и период највећих успеха југословенске кошарке, сматрали смо да је најлогичније определити се за асове који су свему томе највише допринели. Међутим, морамо поменути (ако их већ нисмо уврстили у конкуренцију) и Мирка Марјановића, Александра Николића, Страхиње Алагића, Боже Мунћана, Милоша Бојовића, Јадрана Вујачића, Радомира Шапера, Душка Керкеза, Бате јелића, Горана Латифића, Горана Ристановића, Боре Беравса и све оне друге који су као играчи градили историју овог нашег великог клуба.

Сви талони са Вашим предлозима требало би да стигну у редакцију „Борбе“ до 6. априла 1992. у 24 часа. После бројања гласова добићемо најбољу петорку Партизана свих времена, а 7. априла обавиће се извлачење награда.

За пут у Истанбул конкуришу СВИ УЧЕСНИЦИ у игри који пошаљу исправне талоне, док ће они који погоде најбољу петорку бити у конкуренцији за три новчане награде и то у износу од 150, 100 и 50 хиљада динара.

Од Фарчића до Дивца

Ево и последњих пет кандидата, овога пута то су играчи на позици-

ји центра: -

1. Владе ДИВАЦ — сјајни цен-

тар Лос Анђелес Лејкерса донео је Партизану једну титулу првака, Куп Југославије и Куп Кораћа. Остаје жал за неиспуњеним очекивањима у европским такмичењима јер је генерација коју је предводио Дивац морала много више да значи у Европи.

2. Миодраг МАРИЋ — центар који је први у Партизану на овој позицији почео да игра по модерном рецепту. Био је сјајан у одбрани, солидан стрелац, умео је да проигра... У његовом билансу убележене су две титуле првака, два Купа Кораћа и један домаћи Куп.

3. Мирослав ПЕЦАРСКИ — љубимац навијача Партизана данас игра у солунском Арису. У Партизану је био обично задужен за чување најјачег противничког центра, „закивање“ на начин америчких професионалаца само су била шлаг на торти.

4. Миленко САВОВИЋ — садашњи спортски директор клуба био је један од оних играча са најдужим играчким стажом у Партизану. Дошао је још као јуниор, играо са Кићановићем и Далипагићем, опростио се у генерацији Дивца. Освојио је три титуле првака, два Купа Југославије и један Куп Кораћа.

5. Јосип ФАРЧИЋ — центар који је силно задужио Партизан у временима када се требало носити са величинама једног Ћосића, Скансија, Кнежевића, Јеловца и Маровића. Популарни „Фаре“ играо је у "екипи која је 1976. после 31 године чекања, донела титулу у клуб.

Исеците фотографију кошаркаша кога сматрате најбољим на позицији центра и сачувајте до 06-

" јављивања талона!

Сва обавештења о игри на тслефон 334-531, локал 230.

САВОВИЋ ПЕЦАРСКИ МАРИЋ ДИВАЦ _

ФАРЧИЋ