Борба, 15. 06. 1992., стр. 6

(PONEDELJAK, 15.JUN_1992. GODINE | REPORTERI „BORBE“ U IZBEGLIČKIM CENTRIMA U SRBIJI

Poslednja stanica — zavičaj

Sve izbegličke priče završavaju se rečima: „Samo da se vratimo kući“ 0 Od!

će traži psihijatar

Duge kolone iseljenih, proteranih, pobeglih ili najčešće nazvanih izbeglica, dolaze u Srbiju. Da li je moguće o njima nešto reći, napisati, a da ne bude ponovljeno... Svaka priča je u suštini ista. Svaka završava rečima „samo da se vratimo na ognjišген Od skora brigu o njima vodi Komesarijat za izbeglice Republike Srbije. U njihovoj organizaciji, grupa domaćih i stranih novinara posetila je ove unesrećene ljude, smeštene stotinak kilometara južno od Beograda.

Prva stanica našeg puta, bila je u Velikom Orašju. Slika koju zatičemo na samom ulasku u dvorište, reklo bi se da je idilična, bar na prvi pogled: dvorište prepuno dece koja se igraju. Grupa žena sedi pod krošnjom starog hrasta. Prvi razgovor sa njima vraća u realnost:

Veliko Orašje i Miiloševac

— Ima već desetak dana kako smo ovde. Uspela sam da sa dvoje male dece prebegnem. Čitava familija mi je ostala tamo. Sada smo ovde, imamo krov nad glavom, ali... Ne želim da budem nezahvalna — uslovi u kojima smo trenutno smešteni su grozni. Ova je trošna, stara kuća. Nekada je bila škola. Sada su je adaptirali samo za nas. Za nas starije nije problem, ali teško je za decu. Od kako smo došli nismo se okupali. Po 26-oro nas spava u jednoj sobi. Mlađi sin mi se razboleo. Samo za sirup sam morala da odvojim pet hiljada dinara. Šta da radim... glavno je da se ne puca, priča Milena Dukić iz Kaknja.

Nedeljka i Zećir Isenaj su iz Novog Travnika. Već dva meseca se „seljakaju“ po Srbiji. Poslednja, a nadaju se i završna stanica jeste ova u Velikom Orašju: „U našem mestu je bila Jugoslavija u malom. Bilo nas je svih nacionalnosti i lepo smo se slagali. Možda bi tako i ostalo da nisu došli HOS-ovci. Uplašili smo se da nam ne mobilišu sina, zato smo se uputili u Srbiju. Ćerka nam je ostala u Sarajevu. Studira tamo, a zelene beretke nisu dozvolile studentima da napuštaju grad. Više od dve ne-

delje ne znamo ništa o njoj“, kaže Nedeljka.

Smeštenima u Miloševcu je bolje. Bar tako pričaju. Bivša školska kuhinja im je novi dom. Veze sa svojima koji su ostali da brane ognjišta, održavaju svakodnevno telefonom.

— U Srbiji sam od 2. avgusta prošle godine. Pokušala sam nekoliko puta da se vratim, ali borbe su se vodile. Strah me је. Nemam nikoga u rodnom selu, možda zato i ne pomišljam na povratak, kategorična je Mirjana Martinović iz Mirkovaca.

Četrdesetdvogodišnji Nedživ Bosankić je Musliman iz Zvornika: — Ćerka mi je jako bolesna. Ima tumor na plućima. Sa njom i sinom sam sanitetom došao u Beograd. Povratka nije bilo. Supruga sa dvoje dece je ostala u Zvorniku. Ne znam da li su živi, i gde su.

Kolari i Ražanj

Eventualni izlaz iz teške situacije, Nedživ je video u francuskoj televiziji. Zamolio ih je da emituju njegovu priču ne bi li mu neko iz Francuske ponudio

SREDNJEBOSANSKI REGION

Mirno, ali napeto

Ratno predsedništvo Kriznog štaba nastoji da ojača vlast Republike BiH, pa je tako imenovalo sedmočlani savet poverenika koji će pratiti i objedinjavati rad šezdesetak poverenika postavljenih u zeničkim preduzećima

Zenica. — Neuobičajeno malo ljudi bilo je na jučerašnjoj molitvi za veliki praznik Duhove u crkvi Presvete bogorodice u Zenici čiji je zvonik izrešetan za vreme dvodnevnog rata koji se nedavno vodio u desetak kilometara udaljenim srpskim predgrađima i selima Zenice. Minuli vikend u Zenici protekao je mirno, bez pucnjave, ali je i dalje napeta atmosfera u gradu u okolini. Ratno predsedništvo Kriznog štaba nastoji da ojača vlast Republike BiH, pa je tako imenovalo sedmočlani savet poverenika koji će objedinjavati i pratiti rad šezdesetak poverenika koji su postavljeni u zeničkim preduzećima. Ratno predsedništvo je Štabu TO naredilo da obezdi uslove da vojna policija TO može kontrolisati samo pripadnike ove vojne formacije, a ne i civile, koje će, kao i do sada, kontrolisati oviašćena lica MUP-a, odnos-

no nadležnih Stanica javne bezbednosti. Njima je dat zatadak i da kontrolišu vozila u prometu, jer je primećen porast neregistrovanih automobila koji se kreću gradom ı okolinom. Paralelno sa vojnom policijom TO, ovde deluje vojna policija HOS-a, a pri kraju su i pripreme za početak delovanja vojne policije Hrvatskog vijeća obrane. Opštinskom sekretarijatu za privredu naloženo je da sačini pregled vozila koja su vlasništvo zeničkih preduzeća, a koja su, u skladu sa odlukom Kriznog štaba dostavljena na raspolaganje pripadnicima TO. U međuvremenu su na desetine vozila iz zeničkih firmi koja su odvezla vojne formacije koje deluju u skladu, ili u saradnji sa TO. Zeničanima je dat još jedan rok od 48 sati da predaju sve oružje sa dozvolom i bez dozvole, čak i pištolje. Na inicijativu parjamentarne grupe, ratno predsedni.vo je nalo-

DALEKO OD SVOG DOMA: Izbeglice u Velikom Orašju (Snimio A. Stanković)

posao. „Sa ovih deset prstiju radiću sve, samo da bar ovo jedno dete izvedem na put“.

U Kolarima, mestu nadomak Svetozareva, smešteno je stotinak izbeglica. Ima ih i iz Daru-

“ara, Pakraca, Slavonskog Bro-

da, Zagreba... Opštinske vlasti Svetozareva organizovale su im boravak: deci je omogućeno da nastave školovanje, starijima se pronalaze sezonski poslovi. U Kolare redovno dolazi i lekarska ekipa. Za sada su „najtraže-, niji“ psihijatri. Po rečima doktorke Milice Novaković, pomoć psihijatra najviše je potrebma starijim ljudima. Bolest nazvana „ratna psihoza“, leči se terapijama, kroz razgovore, a u nekim slučajevima i lekovima. „Medikamente nabavljamo od Crvenog krsta. Dešava nam se da i iz bolnice uzimamo određene količine. Moramo da im pomognemo“, kaže doktorka No-· vaković.

Na fudbalskom igralištu, u vreme ručka, zatičemo uplakanog mališana.

— Zašto plačeš? –

— Hoću moju mamu.

— Gde je ona?

— Izgubila se. Prvo sam tatu

žilo Opštinskom sekretarijatu za privredu i finansije i Sekretarijatu za društvene delatnosti da ispitaju mogućnosti izmene uredbe o radnoj obavezi, kako bi se majkama sa malom decom omogućio odlazak iz Zenice što bi, bez sumnje, bio dobar potez, jer je u ovom gradu iz dana u dan sve manje hrane, naročito za dojenčad.

Kako bi se izbegle nelegitimne kontrole od strane pojedinih lica na područjima na kojima su nedavno vođene borbe, Stanica javne bezbednosti je dobila zadatak da pojača kontrolu u Drivuši, Raspo- e točju i Perinom Hanu.

U Travniku je vikend bio obeležen artiljerijskom paljbom po selu Paklarevu i mestu Turbe. Posledice ovog dejstva su velike materijalne štete, a povređen je Niko Mirka Kepić.

U Zavidovićima je bilo pucnjave oko sela Smajilbašići i Rujnice, te

izgubio, tamo u Bosni, a sada nema ni nje. A bila je ovde... Dečakova mama bila je u susednom bungalovu.

Poslednja stanica našeg puta bila je u mestu Ražanj. Šezdesetak muslimana smešteno je od 18. maja, u staroj bolnici. Veruju da će se agonija njihovog „iZgnanstva“ uskoro završiti. Prebegli su u Srbiju, jer kako kažu, nisu želeli da pucaju.

— Ja sam iz Skelana (Srebrenička opština). Niko nas, doduše nije napadao. Nije bilo ni pucnjave u našem mestu.

— Zašto ste onda pobegli?

— Oni su nam tako rekli.

— Ko su to „oni“?

— Srpska TO — to su naše komšije. Oni su nam rekli da ako kroz selo projuri auto bela „niva“ znači da smo u opasnosti.

Ovaj dvadesettrogodišnjak koji iz bezbednosnih razloga nije hteo da se predstavi, kaže da su četiri sela evakuisana istovremeno. Koliko on zna niko u njima hije ostao:

— Stigla je depeša da moramo da bežimo. Stoku smo napustili i krenuli. Neću se vratiti, dok i poslednja puška ne utihne. Ne mopgu... Plašim se...

M. KOVAČIĆ

na šestom kilometru puta prema Tuzli.

U Kaknju je došlo do sukoba između pripadnika TO i Hrvatskog vijeća obrane. Tako je teritorijalca Salema Mustafe Husića ubio Tomo Mike Jurić, a sutradan je u obližnjim Ćatićima ranjen Petar Mije Benić. Vatreni okršaj između teritorijalaca i policije Hrvatskog vijeća odbrane zabeleženi su i na području opštine Busovača. Teritorijalci su žiteljima malog srpskog sela Podjele postavili ultimatum o predaji oružja, a kada su došli pripadnici policije Hrvatskog vijeća obrane koje drži ovu teritoriju, na njih je otvorena vatra i tom prilikom je život izgubio teritorijalac Mustafa Ahmeta Alispahić, a ranjeni su Omer i Refik Kuluh.

U ostalim mestima ovog regiona bilo je mirno. Veze sa Donjim Vakufom i Bugojnom su još uvek u

rekidu. 5 В. НЕУАС

еКага 5е пајсе5-_

„OSLOBOĐENJE“ O KUTILJERU I KARINGTONU Neznanje lorda i „njegovog lakeja“

Sarajevo — Sarajevski list

„Oslobođenje“ se danas usprotivio nagoveštenoj posjeti predsedavajućih konferencija o jugoslaviji i BiH lorda Karingtona i portugalskog, diplomate Kutiljera Sarajevu. List u uvodniku piše da je u sarajevskim podrumima „sa gorčinom“ primljena vijest da će Karington i Kutiljero doputovati u Sarajevo „čim se otvori aerodrom“ i naglašava: „Ako Evropa nema nikog drugog do Karingtona i Kutiljera i ako nema ničeg drugog do 'sumnjive robe” koja predstavlja njihov politički prtljag, onda ćemo preživjeti i bez njihove posjete“.

„Oslobođenje“, za koje se smatra da izražava stanovišta vlasti u-Sarajevu sa Alijom Izetbegovićem na čelu, ocjenjuje da „vraćanje sata na lisabonske razgovore može biti izraz oOpasnog političkog sljepila ili neke druge bolesti“.

Lisabonski koncept, po kome je Bosna i Hercegovina trebala ostati cijela iz iri dijela, tvrdi list, „praktično je bio duvanje u jedra morbidnih ambicija durmitorskog psihijatra“, tj. predsjednika Srpske Republike Bosne i Hercegovine dr Radovana Karadžića, o kome uvodničar kaže da bi njegovo ime „zaista trebalo bojkotovati u novina- . ma“ pa ga i ne pominje.

„Oslobođenje“ se s Karingtonom i Kutiljerom obračunava rečima da „britanskom lordu i njegovom portugalskom lakeju možda još niko nije rekao kakav se rat vodi u Bosni i Hercegovi-

i“

ni

(Tanjug) ODLUKA VOJSKE SRPSKE REPUBLIKE BIH

Bez „druže“ i „gospodine“

Banja Luka — U jedinicama i komandama vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine starešine i vojnici neće se Oslovljavati titulom bivše JNA „druže“, niti novoprihvaćene „gospodine“, potvrđeno je u pres centru Prvog krajiškog korpusa.

Umesto toga, lic&ć koje se obraća starešini, odnosno vojniku, izgovaraće samo njegov čin i prezime.

Ukoliko prezime nije poznato, oslovljavaće se, jednostavno, sa majore, kapetane, vodniče, generale, vojniče... (Tanjug)

Ukradeno | 10 000 novčića

Tuzla — Krizni štab Opštine Tuzla saopštio je da je u Muzeju severoistočne Bosne u Tuzli ukradena kompletna numizmatička zbirka od 10 hiljada novčića i niza srednjih serija iz vizantijskog i srednjovekovnog perioda, inače neprocenjive vrednosti. O tome su obavešteni svi muzeji na prostoru bivše Jugoslavije. Protiv rukovodioca Muzeja Veljka Milića, inače predsednika SDS, koji je bio zadužen za ovu zbirku, a čije se mesto prebivališta sada ne zna, zbog ovog slučaja podneta je prijava. D.R.