Борба, 07. 01. 1993., стр. 22
UZ PARISKU PROMOCIJU FILMA „ARIZONA DRIM” EMIRA KUSTURICE
Snovi
pobedn
Petar Zivadinović, specijglno za „Borbu“ iz Pariza
Vodeći francushi listovi su prekjuče (na dan kada je „Arizona Dream“ krenuo u više pariskih sala u svojevrsnu avanturu koja će, veruje se, omogućiti producentu da povrati 15 miliona dolara koje je uložio u ovaj film) posvetili veliki prostor ovom izuzetnom kulturnom додадаји. Уес па 05пори zatvorenih projekcija koje su se održavale poslednjih nedelja, hritičari su (skoro bez izuzetka) dali superlativne ocene o najnovijem delu Emira Kusturice.
Slične ocene su se mogle pročitati i ovom prilikom pa ih vredi, ilustracije radi, navesti. Tako „Liberasion“, označavajući Kus" turicu kao „alhemičara, idealistu i civilizovanog pagana“, piše: „Uranjajući u Ameriku — kičerajska naivnost, veliki prostori, velike lude — Kusturica čini da lete njeni holivudski snovi dok se ne sruše: „Arizona Dream“ je prekrasno ogledalo iluzija. Ima suviše ljudsxog, suviše iskrenosti, suviše umetničke intuicije ikog Emira da se ne ute glave u tuču ı ne upitništvo sebi u koon čini mnogo boam“ je film koji “az uzeo kao svoju “. A „Kotidijen rubrici o filmovima : „Kako jedan evnože istraživati snove, njene dosadu spuštaitorskog filma, na njego čak na njegove tikove?” i dodaje: „U filmu „Arizona Dream“, između sna i realnosti, Kusturica, iznova posećuje Ameriku, Ameriku izgubljenih iluzija i slika nadu u crnom služeći se gluracima-simbolima. Inače, prema obaveštenjima koje smo dobili od pres službe francuskog producenta, u njihovoj organizaciji niti je bila niti je predviđena bilo kakva predpreпијега 41 ргепијега омоб Шта: on je jednostavno započeo svoj pohod na parisku publiku, nakon što su prethodno na najprofesionalniji način obavljene sve neophodne marketinške operacije. Istini za volju, kao što smo napomenuli, tokom decembra je bilo više zatvorenih projekcija za novinare i filmske poslenike: a posebno značajne bile su one
jući se na
А
koje su organizovali francuski ministar Džak Lang iz pijeteta prema delu Emira Kusturice i direktor. Kanskog festivala Žil Žakob u okviru svojih uobičajenih priprema za-selekciju najboljih dela za ovu najprestižniju filmsku manifestaciju u svetu. Čak i prekjučerašnja projekcija koju je organizovao vlasnik bioskopa „Maks Vender“ nije imala karakter ni premijere ni predpremijere, mada su njoj prisustvovali reditelj i deo autorske ekipe filma. Interesantno je dodati da smo dobili potvrdu da će „Arizona Dream“, krajem januara imati premijeru u Beogradu. Po svemu sudeći, ostaje realna nada da će najnovije Kusturičino delo francuskih producenata (UGC i „Konstelasion“), američkih glumaca (Fej Danavej, Džeri Luis, Vinsent Galo, Lili Tejlor i Džoni Dep), i jugoslovenske filmske ekipe — i publika prihvatiti isto tako oduševljeno kao i kritičari.
PRED OVOGODIŠNJI BIJEMALE U VENECIJI
_ебе
JU- poviljen bez statusu
Kad ovog juna, 45. po redu Venecijanski Bijenale otvori vrata — kako stvari sada stoje — dveri jugoslovenskog. nacionalnog paviljona ostaće — zatvorene. Organizatori, komesari Bijenala uz sve simpatije prema umetnicima sa ovih terena nisu mogli — na nacionalnom nivou — da upute poziv ni SR Jugoslaviji, ni bivšim jugoslovenskim republikama. Status pripadnosti paviljona nije rešen, i to je bio jedan od bitnih razloga za izostavljanje država s prostora bivše Jugoslavije. Istina, misleći na tradiciju učešća na ovoj prestižnoj likovnoj smotri, Muzej savremene umetnosti iz Bcograda je napravio nacionalnu selekciju (opredelili su se za vajara Mrđana Bajića) i o tome obavestio organizatore Bijenala.
Umetnici iz Jugoslavije (i drugih novonastalih država na ovom tlu) moći će, izgleda da učestvuju samo na „bočnim“ izložbama. Na individualnom ni-
' vou, tj. na osnovu ličnih poziva,
koji se očekuju.
Centralna izložba „Ključne tačke u umetnosti“ koja će se dešavati po nacionalnim paviljonima okupiće gotovo 40 ze-
malja Evrope i one koje se sada
aktivno uključuju u međunarodne tokove. Glavna tema Bijena-, la posvećena je, nakon nacionalizama iz osamdesetih godina povratku internacionalnog и umetnosti, kaže nam Biljana Tomić, urednik Likovnog programa u beogradskom SKC, koja je na poziv organizatora nedavno boravila u Veneciji. Tako će, nacionalni paviljoni insistirati na internacionalnom, pa će i predstavljati i umetnike drugih nacionalnosti koji žive i rade u sredinama ili zemljama kojima paviljoni pripadaju. Težište je na razmeni, koegzistenciji različitih umetnosti, izraza, kultura. Tako će i naša Marina Abramović za-, stupati boje Holandije.
S. Popović
BORBA ČETVRTAK 7. 1. 1993.
FOTO: MARIJA САЦ!
KOMEMORACIJA MIHAILU LALIĆU U UDRUŽENJU KNJIŽEVNIKA SRBIJE
Beograd. — Povodom smrti Mihaila Lalića, juče je u Udruženju književnika Srbije održan komemorativni skup, posvećen ovom poznatom romanopiscu, pripo-
· vedaču i pesniku. O bogatom li-
terarnom delu i životu, koje stoji u tesnoj vezi sa Lalićevim stvaralaštvom, govorili su — Jovan Hristić, predsednik UKS, Branko Popović, Pavle Zorić, i Vasilije Kalezić.
— Ova godina nije počela veselo za naše Udruženje, jer sa
nama nije više jedan od najis--
taknutijih članova, rekao je Hristić, pozvavši prisutne da Laliću odaju poštu. Lalić je jedan od najvećih i najistaknutijih pisaca srpske književnsoti, Što, prema Hristićevim rečima, ne treba naročito ni podvlačiti. Prisećajući se zajedničkog rada sa Lalićem u Nolitu Hristić je govorio i o dijalogu između „realista“ i „modernista“ vođenom pedesetih godina, a gde se Lalić svrstao na stranu prvih. Napominjući da su i ove podele bile
uslovne, Hristić kaže, da je Lalić imao siuha i razumevanja za dobru literaturu, ma Kom pravcu ona pripadala.
Laliću se Tanatos možda javio i pre lične egzistencijalne strepnje, rekao je Popović, govoreći o preranoj smrti Lalićevih roditelja. On pričom prikriva i kompenzira nesavršenost sveta. Priča je za Lalića bila zaborav, kroz nju se otkrivao neki budući svet.
Popović je govorio i o fazama Lalićevog stvaralaštva koje započinje socijalno-angažovanom literaturom tridesetih godina, razvija se ratnim romanima „Hajka“, „Svadba“ ili „Lelejska gora“, da bi preko distanciranja od ratnih zbivanja dospeo до temeljne i neposredne kritike ratnih pobednika.
Lalić nije voleo da se uz njegovo ime ispisuje odrednica modernosti, ali je po literarnim otkrićima pripadao avangardi pa ga, smatram jednim od najvećih modernista, kaže Popović.
KOMEMORACIJA RUDIJU SUPEKU
Beograd. — Konferencijska sala Instituta za filozofiju i društvene nauke u Beogradu bila je juče premala da primi sve poštovaoce dela preminulog velikana jugoslovenske psihologije, sociologije i filozofije — Rudija Supe-
ka. Beogradska intelektualna elita (profesori Vojin Milić, Ljubomir Tadić, Ivan Štajnberger, Dragoljub Mićunović, Vojislav Koštunica, Nebojša Popov, Vesna Pešić...) posle teškog probijanja i prepirke sa štedišama „Dafiment banke“, koja se nalazi u blizini Instituta, i koji su mislili da uvaženi dekani, profesori i intelektualci žele da se „prošvercuju“ u red, odali su poslednju poštu kolegi, a mnogi i dragom prijatelju Rudiju Supeku. Direktor Instituta, dr Božidar Jakšić, u uvodnoj reči istakao je da iako su ratna vremena, a Zagreb u drugoj državi, istinski vredan duh pobeđuje sve te granice i objedinjuje različite ljude.
Prema rečima prof. Vojina Milića, bliskog prijatelja i saradnika Rudija Supeka, radilo se o čoveku svestranog, nemirnog i pomalo umetničkog duha.
— Supek je bio i urednik „Praksisa“, direktor Korčulan-
ske letnje škole, logoraš Buhevalda i učesnik francuskog Pokreta otpora u drugom svetskom ratu. Bio je zajedno sa profesorima Veljkom Koraćem, Mihailom Đurićem ı sa mnom, osnivač jugoslovenske sociologije. Neću da ocenjujem njegov rad ostavimo to mlađim generacijama, rekao je profesor Milić.
Prof. Ljubomir Tadić u nadahnutom i emotivnom govoru istakao je da ovaj veliki skup beogradskih intelektualaca na komemoraciji Rudiju Supeku u jednom nadasve lošem vremenu govori da će intelektualna zajednica razjedinjene i razbijene Jugoslavije naći nove puteve integracije. Supek je zračio novim idejama, raspolagao izvanrednom maštom i imao sklonosti ka umetničkom izrazu. On je bio duhovni pokretač cele jedne generacije, a Korčulanska škola je iznela jugoslovensku misao u svet. Živimo u vremenu takozvane desne demokratije, što je apsurd, a Supek je bio pobornik leve demokratije, bez koje nema stvarne demokratije u bilo kome društvu, rekao je prof. Tadic.
Nije teško videti da se i sam pisac hrvao, kao i likovi njihovi njegovih romana, sa demonima iz mlađih dana, kaže Pavle Zorić. Rekavši da je Lalićeva „Lelejska gora“ direktna primena filozofskog solipsizma, Zorić kaže da je Lalić jedan od najznačajnijih pisaca ratne generacije. A mogu da branim uverenje, kaže na kraju Zorić, da je čak najznačajniji. Lalić je bio protiv banalnosti, građanske lagodnosti i malograđanštine, smatra Vasilije Kalezić. On velike događaje prostire po „majci prirodi“, gde je čovek najviše biće, sam i slobodan. Za njegove likove nisu sobe ! паmještaj, tepisi i zavese...
Lalić je, prema Kalezićevim rečima, otišao povređen i OgOTčen, optužen od nedostojnih da je zaostali pisac. Doživeo je napade u „Ninu“ čiju je nagradu dobio, prozivanje u crnogorskoj skupštini, ignorisanje žirija za roman decenije. Kao što je sve nedaće podnosio, tako je primio i sadašnje laži. S. Kostić
NIŠ „Moštana“ та Рап рохот а
Niš. — U nameri da napravimo najbolji teatar u Srbiji, nišku pozorišnu sezonu otvorićemo premijerom Stankovićeve „Koštane“ koju bi trebalo da režira Branislav Mićunović, muzički obradi Zoran Hristić, a glavne role tumače Tanasije Uzunović i Ivana Žigon. Predstava bi trebalo da košta 40 hiljada nemačkih maraka, a premijera se planira za Dan pozorišta, 11. marta, rekao je Miladin Ševarlić, upravnik niškog Narodnog pozorišta na jučerašnjoj konferenciji za štampu.
Ševarlić je dodao da će krajem januara sa predstavnicima grada potpisati ugovor o finansiranju planiranog repertoara. Sredstva će biti neophodna i za podmlađivanje anasamla sa desetak mladih glumaca koji studiraju na beogradskoj i novosadskoj Akademiji, napominje Še-
varlić. Z.M. Svake ЈЕ i subote
DODATAK MALI OGLASI
ae O RO etka