Борба, 27. 01. 1993., стр. 5

BORBA SREDA 27. 1. 1993.

NASTAVAK ŽENEVSKIH PREGOVORA U ZNAKU NERVOZE

Mirko Klarin |

specijalni izveštač „Borbe” iz Zeneve

„Očekivali smo da neće biti lako i nismo se prevarili“, kaže, za „Borbu“ ambasador Piter Hol, zamenih kopredsednika Ženevske konferencije lorda Dejvida Ovena. Ne mogu se, dakle, žaliti da im se očekivanja nisu ispunila.

„Konferencija se ne može nastavljati unedogled“, kaže dalje Hol i otkriva da su kopredsednici „blizu tačke na kojoj će znati mogu li ili ne mogu, postići ono što žele. „A žele, poznato je, da se tri sukobljene bosansko-hercegovačke strane dogovore O mapi buduće teritorijalne podele „suverene i decentralizovane BiH“. Postoje dva načina da Izetbegović, Karadžić i Boban to učine: ili da prihvate podelu koju su predložili Vens i Oven ili da predlože alternativnu mapu o kojoj bi se međusobno dogovorili i saglasili.

I jedno i drugo, barem u ovom trenutku ženevskih pregovora i bosanske situacije, deluje kao neostvarljiv i nedostižan cilj. Ali, kopredsednici ne odustaju, mada im strpljenje, očito, popušta. Ne popušta, međutim, njihov рпшзак па Бозапзко-ћегсероуаске ргероуагасе и Хепем, Коji su, u međuvremenu, postali neka vrsta „talaca“ mirovnog procesa. Vens i Oven ih, naime, ne puštaju iz Ženeve do dogovora o mapama, ili do onoga što je Oven nazvao „zidom“, a to bi bio zaključak da više ne postoji „razumna nada“ da se gledišta tri strane mogu približiti. Šta će se dogoditi ukoliko se učesnici ženevskih pregovora suoče sa pomenutim „zidom“, na jučerašnjoj konferenciji za štampu objasnio je Fred Ekard, port-parol

dvojice kopredsednika: Vens i Oven će se, rekao je, tada obratiti Savetu bezbednosti, sa obrazloženjem zbog čega se, ili zbog koga, stiglo do „zida“, i prepustiti njemu da tu situaciju Tazroši.

Takvog redosleda poteza su, po svemu sudeći, svesna i trojica glavnih pregovarača o mapi buduće Bosne i Hercegovine Izetbegović, Karadžić i Boban. Mada bi svoj trojici — istina, iz

sasvim različitih razloga — odgovaralo da spakuju kofere i, manje ili više demonstrativno, napuste Ženevu (takvu su mopućnost neki od njih i nagoveštavali), prinuđeni su da ostanu na pregovorima, ako ni zbog čega drugog, onda zbog straha od odgovornosti za krah.

Jučerašnji razgovori vođeni su u različitim bilateralnim i trilateralnim kombinacijama. Izetbegović, Karadžić i Boban imali su po rundu odvojenih razgovora sa Vensom ı Ovenom, zatim su Izetbegović i Boban gotovo dva sata nasamo (bez međunarodnih posrednika) pokušavali da razreše neka „otvorena pitanja muslimansko-hrvatskih odnosa“, da bi se kasno posle podne

KARADŽIĆ | IZETBEGOVIĆ LICEM U LICE e ~ Kurfoazno, frezveno i (mozda) uspesno

— Zbog brojnih, „pripremnih“ radnji (dogovora u delegacijama i ubeđivanja sa kopredsednicima) susret Alije Izetbegovića i Radovana Karadžića, odnosno delegacija bosanske vlade i bosanskih Srba, a u prisustvu „sveдока“ — Зајгиза Уепза : Реју!da Ovena — u nekoliko navrata tokom jučerašnjeg: popodneva najavljivan i odlagan, da bi se konačno „zbio“ negde posle 17 sati. Sat i dvadeset minuta kasnije, kako je „Stopovao“ Vensov i Ovenov portparol Fred Ekard, sagovornici su se razišli, a kopredsednici su saopštili da je „definitivno „postignut progres“. Prenoseći to sinoć malobrojnim, najupornijim novinarima,

Ekard je nagovestio da je pome-

SAVEZNI PREMIJER „OSVEŽIO” ATMOSFERU PREGOVORA

Već zamoreni škrtim izjavama port-parola Ekarda o „fluidnim“ razgovorima Vensa i Ovena sa predstavnicima tri sukobljene bosansko-hercegovačke strane, kao i beskrajnim ponavljanjem istih „istorijskih“ ili „povjesnih“ argumenata bosanskih „gospodara rata“, koje su već i ženevski vrapci napamet naučili, izveštači su pojavu Milana Panića u Palati nacija dočekali kao „medijsko osveženje“ i glavnu atrakciju još jednog: dosadnog konferencijskog dana.

Panić ih nije razočarao. Predstavio se kao „premijer

· Jugoslavije“ — još nekoliko da-

na ili nedelja, otprilike do 15. februara”. Saopštio je da se vraća u Beograd, „jer se oseća moralno obaveznim i etnički vezanim“ da pomogne demokratske procese i snage, odnosno ljude koji su „glasajući za mene glasali za mir“. Uspešno se odupreo svim novinarskim provokacijama da „ocrni“ čoveka koji ga je pobedio na predsedničkim izborima u Srbiji. Prema

Miloševiću, rekao je, gaji otprili- ·

ke ista osećanja koja „Buš danas ima prema Klintonu“. Sa istom širinom govorio je i o izborima koje je ostatak sveta ocenio nedemokratskim. „I takvi izbori su“, rekao je „deo demokratskog procesa u istočnoj Evropi. Demokratija se ne može uspostaviti preko noći, a krađe i prevare su deo procesa njenog uspostavljanja.“ Glavna ideja koju je na jučerašnjoj konferenciji za štampu lansirao Milan Panić, odnosila se na „Balkansku ekonomsku asocijaciju“. Ubeđen je da su osnovni problemi Balkana ekonomske prirode, kao i da će oni uskoro nadvladati političke. Najavio je da će se, do kraja februara, u Beču ili Budimpešti održati „pripremna konferencija“ na kojoj će učestvovati predstavnici većine država nastalih na ruševinama bivše Jugoslavije, kao i njihovih suseda, a da će se, nakon toga, održati „velika konferencija“, pod pokroviteljstvom Evropske zajednice.

Njegove reči nešto kasnije je potvrdio zvanični port-parol Žeпеузке ~ konferencije, - Fred Ekard, izjavom da se u Evropskoj zajednici i međunarodnim finansijskim institucijama prave planovi za ekonomsku obnovu na prostorima bivše Jugoslavije, kao i da će međunarodna konferencija o tome biti sazvana čim okolnosti to dopuste. U vezu sa takvim planovima zlobnici su, odmah, doveli i iznenadni dolazak slovenačkog predsednika Kučana u Ženevu, tvrdeći da Slovenci podozrevaju kako im se u takvoj oblandi pokušava nametnuti nekakva nova „jugoslovenska integracija“.

. Milan Panić je, takođe, najavio da će se u Ujedinjenim naciJama „angažovati da se promeni koncept ekonomskih sankcija“,

nuti progres postignut u pregovorima o mapi teritorijalne podele BiH, kao i o nekim pitanjima „upravljanja Sarajevom“, izvinjavajući se da nije ovlašten da ulazi u detalje.

One detalje za čije je saopštavanje Ekard bio ovlašćen, prenosimo: Između Izetbegovića i Karadžića „nije bilo međusobnog optuživanja“, ton je bio „Китоагтап 1 (тегуеп“, зароуогnici su se direktno obraćali jedan drugom, „čak istim jezikom“. Optimističke ocene kopredsednika, čini se, ne deli bar jedan od učesnika ovih razgovora. Napuštajući sinoć Palatu nacija, Izetbegović je okupljenim novimarima dobacio da je to bila „sa-

Milan Panic

pošto je njihova neefikasnost nesumnjiva. „Ekonomske sankcije“, rekao je — „nisu promenile Kastra, Gadafija, Sadama Huseina... Homeini je, istina, otišao, ali zahvaljujući božjim sankcijama...“ U tom kontekstu, zanimljivo je i njegovo tumačenje Miloševićevog „preobražaja u mirotvorca“, koje su mu tražili novinari. „Glasajući za mene“, rekao je Panić „ljudi su izvršili veći pritisak na Miloševića nego ekonomske sankcije i Šesta flota zajedno!“.

Upad hrvatskih oružanih snaga u „južni sektor“ UNPROFOR, Panić je nazvao „greškom“ koja je „ugrozila mir koji smo imali između Jugoslavije i Hrvatske i dovela u pitanje nastavak proccsa demilitarizacije Balkana, za-

početog povlačenjem iz okoline -

Dubrovnika i sa Prevlake“. Očekivao je, kaže da će hrvatski rcžim takvu grešku učiniti, ali je uveren da „hrvatski narod takođe želi mir“, kao i da će, „pre ili kasnije, i Tudman dobiti opoziciju tipa Milana Panića“. A onda će, zaključio je, prestati taj „besmisleni rat za granice koje će i onako, Jednog dana, nestati.“ M.K.

sastali Izetbegović i Karadžić, na ravno, u prisustvu Vensa i Ovena. Bio je to, od izbijanja rata, njihov prvi susret van „plenarnih sednica“, na koima su, inače, komunicirali samo indirektno, posredstvom kopredsednika. Na pitanje da li je to „dobar znak“, Ekard je odgovorio da „svakako nije loš“, upozoravajući, ištovremeno, protiv preuranjenog optimizma rečima da je „jaz koji razdvaja pregovarače — prevelik”.

Pošto su proteklih dana bili u značajnoj meri zaokupljeni situacijom stvorenom hrvatskim upadom u „južnu zonu“ pod zaštitom UNPROFOR-a, kopredsednici Vens i Oven su juče dobili novu priliku da se pozabave celinom krize u bivšoj Jugoslavi-

mo diskusija“ te da „nije bilo ni-

kakvih rezultata“.

Nekoliko minuta kasnije, na istom izlazu iz Palate nacija, Karadžić je (po običaju) bio mnogo govorljiviji. Rekao je, pored о5talog da „kopredsednici valjda znaju šta govore kada kažu da je ostvaren progres”. Ponovio je kako je „teško razgovarati dok hrvatske i muslimanske snage vrše agresiju na Krajinu i istočnu Bosnu, poručujući Muslimanima da „O teritorijama treba pregovarati, a ne osvajati ih“. Na pitanje da li će poslati svoje trupe u Krajinu, Karadžić je odgovorio: „Poslali smo generala Mladića kući i on će o tome odlučiti“. M. K.

ji. O toj „celini“ preksinoć su razgovarali sa jugoslovenskim premijerom Milanom Panićem, a juče i sa slovenačkim predsednikom Milanom Kučanom, kome je to bila „premijera“ na Ženevskoj konferenciji.

Kučan, kao što je poznato, nije učestvovao ni na Londonskoj konferenciji, a neke ranije inicijJative da se pojavi u Ženevi odbijao je sa obrazloženjem da ne veruje u ostvarljivost Vensovog i Ovenovog plana za Bosnu i Hercegovinu. Zašto je promenio mišljenje, nije poznato, ali je pretpostavka da ga je na to navelo obnavljanje (istina, za sada ograničeno na područje oko Zadra) pomalo već zaboravljenog hrvatsko-srpskog rata.

Na konferenciju za štampu Ekard je, govoreći o Kučanovom susretu sa Vensom i Ovenom, bio uobičajeno škrt. Rekao je da je Kučanova poseta omogućila kopredsednicima da se „vrate na celinu jugoslovenske krize“, da su se konsultovali o dosadašnjem toku mirovnog procesa, kao i da kopredsednici „cene Kučanove sudove, posebno one o Krajini“. Slovenački krugovi to potvrđuju, s tim što ukazuju da je rasprava bila „principijelna i akademska“, odnosno da se manje razgovaralo o „praktičnim merama i koracima” koje bi, eventualno, trebalo preduzeti. Iz istih krugova saznajemo da je slovenački predsednik, govoreći o uzrocima krize i mogućnostima njenog rešavanja, ukazao da je najpre potrebno „rešiti srpsko nacionalno pitanje“, a tek nakon toga rešavati ostale aspekte krize koja je dovela do raspada bivše Jugoslavije.

SAVEZNI MINISTAR INOSTRANIH POSLOVA ILIJA ĐUKIĆ

Udovoljeno z Cosica ı Miloševi

To je juče izjavio ministar inostranih poslova SR Jugoslavije Ilija Đukić povodom rezolucije Saveta bezbednosti kojom se oštro osuđuje hrvatska agresija. „Mislim da možemo biti zadovoljni i da treba pozitivno da ocenimo ovu rezoluciju”, rekao je šef jugoslovenske diplomatije i naglasio da „sadržaj rezolucije daje za pravo zahtevima SR Jugoslavije koji su izneti u izjavama predsednika Ćosića i predsednika Miloševića prilikom poslednjeg sastanka Konferencije u Ževeni“, jer je „Udovoljeno i zahtevima izraženim u dva pisma upućena Savetu bezbednosti za hitno sazivanje sednice i za osudu hrvatske agresije, za koju bi se moglo reći da predstavlja zločinački čin prema Ujedinjenim nacijama, srpskom narodu na tim prostorima i prema Mirovnoj konferenciji u Ženevi“. Oružana akcija Hrvatske je klasičan primer agresije nedopustive Poveljom Ujedinjenih nacija, rekao je Đukić, a pozicija Jugoslavije o tome da ne želi da bude uvučena u katastrofu ovim je potvrđena.

„Obaveza vraćanja hrvatskih oružanih snaga na pozicije pre agresije nesumnjivo podrazumeva da će i ubuduće svaki pokušaj nasilnog zauzimanja teritorija pod zaštitom UN biti neprihvatljiv“, rekao je Đukić „Značajno je i to što je rezolucija usvojena u trenutku kada nova američka administracija izlazi na svetsku scenu i preuzima svoje obaveze“, rekao je Đukić. „Cenimo izjave koje su dali predstavnici UN. Teško je bilo

Мемите

koga izdvojiti jer su u Savetu bezbednosti bili jedinstveni, ali izjave koje su dali stalni predstavnici Rusije, Francuske i Velike Britanije sigurno ohrabruju. U situaciji kada je u svetu izvršena prava demonizacija

_ srpskog naroda, cele jedne naci-

je, ıizglasavanje jedne ovakve rezolucije ima ogroman politički značaj“.

Odgovarajući na pitanje koje se odnosilo na kalkulacije podgrejane izjavama predsednika Hrvatske Franje Tuđmana o tome da su Sajrus Vens i Đejvid Oven bili obavešteni o namerama, savezni ministar za inostrane poslove je rekao:

„Gospodin Tuđman može da izjavljuje šta želi i šta hoće. Mislim da je ova rezolucija potvrdila zainteresovanost svetske zajedrniice, pa prema tome i gospodina Vensa kao predsednika UN i gospodina Ovena kao predstavnika Evropske zajednice, da se sva pitanja na prostoru bivše Jugoslavije i svi problemi reše mirnim putem.

Osvrćući se na najnovije vesti O nastavku hrvatske agresije na Krajinu, Ilija Đukić je rekao: „Svako dalje kršenje dosad preuzetih međunarodnih obaveza i stavova Saveta bezbednosti, a naročito ove najnovije rezoluc:je, od strane Hrvatske i njenih oružanih snaga, predstavlja izuetno ozbiljnu situaciju, na koiu bi morali da reaguju sa punom odgovornošću, pre svega, Ujedinjene nacije i Savet bezbednosti, ali i ostali supotpisnici Vensovog plana“. Tanjus