Борба, 11. 10. 1993., стр. 17

"= о

BORBA У PONEDELJAK 11. 10. 1993.

1"

Miloš Antic

Navršila se tačno godina dana od kad su radnici glogovačkog „Feronikla“ prvi put zatražili od predsednika Vlade Srbije da spreči pljačku njihovog kolektiva od „nevidljivih moćnika“. Od onih koji su preko noći prodaju njihovog skupocenog metala, umesto posredstvom prištinske - izVOZnO-uvozne firme „Eksimkos“, koja je svoje usluge naplaćivala sa svega 0,7 odsto provizije, ustupili beogradskoj privatnoj firmi MCS-ATIL i to za proviziju od 5,5 odsto. Vlada, niti bilo koje njeno ministarstvo, pa čak ni ona koja bi po službenoj dužnosti trebala da reaguju na ovakva upozorenja, do ovog oktobra na pismeni i mnogim podacima; ilustrovan zahtev radnika „Feronikla“ nije reagovala.

U međuvremenu, posredstvom pomenute firme, tvrde isti ti radnici, „Eeronikl“ je opljačkan za više miliona nemačkih maraka. U svom novom pohodu ka isterivanju lopova iz svog kolektiva, grupa „Feroniklovih“ radnika, kojoj je u međuvremeno zaprećeno da će ostati bez posla ako nastave da „čačkaju mečku“, spas je potražila od grupe ·poslanika

: | у | Nikola Šainović postavio svog kuma Kostu Prstića u upravne odbore „Trepče“, „Bora“ i „Feronihla“ a u trgovini

metalima značajnu ulogu igra privatna firma „MCS- ·

Srpske radikalnc strankc u Prištini i od novinara kojima je dostavila „celokupnu dokumentaciju“. 3

Pošto ga u Srbiji otvorcn problem „čudnih putova“ Trepčinih“, хашт „Вогомћ“ 1 парове „Еегоп омћ“ тетаја, grupa radnika „Fceronikla“ паrodnim poslanicima od kojih traži da njihov problem izncsu u Savezni parlamcnt, napominje da sc jedno tc isto licc, izvesni Kosta Prstić, diplomirani inžinjer rudarstva nalazi u najužem rukovodstvima ı „Trepče“ i „Bora“ ı „Fcronikla” Kažu, u „EFeroniklu“ jc predsednik Upravnog odbora DD, a u „Trepči“ ı „Boru“ samo član Izvršnog odbora njihovih upravnih odbora. Prcma onome što su isti ti radnici ispričali i „dokumentovali“ narodnim poslanicima SRS, Kosta Prstić je kum sadašnjem predsedniku srpske Vladc Nikoli Šainoviću, koji ga jc na ova mesta postavio dok je bio ministar u istoj toj vladi. Još navode, da su veze izmcđu ove dvojice i pomenute privatne firme MCS-ATL, više nego prepoznatijive. А

To ilustruju opširnim izveš-

SRBIJA—MAKEDONIJA: PROMENE | PRIVIDI

Skopski recept z

Dugovanje šesf miliona dolara: Gde su pare od izvezenog nikla

tajem o poslovanju sa MCS, sa kim jc saradnja otpočcla avgusta 1991. godinc. Nainic, već prvog mcseca MCS jc zakinuo radnikc „Fcronikla“ za 850 hiljada amcričkih dolara, u oktobru iste godinc manje jc uplaćeno 45 hiljada dolara. Da bi sc prikrio trag ovim dugovanjima izvoz nikla išao jc prcko društvene firmc „Eksimkos“, koju je tada vodio Radomir Kilibarda, a svc naplatc išic su preko MCS iz Bcograda. Ono što sc dešavalo tokom 1992. godinc sa izvozom i naplatom nikla, posao je za vrhunskc računovođc i kriminalistc, jcr roba jc izvožcna u Zapadnu Evropu, a njcn put jc prikazivan prcko Kipra ili nckog drugog, da bi sc na taj način troškovi fiktivno povećavali, a tako stečenu „zaradu“ pojedinci stavljali u svojc džcCpovc. Prcma prcciznim računima „Fcro-

niklovih" stručnjaka, koji su vodili cvidcnciju izlaska mctala i ulaska novca u firmu, ukupna potraživanja „Fcernokla“ prema MCS-ATI, su bczmalo šcst miliona, amcričkih dolara.

No, ni to nijc svc. Posrcdstvom „Eksimkosa“ u Nemačku jc izvezen nikl u vrednosti od 7,8 miliona ncmačkih ma„raka. Nemci su robu platili, ali parc nikada nisu stiglc na ra-

_ сип „Feronikla“, niti je čak po-

trebnim papirima pokrivcna čitava transakcija. A ona jc izvedcna tako što jc cclokupan novac, umosto u Prištini završio na račun jednc privatnc firmc u Grčkoj. Za takvu uslugu, tadašnji dircktor „Fcronikla“ Radomir Kilibarda dobio jc moesto predstavnika privatnc firme MCS u Moskvi, a svi zaБоен predstavnici „Eksim-

osa“ u Minhcnu. njih Ššcstoro,

bili su uccnjcni. Ili su morali da pređu u pomcnutu privatnu firmu, ili ih jc čckao otkaz, ili još „ncšto Borc“.

Tako jc, kažu. „Fcroniklovi“ radnici, uz „Trcpčinc“ olovo i cink i glogovački fcronikl, uz ncvidljivu podršku i zaštitu moćnika iz BDcograda odlazio posredstvom privatnih firmi van zcmlje, a da oni koji su ga proizvodili od toga nisu imali velikc vajdc. Kada jc njihov problem u pitanju, vcruju, da sc cclokupan lanac onih koji su „valjali“ njihov nikl možc brzo razotkriti. Jcr, glavna imcna su vCĆ poznata i oni bi trcbalo da kažu ko jc njihov pravi gazda, čijc su tačno pomcnutc firmc, kao i to zašto sc njihovi prvi ljudi trenutno nalazc van zcmljc, očekujući da vidc kako ćc sc završiti skupзипзка газргауа 0 псроусгеnju Šainovićcvoj vladi.

a opstanak

Za one koji dolaze iz Srbije ima bolno otrežnjavajućih promena: za razliku od naših avetinjski praznih dućana, makedonski su puni. — Doh se bosanskhi požar ne ugasi, srpska politika će biti pod prismotrom i zato će sve važniji biti njeni odnosi sa Makedonijom

RBleksandar Nenadovic

Za svako, pa i političko upoređivanje i proveravanje ponekad su dovoljno podsticajne i usput у đene slike. Govore same za sebe. Za putnike koji u Makedoniju dolaze iz Srbije neke su bolno otrežnjavajuće kao promene koje su, do juče, izgledale nezamislive. Na primer: za razliku od naših, sve češće avetinjski praznih dućane, makedonski su, reklo bi se, svuda uzorno snabdevani. I to ne samo prehrambenim nego i svim drugim proizvodima, uključujući one uvezene iz republike bivše Jugoslavije, ponajviše iz Srbiie.

U kontrastu koji otrežnjuje, još upečatljivije deluje vidna, u ponečem iznenađujuća OtvOrenost Makedonije prema okruženju koje joj, blago rečeno, nije naklonjeno. Beogradski dnevni i

nedeljni listovi (i „pozicioni“ i

opozicioni) mogu se, kako izgleda, kupiti na svim kioscima, istog dana, baškao i domaća štampa. Nema, koliko se zna, nikakve frke oko toga, uprkos sankcijama i ne baš malrm političkim raskolima između Skoplja i Beograda.

Ostaci bliskosti

lako su, zbog međunarodnog embarga, sada čvršće pritvorena u ekonomiji, makedonska vrata ostaju, čini se, u svemu ostalom, otvorena i prema Srbiji. Naročito u kulturi. Nedavno gostovanje Milene Dravić na skopskoj

и: }

~ Ту 7 џ “

sceni, da spomenemo samo Jcdno zapaženije susretanje, izazvalo je pravo oduševljenje. Uz gromoglasne ovacije, bilo je, kako -smo čuli, i suza na obc strance: na sceni i među setnim gledaocima u prepunoj dvorani.

Da li bi vrhunski makedonski umetnici mogli računati na sličan doček u Srbiji? Nećemo to znati, sve dok ostanemo netolcrantni i odbojni prema svemu što ne godi našoj nacionalnoj (nacionalističkoj) isključivosti? Poređenja s tuđim, u ovom slučaju makedonskim iskustvima, mogla bi, usvakom slučaju, dobro doći dobronamernima koji se bave ispitivanjem i sličnosti i razlika. Čini se da upravo s tog stanovišta, ukupno stanje današnje, nezavisne. Makedonije, dakle i njeno političko usmerecnje, postaje, više ili manje, svc značajnije i za njene susede. Za Srbiju, takođe. Možda i više ncgo za druge.

Usamljenost je, na prvi pogled, prva, ako ne i najvažnija sličnost između Srba i Makedonaca. Iz razloga koji nisu podudarni, ni jedni ni drugi ne mogu da računaju na jaču spoljnu podršku, ponajmanje u перозrednom okruženju. Uz gotovo zanemarljive izuzetke, svi oko

__njih su, ili slabi ili okrenuti sebi,

' ili suviše nestabilni i podozrivi da bi bili predusretljivi. Ako su ozbiljnije: zbližavanja uopštc mogućna ona, u takvom okruženju, presudno zavisc od uzajamnih ustupaka i usklađivanja. Ali odatle već počinju važne, možda i presudne razlike.

« 7 ”& 4.

Vestina i pronicljivosf: Kiro Gligorov

Zbog odgovornosti za rat u Hrvatskoj ı Bosni, Srbija jc, tako reći, na ratnoj nozi s vcćim dclom sveta, čak i sa Ujedinjenim nacijama. Makedonija sc, s drupc stranc, uspešno opirc i ŽcstOkom pritisku grčkog nacionalizma blagodareći podršci koju dobija spolja, poscbno od zapadnocvropskih sila i Amcrikanaca. Ovi drugi su sada, makar i simbolički (s nckoliko stotina sopstvenih vojnika pod zastavom UNPROFOH-a) i vojnički stali iza makcdonskc nezavisnosti.

Ali ni ta razlika na vczama sa spoljnim svctom, koju nadležni u Skoplju s razlogom knjižc kao svoju prcdnost, nc poništava makedonsko-srpsku međuzavisnost. Naprotiv. Prc će biti da jc uvećava, bar kad sece cela stvar posmatra iz međunarodnog, po-

litičkog tcsnaca u komc ostajc SR Jugoslavija. -

_ Prva briga i potrcba srpskc politikc jestc da sc, i u Bosni i u Hrvatskoj, što prc izvučc iz ratnc zamkc. Drukčijc nc možc ni da ublaži a kamoli da otkloni mcđunarodnc ckonomskc sankcijc. Ali, da li možc samo timc? "Розје toliko gorkih iskustava širom bivšc Jugoslavije, niko višc ncma prava na iluzijc: stvarni mir zapadno od l)rinc, podrazuтема stvarnc promcnc i istočno оа пје.

Tamna senka Kosova

A to, pored ostalog, ili prc svcCga, znači da sc Srbija, svc ı da sc etnička podcla u Bosni prihvati, kao fait accompli, nc može otarasiti nesnosnih sankcija pncko noći. Ublažavanja su, naravno, mogućna, ali teško da mogu biti dovoljna. Malo jc, drugim rcčima, vcrovatno da sc Srbija možc vratiti u evropsku svctsku podclu rada bcz kojc joj ncma ODstanka, svc dok joj je za pctania tamna scnka Kosova. Svc dok u toj pokrajini, i oko njc, tinja paklena cncrgija potcncijalno još opasnijecg. balkanskog silcdžiistva. Dok taj požar i drugim aprcti, srpska politika ćc, blago rečeno, biti izložena najstrožoj prismotri. Za to vreme, značaj nezavis-

nc Makedonije mogao bi značaj- .

no da poraste. Ne, naravno, zbog njene autonomne, ckonomskc i političke snage, nego baš obratno: zbog izrazito krhke i unutrašnje i spoljne građe: Više

nego dclikatna unutrašnja politička ravnoteža Makcdonijc bitno jc zavisna od eckonomski svc vitalnijeg, pa i svc brojnijcg, albanskog dcla njenog stanovništva. la ničcg drugog nijc, i to bi bilo dovoljno da sc razumcm "опо 40 је, зада ! оуде, пајуа2п!je: budućnost Makedonija sudbinski sc vezuje za prilike i perspektivc na Kosovu i Albaniji a time, (posredno, mada ne u manjoj mori) i Srbiji. I obratno: mir u jugoistočnoj Evropi, čak i ako nasilje, najzad, prestane u Hrvatskoj i Bosni, sudbinski zavisi od ekonomske i političke, unutrašnjc i međunarodne stabilizacije makedonske nezavis-

nosti.

Blagodareći, zacelo, ı svojim vođama, ponajpre političkoj . Voeštini i pronicljivosti predsednika Gligorova, Makedonija je jedina bivša jugoslovenska republika koja je dosad ostala pođteđena samoubilačkog nacional-šovinističkog nasilja. Sada je, igprom nepočudne balkanske istorije, u prilici da se dokazuje i kao primer za ugled: samim svojim opstankom trebalo bi da potvrdi da postoji realna šansa za miran izlaz iz ršuma koji je izazvala пастопанзиска obest. Možda čak i za udruženi preporod svuda gde za to postoji zajednički interes. Uslov je da se očuva makedonski oslonac. U,

protivnom — svima preti novi haos, opasan za ceo Balkan. (АЈМ)