Борба, 27. 11. 1993., стр. 16

ИЛИ 27, 28, 29, 30. NOVEMBAR 1993. GODINE

To je osveta za '45!

Danijel Ivin, povjesničar i član Helsinškog odbora za ljudska prava

Heni Erceg

ZO zajednica obratila se nedavno pismom hrvatskim čelnicima predsjednicima Republike, Vlade i oba doma Sabora — upozoravajući na čitav niz postupaka koji teže rehabilitaciji NDH. Zašto baš sada i zašto toliko otvoreno? Da li je ideja o zajedničkoj grobnici u Jasenovcu, možda prelila čašu? ij

Povod pismu je procjena Židovske zajednice da je došlo vrijeme da i oni reagiraju i mislim da su shvatili da sa se trebali javiti davno prije. A moje je osobno mišljenje da je ideja o Jasenovcu kao zajedničkoj grobnici jednostavno strahovita. Strašna je i sama pomisao, a kamoli ostvarenje ideje da se žrtve i njihovi krvnici stavljaju u istu grobnicu.

Zanimljivo je da sve pojave na koje upozorava pismo, od uvođenja kune, ideje o spomen Jasenovcu, pa do preimenovanja ulica i trgova i „iskrivlavanja“ školskih udžbenika, nisu u domeni ekscesa, već je riječ o potezima legalnih organa vlasti, dakle rezultat su službene politike? Kako to tumačite? To je smišljena politika rehabilitacije NDH, pokušaj da se toj državi dade sadržaj i da se ona uvuče u kontinuitet hrvatske državnosti. O tome, na žalost, govore djela i potezi vlasti i to je

očito smišljena politika za koju mislim

da je objektivno najpogubnija za bilo kakvu afirmaciju hrvatske državnosti. U taj kontekst svrstavam i postavljanje nekadašnjeg ustaškog stožernika Ive Rojnice za veleposlanika RH. A sve je počelo s Trgom žrtava fašizma. Cim je odlučeno da se tom trgu promijeni ime, bilo je jasno da predstoji politika rehabilitacije NDH. Na žalost, nije riječ sa-

mo o rehabilitaciji fašizma, nego u veli- ·

koj mjeri i o porivu za osvetom zbog poraza 1945, koji može odrediti sudbinu Hrvatske!

Tuđman zna sve

Kako u svemu tome doživljavate ličnost dr Tuđmana, čija su opredjelje-

nja oko antifašizma vrlo kontroverzna.

Nedavno su njegova „Bespuća“ prevedena na njemački jezik, ali sporni dijelovi knjige, primjerice o broju jasenovačkih žrtava, nisu izmijenjeni.

Prema tome, on svjesno izvrće povijesnu činjenicu. Tuđmana poznajem kao čovjeka koji nije antisemit, no, na žalost, on čini nešto mnogo gore, nešto što je za veću osudu od antisemitizma. On, naime, taj osjećaj (antisemitizam) koristi u političke svrhe. Drugačije se ne mogu objasniti njegovi potezi.

Dokle to može Hrvatsku odvesti?

Vidimo dokle ju je već doveo, a vodi je i · dalje u totalnu propast, u to da Evropa jednog jutra „sjedne“ i kaže da je Hrvatska po-

Branko Đurić Đuro,

Branko Đurić Đuro, glumac i rocker, jedna je od najmarkantnijih figura sarajevske prijeratne kulturne scene, prvotimac Top liste nadrealista, trenutačno u egzilu u Ljubljani. Kruh svoj svagdašnji trenutno zarađuje na daskama Mestnog gledališča u Ljubljani, na posvemašnju radost tamošnje. publike i odobravanje kazališnih kritičara.

: Neizostavno pitanje: šta je sa ljudima iz Top liste nadrealista?

Uvođenje kune, zagovaranje Ideje o Jasenovcu kao zajedničkoj grobnici, razne intervencije u školske udžbenike, preimenovanje ulica i slično freba shvati! kao sastavni alo smišljene polilike rehabilitacije NMDH. Na Žalost, nije riječ samo o rehabilifaciji fašizma, nego u velikoj mjeri | 0 poriVu

Za osvetom zbog poraza 1945.

stala fašistička država u srcu Evrope i da prema tome zauzme stav. Tuđmana se pokušavalo upozoriti još prije izbora, no riječ je o tvrdoglavom čovjeku, koji ne mijenja svoje stavove i dok je jednom njegova upornost prema ondašnjem režimu mogla imponirati, danas kada i pred snagom činjenica ne mijenja svoje stavove i postupke, to postaje društveno opasno.

Kako se mogu osjećati pripadnici manjina u Hrvatskoj izloženi stalnom „jednonacionalnom“ pritisku?

Osjećaju se apsolutno nesigurno. Nije, međutim, isti položaj Židova i Srba, jer, koristeći se svojim poznatim gestama, Tuđman židovskoj zajednici iskazuje izuzetnu sklonost i pažnju, čak do te mjere da to postaje neukusno. Zato se treba zapitati zašto on to radi. Mislim da se ne radi o iskrenosti, već o korištenju toga odnosa u posve druge svrhe. Tri tisuće ZŽidova svakako ne predstavljaju opasnost u Hrvatskoj, ali se s druge strane (tako Tuđman misli) mogu iskoristiti za utjecaj u nekakvim svjetskim lobijima. No, priča o lobijima je na razini mitologije, jer

ne postoje židovski već samo proizraelski lobiji. To su, dakle, sve vrlo primitivne politič--

ke procjene iz kojih proizilazi da bi udvaranjem židovskoj zajednici Hrvatska u svijetu mogla nešto profitirati, te da na taj način može demantirati optužbe da je rehabilitira fašistička NDH.

izdana načela | ,

A Srbi?

Srbi su pak druga stvar. Politika prema Srbima u Hrvatskoj preuzeta je od ustaškog pokreta i prilagođena današnjem vremenu, te ekonomskoj i političkoj zavisnosti od Evrope. Zato nema one jednostavne ustaške formule: trećinu Srba ćemo poklati, trećinu prekrstiti, a trećinu protjerati, nego se u osnovi misli isto, ali se sve radi mnogo perfidnije i u rukavicama. Zato ova politička garnitura više nikada ne može riješiti bitan problem Hrvatske, a to je odnos države prema njenim građanima Srbima. Kakav god potez napravila,

ova vlast to više ne može riješiti. I u..

tom me pogledu pomalo čudi povjerenje stranih faktora u novu Tuđmanovu mirovnu inicijativu i nekakav tobožnji zaokret u njegovoj politici. Neka i izmisli najgenijalniju politiku, ova vlast ne može Hrvatskoj ponuditi više ništa novo. Hrvatska je fatalno izgubila u ove tri godine i izvući bi je mogli samo nezavisni, dosljedni i dostojanstveni ljudi koji bi bili u stanju uspostaviti dijalog sa Srbima, a to je prva pretpostavka stabilnosti Hrvatske. Nakon toga vrlo brzo bi došlo do ekonomskog otvaranja Evrope prema nama. Tih ljudi,

na žalost, malo ima u opozicijskim

Moj grad je tamo gdje mi raja

nadrealista u Mestnom gledališču

Benjanim Filipović, Zenit i Šiber su u Sarajevu. Nadrealisti rade na radiju. Imaju par novih faca i čuo sam da su se čak sasvim preselili u zgradu radija. S njima je i Elvis J. Kurtović. Za Neleta mislim da je u Beogradu, Dado Džihan je u Londonu, a Ogi (Minka) je u Izraclu. Povremeno se čujem s Dadom, a s ostalima sam manje u kontaktu.

Kad je izbio rat u Bosni, ljudi su ,

neko vrijeme bili čak ljuti na nadrealiste? :

strankama, pa su, ovako rasuti, bez ikakvog utjecaja.

Jaki individualci ostali su usamljeni... Da, jer su shvatili da se od ovakve politike moraju distancirati. To su usamljenici, individualci nespremni za bilo kakve političke smicalice, koji znaju koristiti samo civilizirani, demokratski put do vlasti. Taj je put, međutim, potpuno zatvoren.

Bili ste među onima koji su začinjali višestranačje na ovim prostorima. Imate li osjećaj da su izdana načela za koje ste se zalagali?

_ Da. U cjelosti.

Krvavi rasplet?

_ S obzirom na stanje u medijima u način javnog razračunavanja s političkim neistomišljenicima, smatra se da Hrvatska skreće u neku vrst „sofisticirane diktature“? ~ Zašto sofisticirane? Zašto blage? | da li uopće može postojati blaga diktatura? Znate, svaka diktatura je diktatura i kada jednom počne, nema joj kraja. Kao što je put u demokraciju zapravo demokracija sama, tako je i s diktaturom, samo u obratnom smeru. Ona stalno teži većem dokazivanju, teži apsolutu i ne može se zaustaviti. Uostalom, dr Tuđman svojim novim izborom rukovodstva HDZ javno i direktno kaže: varamo! Naravno, HDZ je nešto posve drugo: Postavit će u vrh stranke Evropi prihvatljivije ljude, pa će se prošvercovati u kršćarnsku uniju, u evropske institucije, a onda će ih, naravno smijeniti i dovesti Glavaša, Vukojevića... da obave svoj posao. Zato ne treba vjerovati da će se diktatura sama po sebi zaustaviti. Hrvatski je narod evidentno napravio pogrešku, a Franjo Tuđman kao povjesničar, ma koliko bio tvrdokoran u uvjerenjima o samom sebi, morat će shvatiti da povijest neće suditi o njemu onako kako on to misli.

Gdje vidite rasplet, da li u novim prijevremenim izborima ili u sukobu, uvjetno rečeno, fašista i antifašista unutar vladajuće stranke?

Na novim izborima pozicija HDZ i predsjednika Republike bila bi sigurno slabija, no diskutabilno je koliko bi dobila druga strana, budući da opozicija još nije posve zrela. Stoga se pribojavam dramatičnog raspleta u Hrvatskoj, jer mislim da sukob pomirljivih i desnih u vladajućoj stranci može biti krvav, budući da ovi potonji ne nose rukavice.

Ljudi su čudni. Prvo su se smijali svemu što smo mi snimili, a kad se to stvarno desilo, onda su bili ljuti. Mi smo neke stvari jasno gotovo proročanski pogodili do te mjere da su neki počeli govoriti da smo imali neke tajne obavještajne izvore. To me baš uveseljava, jer čovjek i nije trebao bit pretje-

- rano pametan da predvidi šta će nam

se dogoditi.

Predrag Matvejević

Zvali smo ga naprosto „stari“ ! Živeli u slozi, unafoč razlikama. dobili su rušife|ji дгадоуа

Nisam vjerovao da će se itko usuditi 5 šiti stari most u mome rodnom gra( Putovao sam posljednjih mjeseci po st nim gradovima i govorio O njemu: Š mostova je uništeno u Mostaru i oko n ga, ali ipak nije onaj stari. Činilo se da, unatoč barbarstvu, ostati kao vrijednos kao povijest. Povjerovao sam da će se, ı ravo na temelju vrijednosti i povijesti, ni neko rješenje i spasiti ono što se još mc u Bosni i Hercegovini spasiti. Još jedne sam bio naivan.

Neumjesno bi bilo u ovom času r pravljati o ljepoti mostarskog mosta, o n govu skladu s okolinom, o smjelosti nje} ve gradnje i bjelini kamena od kojeg je | isklesan. Za nj me vežu uspomene iz d tinjstva i mladosti. Zvali smo ga napro: „stari“, kao što se zove oca ili drugara: I lazi se „na starome“, kupali „pod starin najhrabriji od nas skakali su u Neretvu , staroga“. Ispod njega su stijene koje Mi tarci zovu pećinama: „Zelenika“ nad | jom su rasli smokva i šipak, „Šuplja“ pn kojom je opasni vrtlog („kapak“), velik mali „Soko“, „Glavar“ nalik molu u nel maloj luci, veliki „Duradžik“ na kojem se dječaci pripremali za „skok sa ćupri| Na sva ta mjesta slijetali su galebovi s п ra. Tu je Mediteran... |

Tu smo živjeli odavno u slozi, e

· razlikama. Moji su prijatelji nosili kato

ka, pravoslavna i muslimanska ime prepoznavali smo se više po osobinan nego po imenima. Nismo voljeli one ka su dolazili s istočnih ili zapadnih stra kad su im razlike bile važnije od sl Zvali smo ih u srdžbi, „grmaljima“ i „š torima“. Kao da smo slutili što će uči od našeg suživota. Za vrijeme prethod rata, drugoga svjetskog, u grad kojim prolazili i harale vojske strane i domaće Nijemci, ustaše, Talijani, četnici — uvu se noću u Mostar bataljon ranjenih i izl moglih partizana: ni jedan nije bio pro zan. Bili smo solidarni, unatoč razlikan