Борба, 27. 11. 1993., стр. 24
јрошава. za sto miliona dolara vrednim blagom koja je krenula negde iz Doline Beka i preko 29 zemalja, završila u Njujorku i u koju su umešani jedan pokojni špijun, mistici sklon aristokrata i — rimski imperator možda i nije okončana, uprkos nedavnoj presudi američkog suda koja je trebalo da slučaj okonča, jednom zauvek. Njujorški sud jedinim zakonitim vlasnikom antičke kolekcije srebra za koju se veruje da je pripadala rimskom vojskovođi iz IV veka, po imenu Seuso, proglasio je britanskog Markiza od Nortemptona. Protiv ovakve odluke, međutim, žalbu su najavile i mađarska i hrvatska vlada tvrdeći, svaka za sebe, da je 14 ukrašenih predmeta od srebra iskopano negde na njihovom tlu, pa prema tome njima i pripada. - Među 14 srebrnih komada, koji će na rasplet ipak sačekati u menhetenskom trezoru, nalaze se i kovčežić za nakit sa likom Rimljanke, pozlaćeni dekorativni ćup i masivni srebrni krčag za vodu... Ali ponos kolekcije za koju svi kažu da je „jedin-
XVI 27, 28, 29, 30. NOVEMBAR 1993. GODINE
Seuso čuva svoju tajnu
stvena i divna“ jeste veliki srebrni tanjir sa posvetom na Hitinskom.
Posle Seusa, nažalost predmeti su služili izgleda samo tlu na kojem su bili zakopani 1600 godina. Pitanje je samo čijem? Pravnom procedurom utvrđeno je da to nisu ni Mađarska, ni Hrvatska ali nije ponuđena alternativa.
Lord Nortempton kaže da je prve komade iz ove kolekcije ugledao 15. februara 1982. u Rotšild banci u Cirihu. Tamo ga je odveo pokojni Ser Piter Vilson, bivši sovjetski špijun. Ser Piter rekao je da je srebro pronađeno u Libanu, sedamdesetih godina, najverovatnije u Dolini Beka.
Preko jednog londonskog agenta i zastupnika vlasnika u Švajcarskoj „dil“ je napravljen. Lord za kojeg kažu.da je sklon spiritualizmu, kupovao je komad po komad, sve dok nije otkupio svih 14.
Sretan što je vlasnik čitave kolekcije Seuso, lord Nortempton pokušava potom da je proda u kalifornijskom Geti muzeju, za oko 11 miliona dolara. Muzej se međutim ohladio od ove ideje kada su primetili
ima
da je potpis na izvoznim deklaracijama iz Libana, falsifikovan. Službenik koji je papire obezbedio u Bejrutu sada odgovara za falsifikat.
„Naoružan“ novim papirima lord Nortempton svoje blago, 1990. prenosi kod Sotbajsa gde je kolekcija procenjena prvo na 70, a potom na 100 miliona dolara.
Znajući samo da je Seuso služio negde u
rimskom carstvu, aukcionari su kontaktirali 29 zemalja koje se danas nalaze na prostorima bivše imperije. Gde je Seuso mogao ostaviti svoje srebro pokušavali su da istraže i Interpol i Ujedinjene nacije.
Kao zainteresovane strane javili su se Liban, Mađarska i Jugoslavija. Nakon što se Liban povukao, a Jugoslavija raspala ostali su Hrvati i Mađari — da se bore sa britanskim kicošem.
Hrvatska tvrdi da je vredna kolekcija otkrivena prilikom nekih iskopavanja kod Pule, 1961. Njihov krunski svedok je penzionisani policajac koji tvrdi da je sve to video. Njujorški sud njegovo svedočenje ocenio je neverodostojnim.
=
Mađarski zahtev je još više ezoteričan. Zasniva se na tvrdnji da je reč „Pelso“ ugravirana na najvećem tanjiru zapravo aTtičko ime jezera Balaton. Citiraju se, kao dokaz, zapisi jednog monaha iz VI veka, ali — njujorški sud ni to nije „kupio“.
„To je najneverovatnija parnica koju sam ikada videla. Dve vlade sude se tri i po godine, bez trunke dokaza“, kaže Mardžori Stoun, sotbajski advokat.
Pravo poreklo kolekcije Seuso, dakle, još uvek je tajna. „Znamo da ne potiče iz Libana, Mađarske i Hrvatske, ali ostaje 26
zemalja. Reći odakle potiče bila bi čista
špekulacija“ kaže gospođa Stoun.
Lord Nortempton, pak, sad kada je i zvanični vlasnik zna šta će učiniti sa sVOjim „blagom“. Nadam se da ću ga prodati“, kaže bez sentimentalnosti. Nakon šest nedelja dugog sudskog procesa u Menhetnu sa svojom petom ženom, Pamelom planira povratak u jednu od svojih kuća.
Od vojskovođe Seusa nije bilo moguće dobiti komentar.
DPRGIDDOA— [P/MR]}"PGMJ[Ć
Paketi ili: sve po spisku
Ma šta si se uprpio zbog mesta u parlamentu?! Pa koga bi druBog birali u ovoj pustoši ;
Olga Stojanović
aj: о zapravo paganski, a onda ortodoksno-katolički, za Svetog Nikolu je stavljena cipela u prozor, da bi patron i zaštitnik darivao dobru decu. Darove su, u stvari, u ime sveca, kupovali roditelji, ali su deca dugo гајla ILUZIJU o mističnoj nagradi. Takva eto je, zbilja etnomitologije... A naša?
Nešto pre Svetog Nikole, koji će ove godine biti obeležen VELIKIM IZBOROM nad izborima, novembar je protekao u znaku darova, karitasa i paketa različitih darodavaca! Sve namenjeno gladnom narodu, neopranom narodu, jadnom narodu...
SPONA je hranila narod po trgovima i prala ga uvoznim praškom od političke kuge, ne zaboravljajući (jedina) ni pušače. Narod je uzvraćao mahom ćutke, пеznatno zahvailnošću, a drugim
mahom onako kako je to lucidno, u istoj OvoJ novini, zapazila koleginica Mojsilović: „sramota je što smo dovedeni u ovakvu situaciju“, sramota je što nas darujete, kao da su ih (nas) darodavci doveli „u ovakvu situaciju“...
ljudi na vlasti su milosrdno pomogli narodu „iz druge kutije“. Počeli su da pristižu paketi prehrambenog i higijenskog sadržaja — „za najugroženije“. Namah se uočava razlika između prvih i drugih: prvi su to učinili bez selekcije po stepenu „ugroženosti“ (jer je jasno da su SVI UGROŽENI), dok su drugi povukli demarkacionu liniju, dopuštajući „najugroženijima“ da prodaju svoje pakete „manje ugroženima“...
I šta se, zapravo, događa? Dok narod izvan svake selekcije uistinu konzumira sadržaje dobrotvornih paketa, dotle „najugroženiji” zarađuju na „srednjacima“, koji su uvek u sendviču između razularenog puka i puke sirotinje.
Tako puka sirotinja ostaje i dalje gladna i neoprana (s nešto maio keša za slabosti), a VELIKA VECINA dobija povoljno komad svoje zalihice, da bi, čim joj se ukaže prilika, iznova stala u red kod opozicionih darodavaca s replikama o „sramoti“ što smo „dovedeni u ovakvu situaciju“...
I tako u kruš:
Tako su svi slojevi naroda učesnici u PAKET-ARANZMANU: i sirotinja i puk i niža srednja klasa, dok viša srednja klasa Osmatra sve to na televiziji, a darodavci snimaju svoj karitas na video kasetama! Dok se smrzavaju sa „gladnim i promrzlim narodom“. A, razliku između prvih i drugih (darodavaca) još jednom valja podvući: u tom smislu što će ovi legitimni to činiti do i ZAKLJUČNO sa Svetim Nikolom. Naravno, kako nalaže tradicija. I naša svenarodna bušna cipela u razbije-
nom oknu. Olga Stojanović
Рт"