Борба, 17. 01. 1994., стр. 18

14 [17.1

BORBA PONEDELJAK 17. JANUAR 1994.

POVODOM SMRTI MLADENA OLjAČE

Pisac je U S

U ponedeljak, 10. januara 1994. godine, na VMA u Beogradu, umro je naš istaknuti književnik i akademik Mladen Oljača, a sahrana je obavljena u sredu, 12. januara 1994. godine u Moroviću, kod Šida, rodnom mestu piščeve supruge Tatjane Senić Oljača. Mladen Oljača rođen je u Devetacima, ispod Kozare, 1926. učesnik NOB-a od 1941; u Beograd je došao oktobra 1944. godine i radio kao partijski aktivista, novinar, urednik više listova, iZmeđu ostalih i u listu Borba u kojoj je imao svoju stalnu rubriku. Tematika njegove proze je sudbina čoveka u narodno-oslobodilačkoj borbi i posle rata.

Roman Molitva za moju braću čim je objavljen u Sarajevu 1957. godine, izazvao je veliku buru u jugoslovenskoj javnosti, a svome autoru naneo velike neprilike. „Jedno od najboljih dela srpske književnosti“, kako je o Oljačinoj Molitvi za moju braću pisao Ljubljanski dnevnik, prevedeno je na preko 25 svetskih jezika, ali, ponavljamo, Mladen Oljača je za taj svoj književni uspeh platio skupu cenu. Izgubio je radno mesto i u našem listu (otkaz mu je uručio Vukašin Mićunović, tadašnji direktor Borbe) i pisac se, sa porodicom i bez stalnog zaposlenja, našao na teškim mukama — bio je bez posla četiri godine.

Zvanični Beograd je Mladenu Oljači ostao dužan u pažnji i razumevanju i prilikom piščeve poslednje seobe iz prestonice kada u svojoj Kapeli na Novom groblju bez prisustva ijednog funkcionera iz Skupštine grada Beograda, nije poslao na radno mesto, čak, ni svoje radnike, one koji su dužni da obezbede onaj minimum pažnje koji zaslužuje svaki njegov žitelj. Da! Čak ni ozvučenje i kakav-takav ispraćaj ovaj Brankov, Skenderov i Mladenov Grad ovom potonjem svom uglednom sugrađaninu nije obezbedio i prijatelji su se od slavnog zemljaka i kolege opraštali govorima koje mnogobrojni Oljačini ratni drugovi, komšije, prijatelji i, na žalost, malobrojne kolege pisci, nisu čuli.

Na simpozijumu o srpskohrvatskom jeziku, održanom pre petnaestak godina u Mostaru, Mladen Oljača je, prema pisanju tadašnje beogradske štampe, iz-

ebi samom

Mladen Oljaća (1926-1994)

javio da se u BiH, u prosveti, dinar ne može zarađivati tako što će nastavnik govoriti đacima “ekavski, jer dinar je u prosvetu ove Republike dolazio i dolazi od radnika, koji govore ijekavski. Sav besmisao nasilnog uvođenja ekavice na prostorima današnje Oljačine Srpske Republike upravo se ovih meseci potvrđuje i zamerke za silovanje jezika i govora svog maternjeg na prostorima na koje se odnosila Oljačina izjava, dolaze od najautoritativnijih stručnjaka lingvista i profesora srpskog jezika. Oljačina izjava je ostala tako težak prekršaj, uvreda za srpski narod, diskvalifikatorska za sve koji u BiH govore ekavskim narečje. Tako je Mladen Oljača na jedan perfidan način kao pisac brisan, uklonjen, ostao je samo partijski funkcioner u Sarajevu, koji radi na štetu svoga srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, a pisac u njemu je, u Beogradu, odbacivan i potcenjivan i u Vreme kada je gotovo ceo svet prevodio njegov roman „Molitva za moju braću“. Dakle, ono što su bili i ostali VRHOVI MLADENA OLjAČE — njegovi romani, a pre svih „Kozara“ i „Molitva za moju braću“ bilo je skrajnuto, zamagljeno, a čitaoci su tek prošle godine u Beogradu, 35 godina posle prvog izdanja „Molitve“ u Sarajevu i na preko 25 jezika prevedene u svetu, mogli da kupe i pročitaju slavnu Oljačinu knjigu. Dragan Kolundžija

DEMANTI UPRAVNIKA NARODNOG POZORIŠTA U BEOGRADU

„Tendenciozne opfiuzbe“

Beograd. (Tanjug) — Upravnik Narodnog pozorišta (NP) u Beogradu Aleksandar Berček demantovao je danas „tendenciozne i površne optužbe na račun rada uprave NP“.

U saopštenju koje je dostavljeno Tanjugu, ukazuje se da prvakinja baleta Ašhen Ataljanc nije suspendovana „niti je za to bilo potrebe“ i dodaje da predstava „Don Kihot“ u kojoj ona igra nije bila predviđena za januarski repertoar.

Ni Konstantin Kostjukov „nije suspendovan niti je bilo razloga za suspenziju, jer je on jedan od najvrednijih i najprofesionalnijih članova baleta NP“.

U saopštenju se navodi da se „agresivno ponašanje“ ı nepristojnost bilo kog zaposlenog člana NP neće tolerisati ni ubudu-

• „Bolje od bekstva“ Beograd, (Tanjug). — Domaći igrani film „Bolje od bekstva“ reditelja Miroslava Lekića, u prošloj godini je zabeležio najbrojniju posetu u beogradskim bioskopima, kaže Vladan Šobajić iz „Beograd filma“. Film u

kome je glavni protagonista Za--

rko Laušević, videlo je 49.404

će“, a da će „mesečni repertoar, buduće projekte i podele određivati i odgovarati za njih direktori sektora u dogovoru sa rediteljima i dirigentima“.

„Neće se tolerisati ugrožavanje tekućeg repertoara, bez obzira na prava ili lažna bolovanja“, kaže se u saopštenju.

„Podmlađivanje umetničkog ansambla je neophodno, jer bez davanja šansi mladim umetnicima NP nema istinsku umetničku budućnost.“

Narodno pozorište je za devet meseci napravilo 14 premijera što dokazuje požrtvovanje i vOlju većine zaposlenih da na najbolji način proslavi 125 godina od osnivanja pozorišta u kojem danas deluje više od 700 umetnika i radnika, dodaje se u saopštenju. — najgledaniji film

posetilaca. Drugo mesto na listi najgledanijih filmova u Deogradu zauzima trilcr „Niske strasti“ američke produkcije (38.091 gledalac), a trcće dcbitantsko OStvarenje Olega Novkovića „Kaži zašto me ostavi“ (24.609 posetilaca). POLEMIKE OKO FILMA ŽIVOJINA PAVLOVIĆA NA SMOTRI „ALPE— ADRIA” U TRSTU

obni „Dezerfer“

(Ne)pod

Ilija Mimica,

specijalno za „Borbu“ iz Rima

Najavljeno prisustvo filma Živojina Pavlovića „Dczcrtcr“ na tradicionalnoj Smotri srcdnjocvropskog filma u Trstu (19—23. januar), u organizaciji Radnc zajednicc „Alpe —Adria“, izazvalo jc oštre polemikc u Hrvatskoj. Italijanska javnost jc O tomc saznala prcko jednog izveštaja agcncijc ANSA ız Trsta, ali sc ni jcdan od dncvnika nacionalnog značaja nije pozabavio tim dogadajcm. Faktički je, možc sc rcći, ovdašnja javnost o polemikama obavcštcna tako što su prcnctce iz hrvatskih glasila. Vlada Rcpublikc Hrvatskc jc, napominjc ANSA, u prvom trcnutku zaprctila da sc potpuno povučc sa smotrc koja sc rcalizujc saradnjom ministarstava kulturc svih zastupljenih zemalja. Sada jc, izglcda, namcra da sc složi sa prisustvom tog filma i njegovih autora, sa ponckom izmcnom u programu smotrc. Različiti kulturni poslcnici u Zagrcbu su, mcđutim, zauzcli — po ANSI stajalištc da na „istoj smotri nc možc biti mesta za Srbc i Hrvatc“, što znači — jcdni ili drugi. U tom su sc smislu na stranicama „Vjcsnika“ izjasnili rcditclji Joško Marušić i Zdravko Mihalić. Organizatori

UZURPIRANE PROSTORIJE KULTURNO — PROSVETNE ZAJEDNICE BEOGRADA

Omaz Vasku Popi na ulici

. Beograd. — Višemesečna igra oko prostorija Kulturno-prosvetne zajednice Beograda, Obilićev venac 28, kulminisala je u prošli petak. Umetnički omaž pesniku Vasku Popi, održan je na OtVOTenom — umesto u pomenutom prostoru KPZ, kako je bilo zakazano. Na ulici je završio i organizator ovog skupa — članovi Predsedništva i saradnici KPZ. Iza ovog izbacivanja — kako se kaže u saopštenju KPZ — stoji „Dprivatni ugostitelj Stanimir Lukić i nekoliko korumpiranih pojedinaca u OTganima vlasti“.

Da podsetimo, Stanimir Lukić je držao restoran u prostorijama KPZ. Njegovo pravo na iznajmljeni prostor, prema ugovoru, isteklo je 1. januara. On, međutim, 10. januara, sa još dvadesetak milicionera, izbacuje radnike KPZ na ulicu. Poziva se, pri tome, na sudsko rešenje koje, kako tvrdi prevodilac i član Predsedništva KPZ Boško Čolak Antić, niko nije Video. . — Мата је, тедишт, 10. januara obećano da i dalje možemo koristiti te prostorije. Kada smo u petak, 14. januara, došli da održimo omaž Vasku Popi, naišli smo na Zaključana vrata, kaže Buba Stanić, sekretar KPZ.

O celom slučaju obaveštene su najviše instance sudske i izvršne vlasti Opštine Stari grad, Grada Beograda i Republike Srbije. Čeka se odgovor.

Il. Kisić

smotrc, s drugc stranc, tvrde da takvo mišljcnje nc dcic autori pozvani u Trst koji su, po tim izvorima, „s cntuzijazmom prihvatili inicijativu o otvaranju dijaloga izmcdu rcžiscra zemalja upctljanih u jupgoslovcnski sukob, kako bi sc u kulturnom dijalogu ispoljile zajcdničkc vrcdnosti altcrnativnc logici rata“.

Na Smotri je prcdvidcno prisustvo i filma Oje Kodar, saputnicc Orsona Vcisa, „Vrcmc za...“, u koprodukciji „Jadran filma“ iz Zagrcba i Trcćeg programa lItalijanskc državnc tclcvizijc (RAI Trc). Tema oba filma, Ojc Kodar i Živojina Pavlovića, su ovoratnc. Pavlovićcv film jc prcdvidcn u sckciji „Poscbni događaji“. Primcdbc na prisustvo filma, porcd političkih razloga, sc pravdaju činjcnicom da Srbija (odnosno SR Jugoslavija) nijc članica Zajcdnicc „Alpc—Adria“. Organizatori priznaju da je smotra rođena s idcjom da prati i valorizira kincmatopgrafijc rcgiona uključcnih u Zajcdnicu, ali da jc vcć ranijc, od vremcna „pada zidova“, proširila svoj tcrcn akcije na sve zcmljc Srcdnjc Evrope, kako bi prikupila informacijc o „jcdnoj kincmatografiji u nastajanju“, ČCstO suvišc dalckoj od kanala svctskc distribucijc. Pa sc navodi da ćc tako ovogodišnja Smotra monografija bi-

ti posvećena bugarskom filmu, tc da Cc biti, uz ostalc, prisutni filmovi 17, РођзКке, Сезкс, Slovačkc i čak jcdan albanski film proizveden u Francuskoj. ANSA navodi da bi Pavlović i Kodarova trcbalo da lično prisustvuju smotri, i da učcstvuju na „okruglom stolu“ o ulozi autora koje rada nova Evropa.

Činjenica jc, mcđutim, da prisustvo Srbije na Smotri nijc bilo ni spomcnuto, jcr su nabrojecnc samo drupc članicc, vcć samo Pavlovićcv film. U hrvatskim krugovima u Rimu sc svc to pripisuje delovanju odredcnih tršćanskih krugova koji su „odavno na dclu“ protiv Hrvatskc. Odnosno, da sc neki oblici multilatcralnc kulturnc saradnjc koristc upravo za to da sc kroz njih progura ona politika italijanske ircdcntc koja nc uspcva proći kroz zvanični Rim. Primećujc sc, razumljivo, da nijc kulturno i tcatarsko stvaralaštvo, „pa ni u ncprijatcljskoj zcmlji“, ono što Hrvatska mora suzbijati u borbi za oslobodcnje svojih („i samo svojih“) okupiranih tcritorija. Ono bi, kažu, moglo u sretnijim okolnostima poslužiti i kao most za ponovno uspostavljanje vcza mcđu ncizbcžnim suscdima, „ali nc dok trajc okupacija“. Ncko jc primctio: Dok trajc rat.

NEDOUMICE OKO SMRTI JIRŽIJA KOSINSKOG

Put do samoubistva

Varšava. — „Jirži je stalno govoOrio da će izvršiti samoubistvo. Više puta smo o tome razgovarali, poslednji put mesec dana pre smrti. Nisam, ipak, verovala da će to učiniti. Mislila sam da ću ga izvući iz depresije. Nisam ni naslućivala da je bila tako duboka“. Ovo su reči Katerine von Fraunhofer Kosinski u prvom intervjuu koji je dala novinarima posle smrti muža, velikog amerić-

kog pisca poljskog porekla, Jirži'

Kosinskog (Jerzy Kosinski). Šarmantna aristokratkinja, koju su muž i prijatelji zvali Kiki, pristala je na razgovor s novinarima varšavskog dnevnika „Gazeta viborča“ (Wyborcza), vcrovatno zato da bi demantovala optužbe iznete u knjigama „Život posle smrti“ i „Pasije Jirži Kosinskog“, izdatim nedavno u Poljskoj. Autor je prijatelj porodice Kosinski, poljski fotograf Jirži Čaplinjski (Czaplinski), koji živi i stvara u Njujorku.

_ Mada se brani od optužbi Čaplinjskog da snosi najveći deo odgovornosti za samoubistvo književnika, Kiki Kosinski zadivljuje iskrenošću. „Put do samoubistva počeo je 1987. godine, upravo od trenutka kada je Jirži odlučio da sredi svoj dom“, kaže ona i otkriva da su tada, posle dvadeset godina zajedničkog života, odlučili da i formalno sklope brak.

Jirži se nije bojao smrti, ali je strahovao da ga ne zadesi sudbina oca i strica, obojica su umrli od izliva krvi u mozak. Mnogi, međutim, tvrde da je izvršio samoubistvo u momentu kada je zaključio da se stvaralački „ispraznio“. „Imao je blokadu, nije mogao da piše, ali je to za menc bilo normalno“, kaže Kiki Kosinski i naglašava da sc to ponavljalo

DANAS NA CETINjU

posle završetka svake knjigc i da je uvek osećao veliku strepnju pred praznim listom papira. Prvi put je takvu blokadu doživeo posle završetka romana „Ofarbana ptica“, kada se obratio za pomoć psihijatru.

Čaplinjski je u lištu „Njujork obzerver“ („The New York oDserver“) avgusta 1993. sugerisao da je Kosinski bio zavistan od žene, psihički i finansijski, kao i da je pao u depresiju, jer nije mogao dobiti razvod. Ovaj njujorški list je ubrzo objavio ispravku i izvinio se udovici Kosinskog, ali je Čaplinski u svojoj knjizi iskoristio taj članak kao „dokaz“ svojih optužbi.

O Kosinjskom se govori da je povremeno imao napade amnezije, ali njegova udovica tvrdi da se on jedino povremeno „isključivao“ Iz razgovora.

Malo je ko primećivao da je Kosinski teško preživljaVao posledice članka, objavljenog u listu'„Vilidž vois” („The Village Voice“) u junu 1982. Optužen je da nije autor svojih knjiga, da je zapošljavao „crnce“ (talentovane, ali malo poznate poljske pisce) i da je knjigu o Sovjetskom Savezu (potpisanu pseudonimom Josef Novak) objavio po porudžbini CIA. Odbio je da se obrati sudu, mada su mnogi pisci ustali u njegovu odbranu, ali se osećao kao da su mu klevetnici oduzeli 20 godina života.

U svom testamentu Kosinski je zabranio da se bilo šta od njegovih nezavršenih rukopisa objavi. Bio je perfekcionista, svoje tekstove popravljao je i po 20 puta. Na izdavača čekaju jedino tri priče, koje je, kao suviše drastične, odbio da objavi jedan od američkih*asopisa.

Ilija Marinković dopisnik Tanjuga iz Varsave

Jubilej „Oktoiha“

Podgorica. — Povodom pola milenijuma od pojave prve štampane ćirilične knjige na tlu Južnih Slovena, „Oktoiha“ u Crnojevića štampariji, danas sc na Cetinju održava centralna proslava tog značajnog kulturnog datuma. Kako sc očckuje, na svečanoj akadcmiji ovim povodom, govoriće predsjednik Republike Crne Gore mr Momir Bulatović, ujedno i predsjednik

Odbora za obilježavanje jubileja „Oktoiha“. U okviru proslave, biće predstavljen faksimil „Molitvenika“ o kome će govoriti mitropolit . crnogorsko-primorski, zetsko-brdski i skenderijski Amfilohije Radović, a u poslijepodnevnim satima otvara se izložba pod nazivom „Pola milcenijuma štamparsko-izdavačke djelatnosti u Grnoj Gori. Lj. M.