Борба, 04. 04. 1994., стр. 9
BORBA PONEDELJAK 4. APRIL 1994.
IE 9
ISPOVESTI GENERALA VLADE TRIFUNOVIĆA | PUKOVNIKA BERISLAVA POPOVA BORBA ZA „ZAŠTITU DRZAVNE GRANICE" U SLOVENIJI
Тагеда џ Вадепата
Оверијисг ротри аттасје, [10] 5010 2 тапорат. Ме пета па рпРри. сепета торте те орарезитра — 12 котатае 5 ројпе орган зи ЈИ — 421 517 ШШЛОПГ илртећ Г фегрорат ро пазет иштери. Аћ. итезто грагопогпод 67128 ттааје, лаптшто па петепише поре т поре Ратт-
Раое
Rasporedom vozila u koloni predviđao sam da tenkovima razbijemo i raščišćavamo barikade a da mchanizovana pcšadija podržava tcnkovc i štiti transportna vozila. (Reč jc o једnoj mehanizovanoj čcti 32: korpusa iz Varaždina pod komandom pukovnika Berislava Popova koja je po narcđenju krcnula 27. juna 1991, prema graničnom prelazu kod Gornje Radgonc u Slovcniji. Glavnina čcte trebalo je da izađe na ovaj prelaz a јеdan vod na prclaz Gederovci. Zanimljivo je da je ovo naređenje dao komandant Vojne oblasti, a peneralu Trifunoviću Ono saopšteno samo sat pre polaska jedinice i on ga Je samo preneo pukovniku Popovu — prim. ur.)
Teren je bio jako raskaljan, van puta nisam mogao da obilazim mesta, a nisam imao tenk nosač mosta za prelaz preko kanala i potoka. Nisam krenuo u rat već samo da zaštitim granicu. Mislio sam: jedna barikada i vatrcna čarka, to još nijc rat. Uskoro ću sc uvcriti da nisam bio u pravu.
U sedam sati i tridesct minuta, (28. jun. prim. au) naša kolona je krenula. Stigavši do scla Veržej, naišli smo na mcštanc koji nisu hteli da nam sc sklonc sa puta. Čelni tenk jc stao. Kapetan Djedović (Benjamin komandant četnog tenka — p.u) ih je upozorio da se raziđu. Kada ga nisu poslušali, ispalio je rafal iz mitraljeza u vazduh u znak upozorenja i tada se narod razbežao po kućama; selo je odjednom postalo „mrtvo“. U centru sela, nasred ulice koja skreće u levo čekala nas je barikada od dva teška kamiona. Barikadu jc razbio tenkovski top; tenk za izvlačenje raščistio je krš. Nastavili smo ka izlazu na glavni put za Gornju Radgonu. Do Radcnaca nismo naišli ni na barikadc ni na teritorijalce. Pretpostavljao sam da ćemo naići na zasedu u nekom useku van naselja — time bi se izbegle civilnc žrfve i razaranja naselja.
Kapetan Djedović mc jc obavestio da sc na krivini puta, na periferiji Radenaca, isproečila vclika barikada.
Naredio sam: „Naprcd! Кизи“
Kapetan Đedović ruši.
Ali, ispostaviće se da su sc barikade naređalc jedna iza druge skoro do Gornje Radgone. Naša slovenačka braća su, očigledno, odlučila da nas zaustave po svaku cenu.
Probijamo barikade. Dejstvuju Đedović i Vukićević. Pridružuju im se Božić i Jankov.
Prve zrtve A u zasedu smo upali u samim Radencima. Vešto je postavljena. Ispred zasede istureni su cCivili kao živa meta. Po kućama, krovovima, zgradama, hotelima Janšini teritorijalci. Tu su i televizijski snimatelji, snimaju šta „južnjaci“ rade po deželi. Razvila se žestoka borba. Te-
Za trenutak smo zastali, malo zbunjeni, pa smo potom odgovorili. Pokušali smo da izbegnemo civilc kao ciljeve, ali nisam mogao dozvoliti da moji borci ginu. U živoj radio vczi, zaključio sam da su žestoko napadnu-
- te sredinc i začcljc kolonc... Iz-
vešten sam da su poručnik Bubalo i nckoliko vojnika ranjcni.
Zbog nciskustva vozača, naša cisterna za vudu jc zarobljcna. Uspeli smo da razbijcmo barikadc i nastavili napredovanjc, dok
- je Kozlić uspco da odbijc napad
i izvuče se za nama. Nismo znali da jc snajpcrom pogođen zastavnik Mustafa Hadžiselimović. Mrtav je dovezen u Gornju Radgonu.
| sfarice su bacale „Molofovljeve {Fofodokumentacija „Borbe“)
Tek što smo se izvukli iz Radenaca, usledio je nov napad, ali ovoga puta po tenkovima. Ako njih unište, kolona će biti zaustavljena. I tada bi nastao masakr. Proccnivši nameru teri-
torijalaca, otvorili smo jaku vat- .
ru, i to kružno oko ccle kolonc, dok je dco vozila bio zaklonjen u nckom uskom putu. Tenk potporučnika Vukićevića gađan jc plotunom od čotiri projcktila, nc znam tačno da li ručnim bacačima ili protivoklopnim rakctama, ali na sreću — slabo su gađali. Vukičcvić i Dcdović Otvorili su iz tonkova uragansku vatru, tukli su svc što jc bilo u vidokrugu. Božić i Jankov rušili su barikadc jednu za drugom. Treći tenk iza nas je „ćutao“. Zatražio sam da odgovore da li su pogođeni ili ne, i zašto nc dcjstvuju. Komandir tcnka, desetar (zaboravio sam mu ime), odgovorio je da ne vidi cilj. Pokazujemo gde je cilj. Ispalio je jedan ili dva kratka rafala. Da li se uplašio, šta li, ne znam... Mehanizovana pešadija nijc izašla iz vozila, jer bi pod udarima bila izložena velikim gubicima. Bila je to najmlađa generacija vojnika, nisu dobro ni obuku završili bili su borbeno neis-
, ritorijalci su, prvi otvorjli, vatru. „ kusni»Bilo,je najyažnije sačuvati
ka. e ex 4 = —--- wu a Ye a 0 #% gaa + CZ
о =
koktele“: Slovenija, 5. jul 1991.
vim E -+6
im Živote...
Svi smo jedinstveni u jednom: ne smemo stati, inače gotovi smo! Očekujući podršku iz Komande avijacije, ludo smo se radovali. Njc nema na vidiku. General Trifunović mc obaveštava da iz Komande 5. vojne oblasti da su javili kako su avioni uzletcli, i dejstvovali po našem zahtevu. Ali, umesto spasonosnog dejstva avijacije, nailazimo na netaknute nove i nove barikade. Tada sam konačno posumnjao u organizovanost i besprekorno funkcionisanje sadejstva o kome sam u našim vojnim školama toliko učio i zagovarao ga kao neophodan elemenat uspešnog vođenja borbe.
Bili smo prepušteni sebi da se snalazimo kako znamo i umemo. Komandant i ceo garnizon Varaždina bili su uz nas, ali mis mo bili daleko od njih i sami vodili nametnutu bitku.
Tenkom po šinama
Oklop nam je bio zaštita da ne bude više mrtvih i ranjenih. Iza nas je ostalo mnogo uništenih ili teško oštećenih teretnih vozila, bagera, autobusa. Ali je još mno-
go takvih prepreka trebalo uništiti do izbijanja na granicu, od koje nas je delilo oko 4 do 5 kilometara. Na karti čitam da se pruga i put ukrštaju pred ulazom u Gornju Radgonu. TI to u nekom uscku, mogli bismo baš tu da očekujemo jaku zasedu i jaku barikadu od žcljezničkih vagona. To je mogao biti poslednji jači položaj gdc nas je protivnik mogao zaustaviti prc no što bismo prodrli u koji niko od nas u koloni nije dobro poznavao.
Pretila nam je opasnost da uletimo u klopku, ali sam se odlučio da sa celokupnom kolonom nastavimo pokret i uđemo u grad. Podela kolone i odlazak njenog dela na granični prelaz nisu dolazili u obzir. Nije bilo nikakve realne šanse da četrdesetak vojnika i četiri BVP-80 (borbeno vozilo pešadija) probiju do granice: bili bi delom uništeni, a delom zarobljeni... Stigli smo do prclaza preko želozničkc pruge. Kad tamo: veličanstvon prizor: najveća i najjača barikada, poslc onc na mostu kod Ormoža. Čotiri vclika žcljeznička vagona, natovarcni šljunkom, ukočeni, postavljeni u usck koji se ne može obići vozi-
To smo i očekivali, ali za pravo čudo, ova barikada nije bila ni branjena ni minirana. Ko god je napravio ovaj propust — hvala mu!
Kapetan Đurović je predložio kako da savladamo ovu prepreku. Zato nam je trebalo oko sati po. Sunce je već bilo visoko odskočilo, žarko je grejalo, u vozilima temperatura je dostigla pedeset stepeni iznad nule, teško se disalo, a od buke uređaja već smo počeli osećati neku vrstu otupelosti.
Posmatrajući kako se uklanja barikada, nisam mogao a da se ne divim posadama kako znalački osvajaju barikadu. Prvo je Đedović ispalio iz tenkovskog topa jednu fugasnu granatu koja je probila stranicu vagona iz koga je počeo da ispada šljunak... Vagoni su uklonjeni guranjem. Bila je prava veština da manevrisanjem tenka za izvlačenje i borbenog tenka, tenk za izvlačenje izađe na sam kolosek i за пеverovatnom lakoćom odgura četiri velika vagona, ukočena i natovarena šljunkom.
Kada je naša kolona ušla u grad, naišli smo na stanovnike po ulicama — kao da se ništa ne dešava. Prolazili smo glavnom ulicom, jer nismo znali da se na granični prelaz može doći i drugim pravcem. Pošto nismo imali vodiča, Đedović se oslonio na svoje „poznavanje“ grada u kome je jednom bio. Iskustvo iz
· Radenca upozoravalo nas je da budemo oprezni. Na ulazu nas nisu dočekale barikade. Ali kada je čelni tenk naišao na barikadu na izlazu iz grada ka granici, shvatili smo da se ponovoio scenario iz Radenaca. Teritorijalci su propustili kolonu blokadom na izlazu, a napali transportni deo kolone i mehanizovani vod na začelju. Do malo pre mirni posmatrači i šetači, građani su se pridružili miliciji i teritorijalcima, i iz okolnih zgrada i sa krovova žestoko napali.
Poslednja borba
I starice su bacale „molotovljeve koktclIc“ na tenkove, transporterc i kamione. Praštalo je sa svih strana. Odjekuju eksplozije tromblona i ručnih bacača, ulica jc provrila. Izvešten sam preko radio veze da su nam kamioni u plamenu, mala komandna kola oštećena, izrešetane gume, da je poručnik Dragan Bubalo poginuo, a vozač ranjen. Jedan BVP-80 udario je u zgradu i polomio desni pogonski točak. Vod starijeg vodnika Kozlića u nemogućnosti da uspešno odbije napad, podelio se na dva dela. Jedno vozilo krenulo je prema prvobitnom zadatku prema Starom gradu, a dva vozila su ostala na začelju kolone vodeći žestoku borbu. Ima još ranjenih u vozilima, ali ne znamo ko i koliko ih ima. Čelo kolone vodeći bitku razbija barikadu. Još samo stotinak metara i mi izbijamo na granični prclaz..
la U Bi LEO E U
1
i
Tekst koji sledi „Borba“ je preuzela iz rukopisa knjige koja uskoro treba da izađe iz štampe a predstavlja ispovest generala Vlade Trifunovića i pukovnika Berislava Popova. Rukopis obuhvata događaje vezane najpre za angažovanje delova Varaždinskog korpusa JNA na „zaštiti granica SFRJ u Sloveniji“ juna 1991, potom sedam dana „varaždinskog rata“ kao i događaje koji su usledili posle povratka ostataka korpusa u Beograd. Poseban deo posvećen je zatvorskim danima generala Trifunovića i suđenjima na kojima je — kao i pukovnik Berislav Popov i potpukovnik Sreten Raduški — dva puta oslobođen — sve do najnovijeg zakazanog procesa. Beleške kojc predstavljaju materijal za knjigu sačinio je u toku istrage i suđenja advokat Branko Stanić.
Borba ne jenjava. Napad je žestok. Treba izdržati i napad odbiti. Začelje kotone traži pomoć. Pomažemo tako što otvaramo snažnu vatru na sve odakle nam preti opasnost, rušimo barikadu, uklonjen je i poslednji kamion. Izbili smo na granični prelaz. Konačno granica SFRJ je u rukama njene vojske. Brzo se raspoređujemo u prostoru 5аvezne carine i okolnim ulicama. Ulice su uske toliko koliko tenk može samo da prođe.
Pred sam ulaz u Carinarnicu, jedna starica sa balkona zgrade baca „Molotovljev koktel“ na Đedovićev tenk. Srećom, сегада na tenku je mokra od noćašnjih kiša, požar nije planuo, tenk je ostao nezapaljen. Naređujem Vukićeviću da otvori vatru iz topa po spratu odakle je bačen „Molotovljev koktel“. Strahovita detonacija tenkovskog topa i eksplozija granate slili su se u jedan mah u uskoj ulici zastrašujuće. Blesak od detonacije i prašina od srušenog dela zgrade stvorili su prividnu maglu koja se nije dizala nekoliko minuta.
Ubrzavamo dolazak naših vozila. Raspoređujemo ih tako da poručnik Vukičević sa svojim tenkom zaposeda položaj na samom graničnom prelazu koji vodi ka Austriji i mostu na reci Muri. Do njega je potporučnik Nestorov sa svojim BVP-80 i vodom zaposeda prelaz koji vodi iz Austrije. Prikupilo se dosta borbenih vozila. Parkiramo ih iza zgrada i u zaklonjena mesta kako ne mogu da ih gađaju. Kada je napad odbijen, ustanovili smo da nedostaje još tri BVP-80, i „Pincgauer“.
Kapetan prve klase Benjamin Đedović, komandir čelnog tenka pošao je sa svojom posadom da u gradu pronađe, dovede i došlepa zaostala vozila. Prvo je došlepao BVP-80 kome je polomljen pogonski točak. Zatim je otišao do Gornjeg grada i doveo starijeg vodnika Željka Kozlića sa dva BVP-80 vozila. Kozlić je pretrpeo jaku tremu, nije bio sposoban da rasuđuje i sam odlučuje. Ne znam ko je i kada dovukao „Pincgauer“ kome je
. prednja desna guma izgorela, pa nije mogao samostalno da se kreće.
Očekivali smo novi napad...
Bio je to poslednji napad i poslednja odbrana 28. juna 1991. godine.
Toga dana, oko 16 časova, obavestio sam generala Trifunovića da smo zadatak izvršili nalazimo se na granici Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Zatražio sam da dođe helikopter po pokojnog poručnika Dragana Bubala kome je u borbi sa slovenačkim teritorijalcima tromblon oduzeo život. Vojnici su poručnika kad jc poginuo prencli u jedan BVP-80 i :nekoliko sati držali na svojim rukama sve dok nisu stigli na granicu!
| +. Nastavlja .se
ap