Борба, 09. 05. 1994., стр. 12
12 0 ЕТ] _
POVODOM NAJAVE ZAKONA O DRŽAVNOJ GRANICI
Mede bez granica
Zakonodavac elastično tretira pojam granice s obzirom da se ne zna da li će država i dalje biti sastavljena od dve postojeće republike. Poštuje se i član 2. Ustava po kome SRJ mogu pristupiti i druge republike članice. Opozicija да će moći da utiče na (ne)donošenje zakona, a predstavnici Crne Gore insistiraju da se nikakva prekra-
sumnja
janja države ne mogu izvoditi a da oni ne budu pitani
U saveznom parlamentu, sve po starom: nakon par martovskih zasedanja, i okupljanja poslanika početkom aprila, opet tišina i morovanje. A potpredsednik Savezne vlade, Uroš Klikovac, najavio je, uoči prvomajskih praznika, „burnu“ aktivnost Skupštine koja treba da otpočne, u ovom mesecu, usvajanjem paketa važnih, dugo obećavanih (u stilu, tek što ih Vlada nije odaslala parlamentu) zakona — o državljanstvu, putnim ispravama, o unutrašnjim poslovima i o državnim granicama. Kako je nezvanično procurilo iz Saveznog ministarstva unutrašnjih poslova, kome je još pre godinu i po „naloženo“ da pripremi pomenute propise, paket zakona je (navodno) gotov. Samo što nije stigao na dnevni red Kontićevog kabineta, pa onda u parlament. Uzgred, pošto je zakonodavna aktivnost u velikom zaostatku, do jeseni valja uskladiti čak-250 saveznih propisa sa Ustavom (!). Ispada dakle, da bi poslanici celo leto mogli provesti u starom zdanju na Trgu Nikole Pašića. Da li će tako i biti?
Elasfičan zakon
Prema „Borbinim“ izvorima, paket zakora jeste finaliziran i što se tiče prva tri, već uveliko preciziran (primerice, uvođenje dvojneg državljanstva, „plavog“ pasoša, itd) Četvrti, o granicama, ima više varijanti. Prava će zavisti pre svega od rešenja krize na eks YU prostoru. Naime, jedno bi bile granice u okviru sadašnje
dvočlane SRJ sastavljene iz dve republike. A drugo, bi predstavljale međe drža-
ve kojoj bi pristupile neke nove republike članice. Uostalom, takvo rešenje i predviđa Ustav. Po članu dva, SRJ sačinjavaju Republika Srbija i Republika Crna Gora, a „mogu joj pristupiti druge republike članice, u skladu sa ovim Ustavom“. Shodno tome, i pojam granice zakonodavac „elastično“ tretira, tvrde naši izvori, potencirajući njihovu otvorenost i propulzivnost. Da se na tako nešto računalo još pre dve godine, kada je stvorena SRJ, najbolje potvrđuju reči jednog od tvoraca žabljačkog Ustava prof. dr Ratka Markovića. Nova država ima „privremene“ granice... SRJ će imati provizorne granice sve dok se ne obnove međunarodni ili bilateralni ugovori sa Mađarskom, Bugarskom i Albanijom, i ne naprave novi ugovori sa Makedonijom, Bosnom i Hrvatskom“ reći će tada sadašnji potpredsednik Vlade Srbije. Koliki je provizorijum (državni i svaki drugi) danas, ne treba ni pominjati...
U krugovima vladajuće SPS nisu bili raspoloženi da nam ovih dana bilo šta komentarišu na temu granica i odgovarajućeg zakona. Ali, kako nam nezvanično reče jedan viđeniji socijalista, savezni poslanik, ništa citiranom stavu uvaženog pravnog stručnjaka ne treba ni oduzeti ni dodati. A i zakonsko i faktičko regulisanje pitanja granica doći će na red na-
kon postizanja političkog dogovora među bivšim jugoslovenskim republikama a pre svega nakon uspostavljanja trajnog mira u Bosni.
Na naše pitanje — da li su granice vezane i za međunarodno priznanje SRJ, dobili smo odgovor da ove dve stvari nisu ni u kakvoj vezi: jer, „nova država nije pravno nova, već samo fizički, pošto je smanjena“. Za većinu eksperata, međutim, ovaj stav je, u najmanju ruku, površan. Nista bez Crne Gore
Što se tiče poslanika druge vladajuće partije, crnogorskih socijalista, indikativno je da ni oni nisu bili raspoloženi za određenije oglašavanje. Ono na čemu su međutim insistirali jeste treći član Ustava u kome se, između ostalog, kaže da se „granica između republika može menjati samo njihovim sporazumom, u skladu sa ustavima republika članica“. Poslanici DPS CG sa kojima smo razgovarali nisu propustili da kažu i to da, upravo O pomenutom ustavnom: članu, nisu vodili računa inspiratori organizatori nedavnog kongresa tzv. srpskih intelektualaca, posebno jedan od glavnih ideologa (SPS) kada je lansirao tezu o jednoj državi jednom predsedniku, jednoj vladi i jednoj skupštini. Ništa se od ovoga ne može ostvariti, a da se mi o tome ne pitamo. Pa ni raznorazni projekti koji se s vremena na vreme nude — od saveza srpskih zemalja ili balkanskih saveza (sa Grčkom, pa sa Rumunijom i drugim susedima
SRJ). Bez obzira od koga potekle takve ideje, pa makar i od samog Predsednika Srbije.
Poslanici opozicionih partija u saveznom parlamentu smatraju da se i na ovim zakonskim projektima, kao i na svim drugim, radi u uskom krugu glavnih političkih odlučilaca. Ni o njima neće biti prave demokratske parlamentarne rasprave ni-
- ti će opozicija, zbog premoći glasačke mašine vladajućih socijalista, na njih moći da utiče. Dovoljno je, podsećaju, prisetiti se kako je prošle godine potpredsednik Veća republika Radmilo Bogdanović na sva zvona, samouvereno najavio građanima SRJ kako će konačno dobiti nove pasoše. I nikom ništa, i dalje važe stari, bivše SFRJ. Prvobitno objašnjenje da SRJ nema državni grb te se stoga nisu mogli štampati novi pasoši je otpalo, jer je u međuvremenu Skupština donela zakon o grbu. Ipak, sa pasošima se stalo.
DR IVO KOMŠIĆ, ČLAN PREDSEDNIŠTVA BIH U INTERVJUU NOVINSKOJ AGENCIJI „7ID“ 0 VAŠINGTONSKOM SPORAZUMU
Početak federacije, kraj rai
Model federacije je pravedan, jer je pokazao da je onog trenutka kada je preliminarno potpisan, rat stao automatski. To znači da kada svi pristanu na federao\
да buđe prihvatljiva za sve tri strane
Gospodine Komšiću, bez obzira što u javnosti to nije tako prikazano, mnogo dobro obavještenih ljudi Vas smatra tvorcem vašingtonskog sporazuma.
— Smatram da je to pretjerano. Mož“da sam radio malo više nego drugi, ali ovakav sporazum ne može napraviti jedan pojedinac. Osim toga jedan ovako važan mirovni projekat koji je dobio podršku na svim važnim mjestima u svijetu ne bi nikada mogao proći da se nisu stekli neki važni uvjeti, koji nisu zavisili samo od nas. Mi smo neprestano tražili rješenje za ovu krizu i rat u kom smo se našli. Međutim, desilo se da kada je takvo rješenje postalo potrebno za svijet, a prije svega za SAD, da se tada jedan takav projekat pojavio. Kasnije je sve išlo lakše.
Na kakve ste sve prepreke nailazili dok ovaj plan u relativno definisanoj formi nije bio prihvaćen u Vašingtonu?
— U samoj pripremi Sabora osobno sam imao problema. Ono što je bilo najteže bili su napadi, jer svaki pokušaj da se nešto formulira nije bio prihvatljiv. Procjena ljudi koji su radili zajedno sa mnom bila je da Hrvati moraju izaći sa tim projektom. Smatrali smo da bi se u nastaloj situaciji Hrvati, iako najmalobrojniji narod u BiH, mogli pojaviti kao
а ШИ А 7 E Е
Mi smo nepresfano frazili rjesenja za ovu krizu i raf u kom smo se nasli, Medutim desilo se da kada je fakvo rješenje posfalo pofrebno za svijet, a prije svega za ЊЕ: да 5е Тада једап !акау ргојека! роjavio ključ rješenja krize. To je bilo jako teško, jer su još ostali politički monopoli protiv kojih smo se borili. Svaki pokušaj da se ponudi alternativa, pogotovo hrvatska, ovdje u BiH bio je izuzetno opasan. Bio je opasan i po život, iako ne mislim da je još vrijeme da se govori o tome.
Tijelo koje je radilo na tome bilo je dosta heterogeno, ali mislim da smo uspjeli obuhvatiti veći dio institucija koje su bile za to da se ide s jednim takvim projektom koji bi bio donekle originalan. Moram reći da sam plan držao u tajnosti, do posljednjeg trenutka da ne bi bio provaljen i da se nešto ne bi „desilo“. TI diplomate i strani novinari podržali su plan, ali su svi smatrali da je neprovodiv. U
enevi se već ozbiljno razgovaralo o podjeli Bosne i Oven i Stoltenberg nisu htjeli ni da čuju za naš plan. On je potpuno odudarao od onog njihovog, a to nama i jeste bio cilj — da zaustavimo ženevske pregovore koji su vodili etničkoj podjeli Bosne i ponudimo federalno rješenje koje je i ranije, u nekim formama, bilo predlagano.
Šta je s frećim narodom
Gospodine Komšiću, pored sretnog sticaja okolnosti da su se dvije političke volje i faktori koji ih reprezentuju našli zajedno, koliko je zaista presudan bio međunarodni uticaj, a pogotovo američki?
— Bio je bez sumnje veliki, pogotovo kod potpisivanja Vašingtonskog sporazuma. Od samog početka rata bilo je jasno da svijet slijedi logiku zatečenog stanja, a politička volja koja se ovdje formira ı koја ima snagu se poštuje. Mi smo to znalii
to nam je bio poticaj. Morali smo izaći iz
tog paklenog kruga i presjeći tezu o gra-
đanskom ili čak vjerskom ratu. Zato je
bilo važno da Hrvati kao treći narod i
žrtve agresije naprave iskorak i izvuku
se iz građanskog rata. Mi smo primjetili
da Amerikanci nisu podržavali ono što je Evropa radila i šta se dešavalo u Ženevi.
Stalno su nabacivali tezu da neće prihva: titi ništa nametnuto. Mi smo ponudili rješenje koje smo mislili da može biti za njih prihvatljivo. Sedam dana smo ubjeđivali ljude iz Senata, Kongresa, Stejt Departmenta i potpredsjednika Gora.
U toj fazi razgovora ključnu ulogu je odigrao gospodin Silajdžić koji je uporno branio tezu o cjelovitosti Bosne. Nastupali smo zajedno, nismo se odvajali. Amerikancima se ideja federacije svidjela i analitički su je proučili. Činilo im se da ovaj plan neće biti prihvatljiv za zvaničnu hrvatsku vladu. Pitali su nas da li bismo i pored toga nas dvojica potpisali takav sporazum. Na naš potvrdan odgovor reakcija je bila: „Ako vi pristajete i potpišete ovaj sporazum, mi ćemo stati iza njega i, zapamtite, mi ćemo ga provesti i nemojte da brinete.“
Jasno je da Ustav kao temeljni političko-pravni akt ne mogu stvarati dva naroda. Oni mogu iznositi svoju političku volju što su i učinili, ali ostaje pitanje šta je s trećim narodom? i
— Tendencija i temeljna ideja sporazuma su da se RBiH reintegrira na jedan novi način. Ovim sporazumom Hrvati i Bošnjaci muslimani svoju državOtvornost ji suverenitet troše tako što formiraju zajedničku državu. Kakva će njena
Treći marod se me može zaobicći: Dr Јио Komsić
struktura biti, kakvo će biti državno uređenje to je sasvim drugo pitanje. Ovdje se treći narod ne može zaobići. Federacija je ponuđena kao model, ali to nije konačno rješenje nego samo prvi korak i srcdstvo u reintegraciji cjelokupne teritorije BiH u međunarodno priznatim
granicama. To je model koji je prihvatljiv
za dva naroda, pa može biti i za treći koji je isto tako suveren narod u BiH. Model Federacije je pravedan, jer je pokazao da je onog trenutka kada je prelimi-
(Ка
Стт уејз опп уајБ дав одб pas Бин đuu (576 со: УНИ
516! kas kas тајЕ
mer 58 Ur тајЕ МЕ!
torijiji toni ti imattE
то у да пп
Ćin1:..i Мао» Šta
novii Fedet
— M kojeis koji" i ći. UJ БО 2 5 исти misl:iz зе 5252 које! 5 su GO) mir...