Борба, 15. 10. 1994., стр. 7
=
ВОКВА
SUBOTA-NEDELJA 15-16. OKTOBAR 1994.
LIDERI NEMAČKIH STRANAKA U SVETLU PREDIZBORNIH NASTUPA
Talenti i oni drugi
Od specijalnog izveštača „Borbe“
HAMBURG. — Jedna od retkih koristi koje čovek može da ima od odlaska na neki politički skup, svakako je to što se u takvim prilikama o pravoj prirodi autentičnih i nabeđenih partijskih lidera i državnih funkcionera (može da) sazna više nego iz gomile podataka koji su prethodno prošli medijsku ı drugu sličnu obradu. Mitinzi su idealno mesto za razotrkivanje mistifikacija koje obično prate one koji se politikom aktivno bave. Kada se još pogodi da zainteresovani posmatrač ima mogućnost da u jednom danu na tak-
oo
Sazefiji i konkrefniji: Rudolf Sar: ping i
: е де e Dan za razmisljanje Bon. — Nemačkim biračima ostavljen je današnji dan izborne ćut-
nje da razmisle o svemu što su čuli tokom predizborne kampanje, koja je trajala gotovo godinu dana, pre nego što sutra dodele glas
stranci za koju su se odlučili.
Kancelar Helmut Kol koji će, po svemu sudeći, i ostati na čelu vlade
_ završio je predizbornu kampanju ponovo optužujući socijaldemok-
rate da žele da obrazuju crveno-zelenu koaliciju uz podršku Partije demokratskog socijalizma. Vladajuću koaliciju ne muči toliko snaga PDS koliko mogućnost da ona — u slučaju eventualnog poraza liberala — postane onaj jezičak na vagi koji je toliko dugo bila SDP, odlučujući o tome kako će sastaviti vladu u Bonu. U slučaju PDS taj jezičak, sasvim sigurno, nikada ne bi pretegao na stranu CDU/CSU. Socijaldemokrate su sa svoje strane još jednom odbacile mogućnost tzv. velike koalicije (sa (CDU/CSU) i istovremeno veoma oštro od-
bacile bilo kakvu saradnju sa PDS.
Inače, pravo glasa ima 60,2 miliona građana, za 656 mesta u Bundestagu nadmeće se 3.923 kandidata u 328 izbornih jedinica. Izazivač vladajućoj koaliciji CDU/CSU i SPD na čelu sa kancelarom Helmutom Kolom je Socijaldemokratska stranka koja je kao kandidata za kancelara istakla svog predsednika Rudolfa Šarpinga.
U nameri da okonča 12 godina vladavine Kola socijaldemokrate podržavaju Savez 90/zelenih PDS. Liberali strepe za ulazak u Bundestag, a već odavno su se izjasnili za nastavak dosadašnje koalicije. Preostalih 36 stranaka, koje izlaze na :zbore, samo dopunjavaju iz-
borni kolorit.
Nenad Briski
vom testu vidi trojicu najznačajnijih političara iz različitih stranaka, onda je i njihovo upoređivanje i rangiranje nešto više Što se samo od sebe nameće. A upravo takva mogućnost ukazala se grupi inostranih novinara koja predizbornu sedmicu provodi obilazeći partijske skupove u najznačajnijim privredno-političkim centrima Nemačke.
·Desilo se, naime, u Hamburgu i njegovoj okolini — predizborne zborove u istom danu održali najpre lider partije Slobodnih demokrata (FDB) i aktuelni ministar spoljnih poslova Klaus Kinkel, potom vođa najveće opozicione stranke, socijaldemokrata Rudolf Šparing, te konačno „prvi među · jednakima“ zelenih, Joška Fišer. A, nepodeljeno mišljenje vašeg izveštača i njegovih kolega jeste da je, kada je reč o talentu za bavljenje politikom, „rang-lista“ upravo obrnuta u odnosu na redosled njihovog pojavljivanja.
i dalje u senci
Za svoju promociju u Hamburpu ministar Kinkel odabrao je Jedan omanji trg u samom gradskom jezgru, i to u vreme kada su ulice u centru prepune sveta. Time su stvoreni uslovi da njegovom predizbornom skupu pri-
BERLUSKONI U MOSKVI
sustvuje i izvestan broj slučajnih prolaznika. Dakle, možđa i neko ko se još nije odlučio za koga da glasa. Sa te strane gledano, ideja je bila sasvim dobra. Problem je međutim, što Kinkel nikako ne spada u ljude koji vas lako mogu pridobiti i što se njegova nastupanja ni po čemu ne izdvajaju od nastupa većine njegovih kolega. e:
Osim toga, šefa nemačke diplomatije konstantno opterećuje to, što još nije izašao iz senke SVOE Hansa Ditriha Genšera ı što verovatno nikada i neće. Kada se sve ovo uzme u obzir, nimalo iznenađujuće deluje saznanje stečeno neposrednim uvidom da je Kinkelov problem — jer su to već mnogi ranije konstatovali — bio i ostao nedostatak onoga što Amerikanci zovu „personali-
ty“.
Prosto rečeno, lider liberala je samo jedan od mnogih u svojoj branši i teško je oteti se utisku da se i u toj okolnosti krije jedan od razloga što FDP po prvi put posle mnogo godina strepi da li će izboriti mesto u Bundestagu. Uzgred budi rečeno, po završetku skupa Kinkel je odbio da odgovara na pitanja stranih novinara, ali je zato još dugo 05tao na trgu kako bi udovoljio
famoznog prethodnika
svim domaćim izveštačima. Za jednog ministra spoljnih poslova ne baš pohvalan podatak. Prijatno iznenađenje za strane novinare predstavljao je miting koji je u Karuburgu, nadomak Hamburga održao šef socijaldemokratske partije (SPD) Rudolf Šarping. Njega bije glas da je prilično bezličan političar i monoton, dosadan govornik. Ali, barem ovog puta, pokazalo se da su takvi komentari ili u
najmanju ruku preterani ШИ да је _
Šarping u međuvremenu ponešto naučio o „pablik rilejšn“.
istinsko umeće
Mnogo kraći i sažetiji od Kola — i u istoj srazmeri konkretniji — Šarping je pažnju okupljenih održavao pre svega ukazivanjem na neispunjena obećanja, vladajuće Hrišćanske demokratska unija (CDU) data u vreme ujedinjenja, kada se sve činilo lepim i lakim, te na posledice koje takva vladavina ima po socijalnu sigurnost građana „Nemačke. Očito dobro poučen od svojih savetnika, Šarping je svoj istup „prošarao“ ironičnim opaskama na račun Helmuta Kola i njegovih najbližih saradnika, čime je prisutne — uprkos teškim temama'-o kojima je govorio — držao u dobrom raspoloženju. U tome mu je, opet, pomagala opšta atmosfera skupa, koja je predstavljala zgodnu mešavinu narodnog zbora i mirnih deinonstracija, pa je i pored „niskog profila“ čitava fešta, sve delovalo mnogo spontanije i simpatičnije nego kod CDU.
Prava demonstracija istinskog političkog: umeća, međutim, usledila je nešto kasnije. Na predizbornom skupu Saveza 90/ zelenih u jednom hotelu u Pitenburgu, mesta u blizini Hamburga. „Zvezda večeri“ bio je naravno Joška Fišer, čovek koji svojim „subverzivnim“ pristupom politici predstavlja autentičnu noćnu moru za svakoga sa tradicionalističkim poimanjem ove delatnosti.
Inteligentan i brz na jeziku, dinamičan i duhovit, Fišer spada u onu retku kategoriju javnih ličnosti kod kojih je bogom dani talenat za politiku spojen sa takođe prirodnom sklonošću ka izbegavanju konvencija. Takav spoj, sam po sebi — ako se po strani ostave politička opredeljenja, koja su ipak posebna priča — jednostavno mora da izazove reakciju. Joška Fišer vam se mora ili dopadati ili vam ići na živce. Ravnodušni (a ima li šta gore za političara nego da prema njemu budu ravnodušni) prosto ne možete da budete. Zato je i pre kraja svog govora u Pinebergu žovijalni Fišer postao apsolutni favorit neformalnog „žirija“ inostranih izveštača. Naravno, ne kao predstavnik jedne političke koncepcije, nego jednostavno kao „ličnost“.
No, lične simpatije su jedno, a politička realnost drugo. Kada sutra iziđu na birališta Nemci će se ipak pre izjašnjavati o programima nego O onima koji ih zastupaju. Vladan Marjanović
Ugovor o prijateljstvu i saradnji
Moskva. — (Tanjug). — Predsednik Rusije Boris Jeljcin i italijanski premijer Silvio Berlusko-
ni potpisali su juče u Kremlju ugovor o prijateljstvu i saradnji između dveju zemalja koji „otkriva“ novu etapu u odnosima između Moskve i Rima“.
Ugovor obuhvata političke, ekonomske, kul-
izražava spremnost Rusije i Italije da „aktivno rade“ na zaštiti mira.
Ruski predsednik je, u izjavi novinarima, rekao da se Italija zalaže za kompenzaciju Rusiji razlike između njenih spoljnih di
ugova i potraži-
vanja, koja su mnogo veća.
·turne i druge odnose dveju zemalja i njime se
Italijanski premijer je rekao da su rezultati
ANDREJ KOZIREV O KRIZI U ZALIVU
Irak priznaje
Kuvajt bez uslova
Kuvajt, Bagdad (Rojter). — „Doneo sam dobre vesti narodu Kuvajta. Severni sused Irak objavio je da priznaje granice i teritoriJalni suverenitet Kuvajta u skladu sa rezolucijama Saveta bezbednosti UN donetih o ovom pitanju“, izjavio je po dolasku u Kuvajt šef diplomatije Rusije Andrej Kozirev. |
Ruski ministar nalazi se na turneji po zemljama Zaliva u pokušaju da doprinese smanjenju tenzije na Iračko-Kuvajtskoj granici a njegova jučerašnja izjava ukazuje na uspeh ruske diplomatije u tim naporima.
„Pretpostavljam da se okreće nova stranica u odnosima dve zemlje“ rekao je Kozirev pred sastanak sa kuvajtskim ministrom inostranih poslova Sabah al-Ahmad al-Sabahom.
Iračko priznavanje Kuvajta jedan je od niza uslova postavljenih u rezolucijama UN čije bi
ispunjenje trebalo da dovede do ukidanja sankcija prema Iraku.
Upitan pred put iz Bagdada za Kuvajt da li je Irak nečim uslovljavao priznavanje Kuvajta Kozirev Je rekao: „Mislim da niJES. „Mislim da praktično možemo govoriti o priznavanju jer, kada predsednik Sadam Husein kaže da nešto hoće da reši, za mene to znači da je to i učinjeno“, rekao je Kozirev u Bagdadu. Ukolikc bi za svoj plan dobio podršku Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, zemalja koje će obići tokom svoje turneje, a naročito samog Kuvajta, Kozirev bi iduće nedelje mogao doći u Njujork sa vrlo jakim argumentima za suprotstavljanje američkoj sumnji u efikasnost ruske bliskoistočne inicijative. бадат pobrkao
redosled
Vašington. — Kozirev šalje iz Bagdada TV poruke o „novom početku u rešavanju zalivske krize“, Francuzi ga u tome zdušno podržavaju, dok anglo-francuska strana odbija Sadamovo „parcijalno rešenje“ i upozorava ga da je njegovo zaduženje „da ispunjava uslove koje postavlja međunarodna zajednica, a ne da ih određuje, sa rokovima koji mu odgovaraju“.
U najkraćim crtama, ovo je jučerašnja slika iz Saveta bezbednosti, u fazi završnih priprema za sednicu na kojoj će se staviti na dnevni red američki predlog rezolucije o situaciji na graničnom području prema Kuvajtu. Početak tog skupa zakazan je za kasno sinoć po jugo-vremenu, a suština modifikovanog dokumenta SAD svodi se na ultimatum Iraku da sa svoje južne teritorije permanentno ukloni jedinice Revolucionarne garde i da u tom prostoru ostavi samo pripadnike regularnih vojnih snaga (računa se da ih ima oko 30.000).
Predlog rezolucije — prema informacijama iz Njujorka. bazira se na sledećim glavnim tačkama:
— osuda nedavnog iračkog gomilanja vojnih snaga na jugu zemlje;
— zahtev Bagdada da se sve jedinice koje su prebačene u područje prema Kuvajtu vrate na svoju raniju poziciju;
— zahtev da se pomenute jedinice ubuduće više ne pomeraju na jug zemlje niti da se preduzimaju ostale akcije koje bi vodile ka pojačavanju vojnih kapaciteta na jugu Iraka;
— zahtev da Irak u potpunosti sarađuje sa komisijom UN. zaduženom za registrovanje i likvidaciju oružja za masovno uništavanje.
U preambuli dokumenta koji je pred usvajanjem, vladi u Bagdadu implicitno se preti „ozbiljnim posledicama“ u slučaju neispunjavanja svih postavljenih zahteva. ;
Amerikanci, inače, pokušavaju da pripreme teren kako bi se Savet bezbednosti već danas izjasnio o ovoj rezoluciji, bez čekanja na povratak Kozireva u Njujork (ponedeljak) i njegovo referisanje o razgovoru i dogovoru postignutom u Bagdadu sa Sadamom Huseinom. Ta inicijativa, međutim, zasad ne nailazi na šire prihvatanje među većinom ostalih članova SB, bez ob-
potezu
zira na načelno prihvatanje američke teze da su „dva različita pitanja“ iračko gomilanje trupa i ponovni pritisak na Kuvajt, odnosno — (ne)ispun:'avanje uslova za skidanje međunarodnih sankcija, kojima je Bagdad izolovan posle poraza u Zalivskom ratu 1991.
Sadamov manevar sa Revolucionarnom gardom, međutim, poremetio je i podelio Savet bezbednosti i doveo do konfrontacija (zasad samo verbalnih) kakvih odavno nije bilo na ovom terenu. Veliki su, istina, saglasni za početak u tome da ne može biti nikakvog razgo'/ora o iračkim sankcijama pre potpunog povlačenja Sadamovi} gardista i teškog naoružanja i Južnog područja — ali se na ton početku i završava njihovo ur'sono nastupanje. –
Еизко-гапсизка родг .a iračkom zahtevu да зе ц гост od šest meseci posle priznavar ja kuvajtskih grnaice skine emb rgo na izvoz nafte suočena je, naime, sa otvorenim odbijanjem Amerikanaca i Britanaca (Kina, peti član Saveta bezbednosti sa pravom veta, drži se, kiio i obično, po strani u vidu nedvosmislene poruke Bagdadu — izrekao ju je predsedavajući SB ser Dejvid Hanej — da se Sadamovim obećanjima „bez pokrića na delu ne može verovati, a ponajmanje u nedelji tokom koje je Irak, umesto priznavanja, ponovo Zapretio Kuvajtu“.
Za razliku od Haneja, međutim, ruski predstavnik u UN Vasilij. Sidorov okvalifikovao je kao „ključnu novosti“ iračku najavu priznavanja Kuvajta, uz zahtev Savetu bezbednosti da zbog toga kroz šest meseci bude nagrađen skidanjem embarga na prodaju nafte.
Svoje početno odbijanje bagdadske inicijative, američka administracija pojačala je juče upozorenjem da će — zbog obustavljenog. povlačenja dela iračkih trupa prema severu nastaviti pojačavanje sSVOg VOJпо8 prisustva u regionu .Zaliva.
to se, pak, tiče sJqJgorazuma Huseina i Kozireva, u Vašingtonu je juče potvrđena prva OVdašnja preksinoćna reakcija o neprihvatanju „arbitražnog reda vožnje“ za iračke sankcije. Konkretno, SAD traže od Iraka potpuno povinovanje svim relevantnim rezolucijama Saveta bezbednosti. Slobodan Pavlović