Борба, 04. 02. 2009., стр. 2

Borba

Vlada sprema Saiam

Sreda, 4. februar 2009.

та догпасеб ђобајаза, Irpković oštro proliv

Proglašenjem Beogradskog sajma za spomenik kulture cena preduzeća mogla bi drastično da padne

MARINA OBRADOVIĆ IVANA BOGDJEU

roglašavanjem Beogradskog

sajma za kulturno dobro i

menjanjem pravila prodaje u poslednjem trenutku, Vlada Srbije favorizuje kupce iz Srbije, tvrdi Branko Pavlović, ekonomski konsultant. Toj ideji vlade suprotstavlja se direktor Sajma Anđelko Trpković koji tvrdi da se na taj način odbijaju strani investitori. Trpković je juče ubeđivao predstavnike vlasti da se sajam ne proglasi kulturnim dobrom.

Ako na primer Sajam postane spomenik kulture onda zainteresovana firma „Rimini fiera spa“ ne bi mogla da poruši halu 2 što je njihov uslov za kupovinu.

U prodaju Beogradskog sajma, Која је započeta krajem decembra kada je objavljen tender, umešala se Vlada Srbije koja je baš u postupku prodaje Sajam proglasila kulturnim dobrom, uprkos tome što je taj zahtev podnet još 2005. godine. Samo 20 dana kasnije ova odluka je stopirana i niko ne zna da će Sajam postati spomenik ili

ne. Ovakvim neodgovornim ponašanjem srpske vlasti, potencijalni kupci se odbijaju, a zemljište uz Savu, koga zbog odličnog položajaiurbanistričkih planova nazivaju Mali Menhetn, moglo bi da se proda po mnogo nižoj ceni od tržišne. Vrednost Beogradskog sajma procenjena je na 20,5 miliona evra, međutim, kada bi Beogradski sajam prodao svojih 106.241 kvadrata po tržišnoj vrednosti od oko 3.000 evra, koliko košta poslovni prostor u tom delu Beograda, računica pokazuje da bi dobio oko 300 miliona evra ili 15 puta više novca od procenjene .

Ekonomski stručnjak Branko Pavlović kaže za „Borbu“ da se ovim neodgovornim ponašnjem Vlade Srbije može doći do obaranja cene preduzeća i favorizovanja. određenih kupaca.

„Cena se sigurno obara jer se investitoru naređuje šta da radi sa tim objektima. Pošto Srbija ima nizak rejting koji ukazuje na rizik ulaganja u našu zemlju, strani in-

vestitori će odustati od kupovine jer ne žele da.se natežu sa našim

institucijama. Na ovaj način favorizuju se domaći bogataši“, tvrdi Pavlović.

On dodaje da se u takvim situacijama kupci iz Srbije snalaze „kao riba u vodi“.

„Za domaće bogataše kupovina spomenika kulture nije novina niti predstavlja neki rizik“, kaže Pavlović. Ovaj ekonomski stručnjak smatra da preduzeće kao što je Beogradski sajam država ne bi trebalo uopšte da prodaje.

„To bi isto bilo kada bismo prodali aerodrom „Nikola Tesla“. Ovakva preduzeća su prirodni monopoli trebalo bi da se izuzmu iz privatizacije. Njihovo vlasništvo ne bi trebalo da se menja već samo da se izmesti iz stranačkih krugova“, kaže Pavlović.

Ekonomski analitičar Ljubomir Madžar ne isključuje mogućnost da Beogradski sajam bude prodat po mnogo nižoj ceni nego što vredi.

„Proglašenje sajma spomenikom kulture mogao bi ii da poveća i smanji cenu preduzeća i u ovom trenutku je teško proceniLi šta će biti sa cenom. Vlada srbi-

je je izabrala loš trenutak za njegovu privatizaciju jer su zbog ekonomske krize vrednost svih preduzeća smanjena i postoji mogućnost da neko kupi Sajam po mnogo nižoj ceni nego što vredi“, smatra Madžar.

On kaže da je najveći problem rupa u budžetu zbog koje Vlada Srbije mora da prodaje preduzeća po nižoj ceni.

„Pošto nema planiranih priliva para, država se ponaša kao svaki siromašan čovek koji se nađe u nevolji. Onda prodaje džabe sve što ima. Vlada treba da meri šta jojje bolje- da sada proda Sajam i zakrpirupu ili proceni koliko bi to zemljište vredelo za nekoliko godina „kaže Madžar.

Arhitekta Branislav Jovin, član Akademije arhitekata Srbije, ponašanje Vlade Srbije ocenjuje kao skandalozno.

„Beogradski sajam je vredna baština 20. veka i na nivou je Gračanice. Državu ne zanima državno dobro veća samo novac koji će dobiti“, tvrdi Jovin.

On dodaje da je prostor Savskog amfiteatra, na kome se pored autobuske i železničke stanice nalazi i Sajam, čuvano 50 godina za javne objekte.

„ Umesto toga, pojaviće se opet neki Miškovići najlepše zemljište u Beogradu kupiti za male pare“, kaže Jovin.

Pavlović predlaže da ukoliko Sajam mora da se proda, država razdvoji deo koji predstavlja kulturno dobro od ostatka zemljišta.

„Taj deo nek se proda po nižoj ceni i neka organizuje sajamske manifestacije, a ostatak zemljišta na kome može da se gradi, može da se proda po tržišnoj ceni“, predlaže Pavlović.