Васиона

Неке калкулације цена међупланетарног летења објавио je недавно А. Кливер (Cleaver) y предавању одржаном y Британском иатерпланетарном друштву. Он je изаео да je највећа тешкоћа остварења међупланетарног летења y његовом финансирању. Према оцени Енглеза Сер Фејрија, (Fairey) свет je потрошио од 1903 до данас 100.000 милиона фунти стерлинга (84.000 милијарди динара) на ваздухопловство a 15 пута толико .утрошено je према оцени америчког часописа „Лајф“, на II светски рат. Међутим, ниједан пројект за остварење међупланетарног лета не би тражио више од 1 милијарде фунти (840 милијарди динара), утрошене y ратама од не више него 100 милиона фунти годишње. По Кливеру, једна тростепена ракета која би y полетању била тешка 500 тона, која би носила малу посаду и могла бити одбачена да кружи око Земље као њен пратилац-сателит, коштала би око 250 милиона фунти (210 милијарди динара). Кливер тврди да ce пре истека од 20 година не би могло уопште очекивати постављање правих вештачких Земљиних сателита са посадом. Слетање човека на Месец не може ce очекивати пре 2.000-ите године a прва експедиција од 2—3 човека, на ракети са течним горивом тешкој до 1 000 тона при полетању не би стајала више од 500—1000 милиона енглеских фунти. Кливер сматра да би ову експедицију финансирало читаво човечанство. Да ce ово оствари, каже он, потребно ]е остварнти широку пропаганду да би ce људи уверили y корисност и потребу остваривања међупланетарног летења. („Flight“ и „Aeroplane“, 16 октобар 1953)

Nešto о istroriji otkrića promene sjaja kod crvenih patuljaka tipa UV Ceti Oblčno se smatra da je problem naglih promena sjaja kod crvenih patuljaka nastao otkrićem fakvih promena kod zvezde UV Ceti po kojoj je i čitava klasa promenljivih dobila svoje ime. Kako smo već ranije rekli (vidi Vasionu br. 1), ovo otkriće je ucinjeno 7-XII-1948 godine. Medjutim, sredinom 1953 godine îrancuski astronom M. Petit otkrio je da su slićne promene sjaja kod crvenih patuljaka zapažene još pre četvrt veka i da su ćak detaljno opisane. Tu pojavu je zapazio E. Hertzprung sa opservatorlje u Johannesburg-u 29-1-1924 godine. Na trećem od pet snimaka uzetih u razmaku od pola časa jedna sitna zvezda prividne veličine 14.0 (docnije nazvana DH Carinae) pokazala je porast sjaja za 1.8 prividne veličine. Na siedeća dva snimka sjaj je postepeno opao. Ovu je pojavuHertzprung ne samo detaljno opisao, već je istovreraeno ukazao na izuzetan oblik krive proraene sjaja, pretpostavljajuci da bi to mogao da bude novi tip promenljive. No i pored svega toga njegova posmatranja nisu uopšte zapažena, a übrzo se sasvim zaboravilo na njih. Posle punih 25 godina otkrićem promena sjaja kod zvezde UV Ceti ovo je pitanje ponovo pokrenuto ali sada se više sreće. 29 godina posle Hertzprungova otkrića astronomi su se ponovo setili njegovih posmatranja. Nije iskljuceno da ćemo jednog dana morati još dalje da poraerimo datum prvog otkrića promenljivih tipa UV Ceti.

Novi nosač raketnih zrna postavljen je na turboralaznim avionima sa strelastim krilom Nort Ameriken F —B6 D „Sejbr“ (Sabre). Nosač se nalazi u trupu. s donje strane i iraa 24 rakete tipa „Majti Maus“, kalibra 70 mm a može se ispustiti pred ispaljivanje raketa, kao i uvući posle salve. Svaka od ovih raketa iraa razornu moć artileriskog zrna od 75 mm i njihova brzina prilikom napuštanja aviona je oko 320 кт/ čas. Slično nešto predvidja se i sa rakefama od 127 mm kod bombardera „Kembera“, gradjenim u SAD pod nazivom Martin B-5!. („Journal of the ARS“, br. 4/1953).

Novi raketni motor s potiskom od preko 2.700 kg najavio je Riekšn Motors iz SAD. Pri tome težina motora je samo 95 kg. Ova raketa tipa 1.500 N4C upotrebljava kao gorivo alkohol, a za oksidator tečni kiseonik. („Journal of the ARS“, br. 5/1953).

Merenja pomoću raketa đokazuju ultraljubicasti vodonički deo u Sunčevom spektru. Kao što je poznato, ultraljubicasti opseg Sunčevog Spektra je na Zeraljinoj površini, zbog apsorbujućeg uticaja Zemljine atmosfere, kod oko 3.000 Ä, otsečen. Pomoću spektrografa koje su podigle rakete na visinu na kojoj se može već zanemariti uticaj atmosfere, izvršena su posleđnjih godina merenja do talasnih dužina od 2.000 Ä. U raketnom opitnora centra SAD u Novom Meksiku, 12 decembra 1952, uspeo je jedan let rakete „Aerobi“, opremljene sa spektrografom za ultraljubicasti opseg. Raketa je postigla visinu od 80 km. Za vreme od 28 sekundi spektrograf je bio, s tačnošću od + 15 lučnih minuta usmeren prerna Suncu. Registrovanje se pružalo do talasne dužine 1.200 Ä. Spektrogram pokazuje kod 1216 Ä jasno eraisionu liniju a Lyman-ove serije, ultraljubičaste vodoničke serije. Ovo je prvi i najvažniji rezultat merenja ove vrste koji je do sada dobijen Dalja merenja i jedna detaljna analiza još neizmerenih podrucja spekfra Sunca, izmedju talasnih dužina od 1.200 —l.BOO Ä, očekuju se u najbližoj budućnosti. („Weltraumfahrt“, br. 2/53).

Tragično je poginuo Dr, Ginter Lezer (Loeser), bivši potpretsednik Medjunarodne astronautlčke federacije I. A. F. To se desilo 30 jula o. g. kod mesta O’Neil u Nebraska SAD u jednoj vazduhoplovnoj katastrofi. Naime, pokojni Dr. Lezer leteo je u cilju meteoroloških ispitivanja helikopferom „H-18“ Pred samo sletanje odvojio se jedan list rotora helikoptera i ovaj je kao kamen težak tri tone tresnuo sa svojotn posadom o zemlju. Dr. Lezer je bio poznati stručnjak za balistiku i meteoroiogiju, narocito u vezl sa ispitivanjem slojeva vise atmosfere. Jedan od osnivača 1. A. F.-e, on je do svoje smrti aktivno radio u raedjunarodnom astronautičkom pokretu i njegovim stručnim problemima. U cast njegovoj uspomeni ustanovljena je „Ginter Lezer medalja“ za naućni rad u astronautici. („Weltraumfahrt“, br. 4/1953).

Космолошки програм телегкопа опсерваторије Мауна Паломар

Е. П. Хабл (Hubble), познати астроном опсерваторије Маунт Паломар, одржао je један реферат y којем обрађује космолошки програм највећих телескопа. Због ауторитета аутора и значаја инструмената за испитивање неба, сматрамо да je интересангно изнети, y главним цртама, садржај тог програма. Далеко раније од израде првих телескопа, човек je управљао свој поглед и тежио да продре што даље y простор и да испита природу васионе. Али je тек изградњом на|већих телескопа дошао y могућност да, y прилично великој мери, упозна дубине простора који нас окружује. Пре 25 година, 100-палачним телескопом Маунт Видсон (Mount Wilson) опсерваторије, утврђено je да су raлаксије састеми веома слични нашем (сем изузетних групација) и да су њихова зрачења утолико више померена ка црвеном делу спектра уколико су ове од нас даље. Познато je да je ово основа многих теорија о ширењу васионе, али ce Хабл са овим ие слаже, У том погледу значајни су били резултати постигнути телескопом од 100 палаца. Тако je утврђено, да ce димензије галаксија крећу све y границама које не отступају много од њихове средње вредности и да их y једној сфери пречника |едне милијарде светлосних година има око 100 милиона. Уколико ce померање ка црвеном делу спектра тумачи као последица удаљавања, утврђено je да брзина расте линеарно са даљином и то око 160 km/sec .за сваки милион светлосних година. Тако je овај телескоп омогућио да ce измере брзине удаљавања матлина до 1/7 брзине светлости. Но ако би губитак енергије на путањи светлосног зрака био узрок овог померања

56

ВАСИОНА I, 1953, број 2