Васиона

očckivati da je pri najvećem uđaljenju od Sunca, temperatura za oko 25% niža nego kada je planeta najbliža Suncu. Dužina noći je veća od 72 časa. Jedno godišnje doba traje približno 62 godine. Verovatno da na Plutonu ima veoma slabih vetrova. Možda je tamo nekakav tihi i smrznuti svet. Zaključak Kao što smo videli, o atmosferama planeta imamo malo podataka. Ali ono što znamo, to govori o tome da su atmosfere različite. Koje su osnovne zagonetke i kakvi su planovi za njihovo rešenje? Evo nekoliko važnijih problema: 1. Temperatura na površini Venere je neobično visoka. Po zemaljskim merilima, medutim, temperatura na ovoj planet! trebalo bi da buđe nešto visa nego na Zemlji. Zašto je tamo ipak tako toplo? 2. Svakog Marsovog proleca tanka polarna kapa se topi i talas potamnjenja se siri na planeti na sve strane od kape. Brzina rasprostranjenja tog talasa je oko 32 km na dan. Šta je ovaj talas potamnjenja? Dali je on vezan sa oslobadanjem vlage iz polarne kape? Dali hipotetično primitivno rastinje reaguje na povećanje vlage? 3. Kakve su stvarne karakteristike Merkura? Ima li ova planeta uopšte atmosferu? Zašto je tako visoka temperatura na njenoj noćnoj strani? 4. Šta je ustvari crvena pega u Jupiterovoj atmosferi? 5. Jupiter, Saturn, Uran i Neptun su ogromnih razmera, brzo rotiraju oko svojih osa, imaju debelu atmosferu sastavljenu od vodonika, helijuma, amonijaka i metana, i možda imaju unutrašnje izvore toplote. Ostale planete (Merkur, Venera, Zemlja, Mars i Pluton) su manja tela, koja sporo rotiraju oko svojih osa, imaju tanku atmosferu (sa malom količinom vodonika, helijuma, amonijaka i metana) i nemaju unutrašnje izvore toplote. Koji je razlog postojanja takvih razlika izmedu dveju grupa planeta istog Sunčeog sistema? Kako je ustvari stvorena Sunčeva porodica? Na ova i druga pitanja treba dati odgovor. Najefektnije će biti da se na planete pošalju atmosferske laboratorije. Amerikanci predviđaju upućivanje ovakvih laboratorija na Veneru i Mars oko 1973. godine. Osnovni zadatak ovog programa je ispitivanje da li na ovim planetama ima nekakvog života. Baš zbog mogućeg života na planetama, važan je zahtev da laboratorije budu dobro sterilizovane da ne bi zarazile planetu zemaljskim bakterijama. Prema tome, istinito upoznavanje meteoroloških i klimatskih uslova na planetama tek će sad započeti. T. Đ.

СНИМАЊЕ ЗВЈЕЗДАНИХ СКУПОВА СА ОПСЕРВАТОРИЈЕ ААА КЛУБА У САРАЈЕВУ

Познато je да ce небески објекти слабог сјаја, као што су звјездани скупови, морају снимати са јако дугим експозицијама. Због дневне вртње Земље за тако дуго излагање фотографске плоче потребно je имати телескоп са уграђеним сатним механизмом. За скромне аматерске услове, какви су наши, y први мах изгледа немогуће вршити било каква снимања са дужим експозицијама. Будући да наша опсерваторија не располаже са инструментом који има сатни механизам, ми смо морали тражити кеке друге могућности за таква снимања. Телескоп са којим смо вршили снимања звјезданих скупова je рефрактор совјетске производње са пречником објектива од 80 mm. Располаже са окуларима који увећавају 28,5; 40 и 80 пута. Он je служио као инструмект-водич, којим ce пратило ручним путем привидно кретање небеске сфере. Са друге стране овог телескопа гдје су смјештени тегови, причврстили смо један мали телеобјектив. Телеобјектив je преправљен од телескопа АТ-1. На њега je наврнут фото-апарат типа „ЗЕНИТ 3M“ који je рефлексни и омогућава директно изоштравање. У окулар који увећава 80 пута ставили смо један импровизовани нитни крст y чије ce средиште доводила нека сјајнија звијезда. Наиме, пошто су оба телескопа центрирана паралелно, то ce онда исти предио неба видио једновремено y оба инструмента. Објекат који ce сними мора непрекидно да буде y средишту видног поља, што ce постиже помоћу механизма за фино кретање по оси ректасцензије. Рука којом

62

ВАСИОНА XVII. 1969. 3—4