Гледишта

demokratije da delovanje u demokratskom društvu podrazumeva i demokratsko ponašanje. Razume se, taj princip ne nalaže automatsko povinovanje jer ni javna kritika nije definithmi sudija. Ostajanje na svojim pozicijama, na primer estetskim, naučnim i drugim, uprkos kritici, takođe je demokratsko pravo. Ali ako je reč o pozicijama u političkoj sferi, onda ta pozicija po prirodi stvari podleže političkim procenama. U ovom slučaju politička pozicija „Književnih novina”, zbog svog značenja u kontekstu našeg društvenog i političkog sistema, s pravom je politički osporena. Po svojim bitnim elementima, politička akcija Gradskog komiteta SKS Beograda značila je demokratsku političku akcdju 1 ). Imam u vidu orijentaciju na raspravljanje delovanja lista u političkoj, a ne u nekim drugim sferama, orijentaciju na raspravljanje pozicije lista, a ne stavova i ideja autora samo nekih sporaddčnih i pojedinačnih napisa ili samo nekoliko stavova iz redakcijskih napisa, orijentaciju na raspravIjanje ne bilo kakvih političkih pitanja pozdcije lista, već bitnih draštveno-poMtičkih pitanja. Takođe, vrlo veMki značaj pridajem činjenici da je Plenum Gradskog komiteta SKS Beograda usledio posle vrlo oštrih javnih kritika „Književnih novina”, i to ne kritika ~u delu javnosti”, već u široj javnosti 2). U tom smislu se o ovoj akciji može govoriti kao 0 akciji koja je prirodno i demokratski proistekla iz odgovomosti Gradskog komiteta pred javnošću za stanie u jednom Mstu u kome deluju i komunisti. Dalje, čitav tok političke akcije Gradskog komiteta SKS Beograda, uključujući 1 samu sednicu, nije bio, očigledno, realizacija zamisM neke uske grupe Ijudi kojima je, i možda samo njima, zasmetalo poMtdčko delovanje „Književnih no\ina”. Staviše, ova akcija je bila, koliko je meni pozmato, tako postavljena da je isključila mogućnost sektašenja i privatdzacije politike, što je za ovu sfem života od neobične važnosti. I na kraju, mada podjednako važno kao sve ostalo, Gradski komitet SKS Beograda nije u svoju korist ekspropisao prava i dužnosti osnovnih organizacija i aktiva komunista da raspravljaju o konkretnoj odgovomosti svojih članova u delovanju kroz „Književne novine”, niti prava i dužnosti mnogobrojnih dmštvenih organa nadležnih za raspravljanje statusnih pitanja Msta.

l ) Kao i svaka akcija, pogotovu politička, i ova akcija pruža mogućnost za stavljanje različitih primedaba. Mislira da su. pre svega, značajne primedbe koje su izraz zahteva za još večim stepenom demokratičnosti. Jedina meni poznata primedba koja osporava demokratski karakter ove političke akcije odnosi se na nepozivanje komunista iz Redakcije „Književnih novina r ' (posebno, nepozivanje glavnog i odgovornog urednika tog lista, inače člana SKJ) na sednicu Gradskog komiteta SKS Beograda. Ne bih bio sklon da toj primedbi dam suštinsko značenje. Po mom raišljenju, učešće komunista iz redakcije ..Književnih novina" u diskusiji na sednici Gradskog komiteta SKS Beograda bilo bi neophodno da je to bila prva ili jedina prilika komunista iz redakcije da javno razjasne i preciziraju poziciju svog lista. Takođe, u slučaju da je Gradski komitet SKS BeOgrada raspravljao o konkretnoj političkoj odgovornosti komunista iz redakcije ..Književnih novina", prisustvo tih komunista na sednici bilo bi obavezno. Pitanje, međutim, nije jednostavno jer postoji arjzumentacija i u prilog pozivanja komunista iz Redakcije ..Književnih novma" na sednicu Gradskog komiteta SKS Beograda, kao i protiv toga. z ) Meni nije poznat ni jedan jedini javni glas podrške poziciji ..Književnih novina". Neosnovanost tvrdnje da su javne kritike izraz nekakve režirane zavere, ako ni u čemu drugom, može se sagledati tu: neverovatno je da se ovde i danas nebi probudila ni jedna savest da javno uporori na takvu eventualnu nepravdu.

280

BO2IDAR PERKOVIČ