Гледишта

„ZATO SVE UMETNOSTI, PA I ONE KOJE SU BILE IZRAZITO PREDMETNO PRIKAZIVACKE (KNJIŽEVNOST, DRAMA, SLIKARSTVO, KIPARSTVO), UZIMAJU ZA SVOJ UZOR MUZIKU KOJA JE PO SVOJOJ PRIRODI BESPREDMETNA. ONAJ ZAJEDNICKI MOMENAT IZMEĐU RAZNIH UMETNICKIH VRSTA JE, STOGA, MUZIKALNOST, ODNOSNO DAT JB U RITMU." I. FOCHT.

O S V R T I

sreten petrović

Estetička misao, budući kao misao uopšte ograničena istorijsko-saznajnim koordinatama, nije u mogućnosti da jednom zauvek definiše prirodu večno bivstvujuće, na čudesan način zagonetne umetničke tvorevine, koja izmiče konačnom saznanju. Neposredno vezana za određeni sistem filozofskog umovanja, estetički sistem u svim svojim osnovnim i izvedenim principima nosi odliku filozofije iz koje je dedukovan. Ako bi ispitivanje pokazalo da su umetnička kritika i praksa umetničkog stvaranja često išle odvojeno, mada je istorijskim slučajem stvami efekat kritike bio jednak nivou saznanja umetnosti, ne treba misliti da stepen spoznaje umetničkog fenomena uslovljava stepen moći kritike. Potreba za filozofskim promišljanjem umetnosti nema prevashodno utilitami smisao, kako bi se, nakne, razumevanjem strakture umetničkog dela, bezuslovno moglo da utiče na tokove daljeg razvoja umetnosti. Ako filozofija još posvuda nosi elemente kritike postojećeg, a katkada i elemente borbe za jedno dragačije bitisanje čoveka, pa se, dakle, čovekova praksa ne da zamisliti bez mogućnosti stalno novih projekcija čovekova napretka, jedini pravi cilj koji ima estetičko traganje za smislom umetničkog dela jeste samopotreba duha da ovaj eminentno kreativni oblik, nastao iz duha čoveka, osmišljuje ukazujući na uvek nove, ali večne strane umetničke specije, koja svagda uzdiže čoveka iz pukog življenja u večnost lepote.

*) Uz „Modernu umetnost kao ontološki problem" Ivana Fochta, Beograd, 1965, Institut društvenih nauka.

TRAGANJE ZA SMISLOM UMETNOSTI*

283