Гледишта

novni i neposredni cilj dmštvene politike, sasvim je normalno što se najveća pažnja posvećuje ekonomskim problemima i ekonomskim rešenjima. Ali, sbog činjenice da je samoupravljanje jedna od osnovnih institucija našeg društvenog ureaenja, svato rešenje koje se prediaže za oživljavanje privredenužno doživljava svoju interpretaciju sa stanovišta samoupravijanja. U toj konfrontaciji praktič nih rešenja sa normativnom koncepcijom samoupravljaeja postoje dve mogućnosti: a) praktična rešenja se usklađuju i transformišu u skladu sa koncepcijom samoupravljanja; b) koncepcija samoupravijanja se reinterpretira u skladu sa predloženim rešenjima. Tako redefinisana koncepcija samoupravljanja ima funkciju „opravdavanja” datog rešenja, daje mu „ideološku" sankciju i bar formalno integriše ga u sistem društvenog usmeravanja zasnovan na principima samoupravljanja. Nema sumnje da je razrada koncepcije samoupravljanja i njeno usaglašavanje sa društvenim promenama nužnaporetpostavka vitalnosti samoupravne organizacije društva. Integracija saznanja o oblicima i sredstvima društvenog usmeravanja i organizovanja koji polaze od drugačije „filozofije” (ili „ideologije”) dmštvenog razvoja, i iskustava samoupravnog organizovanja društva takođe predstavlja jednu od rnogućnosti u razvijanju koncepcije samoupravIjanja. Stoga se ne mogu a priori odbacivati određena rešenja iz oblasti upravljanja privrednim procesima koja su stečena u drugim zemljama. Svaki oblik „raanagementa” ne mora biti u suprotnosti sa koncepcijom samoupravljanja. Problemi, po mom mišljenju, nastaju onda kada se zbog prakticističkog lli tehnokratskog shvatanja, predlažu takva rešenja i shvatanja koja u krajnjoj liniji vode likvidaciji ideje samoupravljanja. Kada se zaborave fiiozofsko-teorijske polazne osnove samoupravljanja, vrlo je lako zagovarati rešenja koja —• redefinisanjem normativne koncepcije samoupravljanja otvaraju put njenorn negiranju. Instrumentalističko shvatanje samoupr a v] jan j a („samoupravljanje je sredstvo, a ne cilj”), po mom mišljenju, predstavlja jednu stranu „filozofije” (ili „ideologije”) tehnokratskih i birokratsko-etatističkih koncepcija o društvenom usmeravanju. Suština ovakvog shvatanja najbolje se uočava kada se logičko-teorijskom analizom izvedu njene implikacije. Ako se tvrdi da je samoupravljanje samo sredstvo, a ne i cilj naše politike, onda se nužno postavlja pitanje: šta su ciljevi našeg razvoja koje samoupravljanjem kao sredstvom treba postići? Marksistička teorija društvenog razvoja nije ni socijalutopizam, a'li ni vulgarni ekonomizam. Pozadina instrumentalističfcog shvatanja samoupravljanja najčešće je vulgarni

223

SAMOUPRAVLJANJE CILJ ILI SREDSTVO