Гледишта

ciona strana sistema samoupravljanja. Pitanja o efikasnosti odlučivanja samoupravnih tela, analiza brzine i kvaliteta odluka koje ti organi donose, problemi u vezi sa odgovomošću i s u b j e kt i m a odgovomosti nameću se kao osnovna pitanja koja u tom sklopu nužno traže odgovor. Ovaj napis nije namenjen analizi saznanja o efikasnosti samoupravnog odlučivanja, i zato neću navoditi konkretna saznanja koja o tome postojed) Međutim, tražiti odgovore na ta pitanja ima srnisla i sa praktičnog i sa teorijskog stanovišta. Ali tek kad se samoupravljanje svede na sistem formi i oblika odlučivania, moguće je utvrditi da je samoupravljanje nedovoljno efikasan sistem za realizaciju ciljeva našeg društvenog razvoja. Logički nastavak takvog zaključivanja jeste sledeći; ako samoupravljanje nije dovoljno efikasno sredstvo za realizaciju određenih ciljeva, nužno je potražiti efikasnija sredstva da se ti ciljevi ostvare. 6 ) Dakle, logičko-teorijski dovedeno do kraja, instrumentalističko shvatanje samoupravljanja može da znači i njegovo negiranje. Oni koji zastupaju tehnokratska, ekonomistička ili birokratsko-etatistička shvatanja lako dolaze do ovakvog zaključka, čak i onda kada se verbalno zalažu za razvoj našeg samoupravnog sistema. Bez jedne ozbiljne naučne analize sa stanovišta sociologije saznanja bilo bi teško govoriti o društvenim i drugira činiocima koji utiču na pojavu takvih shvatanja. Doduše, nekoliko činjenica već je istaknuto u ovom tekstu. Nedovoljno razrađena normativna koncepcija samoupravljanja, prakticizam u shvatanju ciljeva društvenog razvoja, česta neefikasnost samoupravnog sistema odlučivanja i društvenog usmeravanja, pogodno su tlo za pojavu takvih shvatanja. Najzad, može se istaći i sledeće; ako se Ijudima koji u praksi sprovode samoupravljanje često može prebaciti da zaboravljaju na šire, teorijske i filozofske polazne osnove samoupravljanja, teoretičarima (naučnim radnicima i filozofima') isto tako, može se primetiti da u svojim raspravama suviše ostaju na filozofskim osnovama samoupravljanja a zaboravIjaju da naučno i filozofski osmisle realne društvene uslove u kojima se ideja samoupravljanja ostvaruje. Ostaje otvoreno pitanje koliko je društveni sistem u celini ugradio u svoje instituciie onai širi smisao samoupravljanja po kome jugoslovenski put u socijalizam predstavlja ne samo najpogodniji put razvoja našeg društva već, možda, i putokaz u traženju jedne nove „civilizacije” stvarno slobodnih i kreativnih Ijudi, Ijudi oslobođenih svih onih „otuđenih

5) Doduše, sem izvesnih zapažanja i ocena, o efikasnosti samoupravnog odlučivanja, gotovo da neraa sistematskih saznanja i informacija. 6) Druga alternativa, koju pristalice instrumentalističkog shvatanja samoupravljanja lako zaboravljaju, jeste pronalaženje odgovarajućih rešenja u podizanju efikasnosti sistema samoupravnog odlučivanja.

225

SAMOUPRAVUANJE CILJ ILI SREDSTVO