Гледишта

no” zanemarivanje bilo koje takve mogućnosti samo je dokaz političke nezrelosti. Ipak, ne bih želeo stvarati iluzije da je mogućno postići nužna društvena rešenja isključivo unutar institucija. Ponekad može doći i do takve konstelacije snaga da se u određenoj instituciji ne može ništa postići, ali se takva mogućnost ne može apsolutizovati. Na sadašnjem stepenu nastojanja da se obrazovanje i vaspitanje afirmišu u našem društvu mogućno je napraviti i kraći pregled o postignutom. Pri tom je nužno istaći da istupanja prosvetnib i naučnih radnika ni izvan ni unutar institucija nisu dovela ni do kakvih kompromisnih odstupanja od njihovih bitnih stavova, nego je, naprotiv, ponekad postignuta nova i šira principijelna saglasnost. Od tih stavova jedan deo se već postepeno afirmiše u javnosti, a drugi nije još došao na dnevni red. Cini se da je u poslednje vreme dosta ojačao uticaj stanovišta da školska reforma ne može značiti zapostavljanje kvaliteta, humanističko-vaspitnih sadržaja i da se mora prilagođavati nacionalnim i drugim uslovima; da se školska reforma mora zasnivati na naučnom istraživanju. U Sloveniji su predstavnici novog izvršnog veća izrazili spremnost da se, ako je nužno za razvoj obrazovanja, pristupi i izvesnoj preraspodeli nacionalnog dohotka. Taj stav je prihvatio i poslednji kongres Socijalističkog saveza u Slovenlji. Nasuprot tome, još nije jasno kakav je odnos snaga u pogledu takvih- temeljnih promena u opštoj kadrovskoj politici, koje bi u znatno većoj meri uzele u obzir stručnost, ali i ovaj stav postepeno širi svoj uticaj. I udeo samoupravnih prava prosvetnih radnika u zajednicama za obrazova nje nije dovoljno zagarantovan. Što se tiče samih prosvetnih radnika, verovatno nismo u dovoljnoj meri zaoštrili sadržajna pitanja školske reforme, naročito u pogledu pitanja kako da obrazovno-vaspitni procesi prodube pozitivne uticaje na čoveka. Društvena rešenja, povezana sa školstvom tohko su fundamentalna da će biti verovatno nužni još veči napori i odlučnost za njihovo ostvarenje bilo da je reč o stavovima koji su se počeli afirmisati, a još više u pogledu onih koji se tek probijaju.

JEDNO NOVO ISKUSTVO DRUŠTVENE KRITIKB