Гледишта

ispitivala. Ti su „dokazi” takvi da se značaj presude Vrhovnog suda svodi, po mišljenju dra Stojanovića, na u suštini beznačajno utvrđivanje grešaka učinjenih u postupku, jer je čak i tvrđenje ~da je dr Petrović moralno nepodoban za nastavničku dužnost” ostalo nepobijeno. Postavljajući stvar tako, dr Stojanović namemo zaboravlja da je ta presuda Vrhovnog suda doneta na osnovu moje tužbe, koju je Sud uvažio, a u kojoj ja, razume se, nisam ustao samo protiv „grešaka u postupku”, nego i „zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja” i ~materijalno-pravnih greški”. On zato namemo propušta da obavesti javnost o tome da u obrazloženju te presude stoji sasvim određeno da Savet Ekonomskog fakulteta ~u obrazloženju svoga rešenja nije naveo nikakve činjenice niti se pozvao na naknadne dokaze na osnovu kojih je iste utvrdio i izveo zaključak da je tužilac prisvojio i u kom obimu doprinos poč. asistenta Lazića”, kao i da je isti taj organ ~propustio da u obrazloženju svoga rešenja navede i razloge zbog kojih je odbio da izvede dokaze koje je predložio tužilac”, i tako dalje. Ne treba biti čak ni pravnik da se samo iz dve citirane rečenice zaključi kako ovde nikako ne može biti reč samo o „greškama u postupku”. Najmanje što bi u takvoj situaciji svaki objektivan naučni radnik, ako bi bio u sumnji, učinio, bilo bi da prethodno detaljno prouči ne samo izveštaj Komisije već i ceo materijal pre i posle toga izveštaja, pa da tek onda izvodi bilo kakve zaključke i preda ih javnosti. Dr Stojanović je bio pozvan da tako postupi naročito još i zato što on nije samo pravnik, već i nastavnik baš upravnog prava i kao takav pozvan je pre ostalih da objektivno i pravilno interpretira materiju iz naučne oblasti kojom se bavi. 2. Netačno je da sam ja vraćen na dužnost „sudskom presudom”. Tačno je da su na osnovu sudske presude i prvostepeni (Savet Ekonomskog fakulteta) i drugostopeni organ (Administrativna komisija Izvršnog veća SR Srbije) poništili svoja rešenja, čime je uspostavljeno stanje koje je postojalo pre donošenja tih rešenja. Pri tome treba naročito naglasiti da su organi Ekonomskog fakulteta izričito razmatrali i pitanje vođenja novog postupka i doneli rešenja da se nikakav novi postupak ne vodi. Dr Stojanović sigumo zna da nadležni organi na Ekonomskom fakultetu nisu morali postupiti tako. Oni su, da su tačne konstatacije dra Stojanovića, mogli doneti odluku da se provede novi postupak, u kome bi, eventualno, bile otklonjene „greške u postupku” i doneto novo, ispravno rešenje. Isto je tako mogao postupiti i drugostepeni organ pa ni on nije tako postupio. Nije li, u takvom stavu, dovoljno jasno izražena i ocena izveštaja za koji dr Stojanović tvrdi kako sadrži „dokaze” koji su čak „neoborivi i najbitniji”? 3. U vezi s mojim vraćanjem na dužnost treba naročito istaći da ono nije usledilo odmah posle donošenja rešenja o kojima je bilo reči, nego tek gotovo godinu i po dana posle toga. Rešenja su, naime, doneta u januaru 1966, a ja sam ponovo

260

PISMO REDAKCIJI