Гледишта

nadgradnja; da li to biće (društveno-ekonomski i politički odnosi) iz potreba vlastitog razvoja ističe imperativne zahteve za realnu i stvaralačku primeau rezultata pravne nauke; postoji li, uopšte refleksija o celini pravne nauke, njenom jedinom i jedinstvenom cilju, dli, pak, razbijena na predmete i discipline, ona egzistira u klimi uske, dekadentne specijalnosti i „profesionalne deformisanosti”, a privid celine stvara naučno još dovoljno neodređen naučni sistem prava; kakav je odnos teorije i prakse i da ii je „teorija bez empirijsidh proveravanja prazna”, a empdrija ~bez teorije slepa”; može h i kako može pravna nauka doprineti izgradnji našeg pravnog i društvenog sistema uopšte ili se ona svodi na misaonu sfem odvojenu od konfcretne stvarnosti i razvija se po svojim i sebi strogo imanentnim zakonitostima; kakav je odnos društvenih i državnih faktora, normativnih organa i njihove administracije prema pravnoj nauci i njenom učešou u kreiranju i sdstematizaciji našeg pozitivnog pravnog sistema.

Razume se da odgovor na sva ova pitanja nije mogao biti dat prosto zato što njibovo rešenje zabteva vrlo šdroku akciju celokupnog jugoslovenskog 'društva; zatim, pre svega, novu dknenziju u delovanju nauke uopšte, a pravne posebno, kao i spremnost i sposobnost da se sve ono što je prolazno, ograničeno potrebom vremena ili tuđe zameni rešenjima koja će biti proizvod stvamih društvendh zbivanja i potreba. Konferenoija je i pošla od Marksove postavke da jedan od uslova društvenog napretka leži u revolucionamom zahtevu da se „materijalne snage opreme duhovnim životom”. Sveden u relacije interesovanja ovog skupa, problem se transformiše u pitanje odnosa pravne nauke s jedne strane i pravnog sistema kao dela društvenog sistema, s druge. Zbog toga su mnoge od pomenutih dilema samo dodimute kao rgranična oblast čdsto pravndh pitanja, ako uopšte može bdti reči o „čistim aspektima” u uslovima kada je sveobubvatnost mišljenja nasušna potreba života. Dve pretpostavke čine osnovu njihovih razmatranja. Prva: stavlja se znak jednakosti između pravne nauke i pravnih fakulteta. Naime, naša je pravna nauka dskijučivo vezana za pravne fakulteite ili, hair, koncentrisana na njima. Fakulteti su, dakle, centri na kojima se razvija naučni rad, jer naučnih radnika na ovom polju van fakulteta gotovo da i nema. Naš pravni život nije doveo do obrazovainja i razvijanja pravnih instituta kao posebnih naučnih centara, te zato i ond koji postoje predstavljaju organizacione naučne jedinice pojedinih fakulteta. Stoga se d pitanje odnosa pravne nauke i pravnog sdstema, u krajnjoj lindjd, svodi na odnos pravnd fakulteti-pravni sdstem. Druga: utvrditi ,pojam pravnog sistema. Ovaj je pojam mnogoznačan i od toga šta će ,se ,pod njim razumeti umnogome zavise mesto i uloga pravnih fakulteta u njegovom dzgrađivanju. Pravni sistem ima u osnovi dva značenja. Pre svega, ovaj se izraz upotrebljava u smislu naučnog pravnog sistema. Ovo značenje polazi od činjenice da je pozdtivno-pravni sistem

269

ŠTA JE TO JURISPRUDENCIJA