Гледишта

jedne zemlje stvoren van nauke i nezavisno od nje. Pozi,tivnojpravni sistem se, dakle, nauci prezentira kao gotova tvorevina, kao deo već postojeće stvaimosti i u tom smislu on može da predstavlja samo predmet (objekt) nauke, koja ga uzima ,/takvog kakav joj je dat”. Pravna nauka nastoji da u toj već gotovoj tvorevini, a služeći se naučnim postupcima i metodima, otkrije „jedan sistem, povezujući pojedine njegove srodne elemente u jednu relativno usklađenu, neprotivrečnu i potpunu celinu”. Izraz pravni sistem može, međutim, da se upotrebi i za označavanje samog sistema pravnib normi, dakle, normi državnog i samoupravnog karaktera. U okviru ovog drugog značenja termina pravni sistem, prof. LuMć razlikuje dva pojma: prvo, „celokupno pravo jedne zemlje koje je sistematdzovano kao takvo, tj. prilikom njegovog stvaranja” i, drugo, ,;pozitivno pravo jedne zemlje, bez obzira na to da li je i koliko sistematizovano”. Nama se čind (mada ne osporavamo mogućnost i ovakvog razlikovanja) da ovo dalje razvijanje i destruiranje pojma pravni sistem nije od presudnog značaja za razumevanje i ocenu uloge pravne nauke u stvaranju pravnog sistema. Radi jasnoće treba prihvatiti pojmovno razlikovanje naučnog pravnog sistema od sistema pozitivnih pravnib normd. Razume se da je i ova razlika uslovna i da se zasniva na gledištu da je pravni sistem, s jedne strane, deo stvamosti, a s druge, „predmet ispitivanja Ijudske misli”, dakle, nauke. Razlikovanje je nužno da bi se jasndje sagledali položaj, uloga i domašaj pravnib fakulteta u stvaranju pravnog sistema. Kada je u pitanju naučni pravni sistem treba, pre svega, istaći da on kao takav postoji i da bezuslovno mora postojati. Pravni fakulteti kao naučni, a u prvom redu kao nastavni centri, volens-nolens moraju da stvaraju i izgrađuju pravni sistem u njegovom prvom značenju, tj. naučni pravni sistem. Pravo se ne može izlagati, odnosno predavati, odjednom, kao celina, već po delovima. Te delove čine pravne grane koje sadrže pravne instituoije i pravne norme, a iza kojih stoje istorodni dmštveni odnosi. Pravne grane povezane u sistem prerastaju u jednu logičnu i neprotivrečnu celinu, u naučni sistem prava. On kao takav funkcioniše, po njemu se drži nastava, pišu udžbenici, stvaraju nastavni programi i planovi. Da je naučni pravni sistem za pravnu nauku od izuzetnog značaja, pokazuje i činjenica da je on bio predmet razmatranja jedne od prvib (treće) Interfakultetskih konferencija pravnib fakulteta naše zemlje (1950. god. u Beogradu). Razume se, drugo je pitanje kakav je on: dobar ili loš. Na to pitanje je, kako je istakao prof. Lukić, veoma teško odgovoriti ~bez podrobne rasprave i obimnih dokaza i razloga za bilo koji stav”. Stoji, međulim, činjenica da se naša pravna nauka izuzetno malo bavila ovim pitanjem. Danas ne postoji kod nas nijedna produbljenija rasprava koja bi za predmet imala probleme naučnog pravnog sistema, a svojom celovitošću, naučnom zasnovanošću i evolvencijom nadrastala standarde udžbenika. To samo po sebi ne znaci

270

DRAGAN ĐORĐEVIC