Гледишта

da je postojeći pravni sistem loš, ali je sigumo da bi mogao biti bolji kad bi u većoj meri predstavljao predmet naučnog istraživanja. Naš naučni sistem prava, onakav kakav danas postoji, u stvari je onaj sistem koji je izgradila građamska pravna nauka i „ostavila nam ga u nasleđe”. Istina, bilo je pokušaja da se on izmend na taj način što su uvođene nove pravne grane i nove pravne discipline. Međutim, one su stvarane na osnovama nedovoljno jasnih filozofsko-političkih ideja, apstraktnih i u praksi neproverenih i ~bez dubljeg uverenja u osnovanost” i opravdanost njihovog ipostojanja. Zbog toga je i njihov život bio veoma kratak. Usahle bi, jedna za drugom, čim presuše životni sokovi naučne argumentacije i praktične verifikacije. Poboimici ddeja da se naš naučni sistem prava razlikuje od klasičnog pravnog sistema za primer uzimaju privredno pravo, njegovo mesto d ulogu u savremenom pravnom sistemu. Oinjenica je, međutim, da takva pravna disciplina postoji i u klasičnom pravnom sistemu, istina, pod drugim nazivom. Manja ili veća ddeotičnost sa klisičnim pravnim sdstemom ne daje, sama po sebi, odgovor na pitanje o vrednosti postojećeg sistema, tj. da li je on dobar ili nije i za naše socijalističko pravo. Jedno je sigumo; ~ne treba ga menjati radi samog menjanja”, kao što je činila, pa i danas čini, sovjetska pravna teorija. Sovjetska pravna nauka je, inače, posvetila mnogo pažnje ovom pitanju i ulagala ogromne napore da izgradi jedan takav naučni sistem prava koji ne bi imao (ili bi imao vrlo malo) dodimih tačaka i graničnih sfera sa klasičnim pravndm sistemom. Stvorene su mnoge nove pravne grane i naučne discipline čiji nazivi odaju prizvuk nečeg novog, isključivo socijalističkog, aH predmet njihovog regulisanja, odnosno izučavanja je istovetan kao i u Masičnom pravnom sistemu. Raznme se da ovo ne treba poistovećivati sa sadržinom pravnih grana, koja je vrlo čvrsto vezana za ekonomsku strukturu i političku organizaciju društva, pa samim tim i bitno nova, sooijalistička. Ono što čini entitet jedne pravne grane i naučne discipline, tj. ono što je razlikuje od drugih grana i disciplina je njen predmet. On nije ništa drugo do određena sfera društvenih odnosa kad je u pitanju grana pozitivnog prava i svest, znanje o tim odnosima kad je u pitanju naučna disciplina. U tom smislu predmet je stalan, odnosno, tačnije, relativno promenljiv. Nema ustavnog prava, bdlo da je reč o njemu kao pravnoj grani ili naučnoj discipldni, a da za svoj predmet nema svojinske odnose, organizaciju vlasti i odnos te vlasti prema društvu. Sadržina je, međutim, različita, d to ne samo u različdtim zemljama u svetu već i u istoj zemlji u različitim periodima njenog razvoja. Nije potrebno to posebno dokazivati: buržoasko ustavno pravo konstituiše jedan oblik svojine, sovjetsko drugi, a naše treći. Ova razmatranja nam daju odgovor na pitanje: tada treba konstituisati, stvoritd novu pravnu granu i naučnu disciplinu o njoj? Samo onda kada društvo na putu svog razvitka „rodi” novu sferu društvenih odnosa, sferu koja ndje predmet nijedne, do tog

271

šTA JE TO JTJRISPRUDENCHA