Гледишта

ske orijentacije su se razvijale iskljudivo iM pretežno u okviru jednog naučno-metodološkog pristupa. To je, na primer, sludaj i sa funkcionalizmom o kome diskutujemo, koji se razvijao iskljudivo ili skoro iskljudivo na terenu funkcionalne analize, primene metode i postupka funkcionalne analize. S dmge strane, istorijski materijalizam kao društvena teorija kretao se najviše u granicama istorijskog pristupa, tj. u okyiru problema koji se vide iz istorijske Perspektive. Na tredoj strani niz klasidnih teorija nagona, želja, potreba formirao se uglavnom na terenu antropološkog pristupa. Današnja sociološka teorija, a posebno generalna sociološka teorija nalazi se, po mom mišIjenju, na istorijskoj prekretnici ili da se nastavi uglavnom starim putem poboljšavajudi postojede ved razvijene teorije, tj. putem razvijanja socioloških teorija pretežno samo u okviru jednog pristupa, bio on funkcionalni, istorijski ili samo antropološki, ili, pak, da se pokuša da se formira jedna generalna sociološka teorija koja de koristedi se rezultatima svih dosadašnjih teorija, posebno Marksove teorije, istovremeno nastojati da skladno kombinuje i primenjuje sva tri pristupa, i funkcionalni, i antropološki, i istorijski pristup, kao i njihovu odgovarajudu metodologiju. To pretpostavlja, ako se odludimo za ovu drugu alternativu, odbacivanje verovanja da je jedan sociološki pristup manje vredan od drugog pristupa, ili da je neki drug! jedino plodan. To sve što sam rekao je, naravno, mnogo lakše redi nego sprovesti u delo. Ali ono što sam hteo da istaknem kao osnovnu ideju za daIji razvoj sociološke teorije i sociologije kao nauke, to je upravo ova misao da je sintetidka i dosledna primena sva tri pristupa, u jednom, naravno konkretnom naudnom sistemu, nužan i primaran uslov daljeg razvijanja sociološke teorije i sociologije kao nauke." SOCIOLOGIJA SELA br. 18/1967.

Prof, dr PETAR MARKO VIĆ: Len jin o agramom i seljadkom pitanju; dr STIPE ŠUVAR: Seljaštvo i agrarno pitanje u oktobarskoj revolucijl; LIUDMILA V. TJAGUNENKO: Pedeset godina sovjetskog sela; prof, dr CVETKO KOŠTIC: Praksa i sociologija sela u svetu; SILVA MEŽNARIĆ: Normativni i institucionalni aspekti samoupravljanja u radium organizacij ama u polj opriivredi. SILVA MEŽNARIĆ: Normativni i institucionalni aspekti samoupravljanja u radnim organizacijama u poljoprivredi. Ovaj napis ima za oilj da naznači neke od problema koji se javljaju u procesu institucionaliziranja neposrednog upravljanja i u vezi s tim legislativne delatnosti u radnim organizacij ama, a nastao je kao rezultat ispitivanja ustava i drugih normativnih akata u šest poljoprivrednih radnih organizacija. „U svim ispitivanim organizacijama neposredno samoupravljanje je dnstitucionalizirano kroz a) referendum i b) zborove radnika u radnim jedinicama. Organi neposrednog samoupravljanja su savjeti radnih jedinica, a negdje i rukovodilac radne jedinice ... Savjeti radnih jedinica biraju se zbog efikasnosti obavljanja poslova, bududi da za rjesavanje niza svakodnevnih problema nije moguće sazivati zbor radnika, a niti je potrebno zbor preopteretiti nizom sitndjih organizaciono-poslovnih zahvata. Pristupajudi anaHzi nadležnosti savjeta, rukovodili smo se upravo tom potrebom efikasnosti. Pretpostavili smo zato da je u nadležnost savjeta radnih jedinica ušla takva vrsta poslova, kojoj nije potrebna težina kolektivne odluke zbora. Međutim, gledajudi detaljnije nadležnost savjeta, konstatirali smo da ona nigdje nije postavljena dosljedno u skladu samo sa zahtjevom efikasnosti, ved da ima zahvadanja u samoupravna prava zborova radnika ... Smatramo da o-

507