Гледишта

prihvaćen iz privrede, ne odgovara području javne uprave. Ali dstovremeno se postavljaju dublja pitanja, koja bi, doduše, trebalo analizirati još pre uvodenja ovog samoupravljanja, to jest pitanja koja su povezana sa suštinom tog samoupravljanja, a istovremeno i sa suštinom javne uprave... ... Prva specifičnost formalnog uređenja tog samoupravljanja jeste u tome äto je ograničeno samo na unutrašnja organizaciona pitanja upravnili i dmgih državnili organa, i to; 1. na raspodelu prihoda i ličnog dohotka, 2. na unutrašnju organizaciju i sistematizaciju i 3. na radne odnose. To znači da samoupravljanje u tim organima ne obuhvata obavljanje službenih zadataka ovih organa; službeni zadaci, zbog kojih su osnovani upravni i drug! državni organi, izuzeti su iz sfere samoupravljanja, jer samoupravljanje znači odlučivanje o vlastitim stvarima na osnovu vlastitih interesa, a zadaci državnih organa nisu nj drove vlastite stvari, već stvari članova-građana odgovarajuće društveno-političke zajednice; zato oni pri njihovom izvršavanju i ne mogu afirmisati vlastite interese, nego isključivo samo interese članova odgovarajuće društveno-političke zajednice... ... Organi bilo državni, bilo organi radne organizacije ne mogu nikada biti sami sebi namera i nikada ne mogu biti nosioci nekih naročitih vlastitih interesa koji bi bili odvojeni od interesa članova odgovarajuce samoupravne zajednice, ako se to desi, vise nemamo posla sa demokratijom i samoupravljanjem, već sa tiranijom, činovničkom samovladom i sa zloupotrebom ovlašćenja. Zato organi sami za sebe nikada ne mogu imati položaj samoupravnosti. To važi za sve organe radnih organizacija i za sve organe društveno-političkih zajednica dakle za njihove skupštine, političko-izvršne organe, za sudove i naravno, pre svega, za upravne organe. U skladu s tim, ovi organi bez obzira

na broj zaposlenih nisu radne organizacije; oni su samo organ! koji sprovode zadatke odgovarajuce samouprarae zajednice; a ovi zadaci odredeni su zakonima i drugim propisima. Donošenje ! sprovođenje zakona je, dakle, stvamo samo odraz sprovodenja striktnih ovlašćenja ko ja imaju državni organ! u demokratskom sistemu ... Postoji bitna razlika izmedu položaja radne zajednice u privrednoj organizaciji i radne zajednice u državnom organu. Radna zajednica u privrednoj organizaciji sama je nosilac samoupravljanja jer je identična sa članstvom privredne organizacije i zato ima pravo i dužnost da odlučuje o svim bitnim pitanjima proizvodnje, kao i o svim drugim poslovima preduzeća; ona vodi svoju politiku u svom interesu i na svoj riziko. Medutim, radna zajednica državnog organa nije nosilac, nego samo izvođač samoupravljanja, čiji nosilac je zajednica gradana odgovarajuce društveno-političke zajednice; ova radna zajednica ne može delovati ni u svom interesu i isto tako ne na svoj riziko, već isključivo samo u opštem društvenom interesu, to jest u interesu članova odgovarajuce društveno-političke zajednice. Ne može, dakle, biti paralelnosti između radne zajednice preduzeća i radne zajednice državnog organa, već ima paralelnosti između radne zajednice preduzeća i zajednice građana u opštini, odnosno u drugoi društveno-političkoj zajednici... ... Pošto samoupravljanje nije bilo moguće afirmisati u osnovnim zadacima državnih organa, svelo se na navedena sporedna pitanja unutrasnje organizacije; to su pitanja koja se bar neposredno ne odnose na izvršavanje službenih zadataka zbog kojih su državni organi osnovani. Ipak bi bilo potrebno ograničenje čak na tum ograničenom području unutrašnjih organizacionih pitanja. Ograničenje je u tome što radna zajednica odlučuje o tim pitanjima zajedno sa prctpostavljenim upravnog

511