Гледишта

republike već i građane u komuni. Samim tim Savezno vijede bi postalo suvišno ono bi zapravo nestalo. Ovo stanovište ima dosta pristalica. Osnovna argumentacija mu je da su nacije, odnosno republike i radni ljudi dvije realnosti od kojih polazimo i koje trebaju da budu zastupljene u Saveznoj skupštini. Smatra se da je to dovoljno da bi se adekvatno izrazila naša društvena suština na ovom stupnju razvoja. Koncepcija sa Vijedem naroda i vise vijeda radnih zajednica dini se da krije izvjesne opasnosti. Naime, ona kao da bi mogla biti u odredenom neskladu sa osnnvnim smjerom i tendencijama našeg razvoja. Radni dovjek i njegova pozicija je ipak ono što je odlučno u izgradnji socijalističkog društva. A ovakva struktura možda bi dovela vijeda radnih zajednica u inferioran položaj prema Vijedu naroda (otprilike onako kao danas prema Saveznom vijedu), tj. Vijede naroda bi dominiralo. Mislimo da, i pored izuzetnog znadaja nacionalnog pitanja, to ne bi trebalo prihvatiti, ako ne želimo da dođe do usporavanja onog što je i što mora biti primarno u našem razvoju. Drugi misle da bi Savezna skupština trebalo da bude sastavljena od Vijeda naroda i jedinstvenog Vijeda radnih zajednica. I kod ovog stanovišta uzima se da su nacionalnosti i samoupravljanje strukture koje dominiraju i da je dovoljno da one budu predstavljene u Skupštini. Vijede radnih zajednica bilo bi tako organizirano da može osigurati interese svih oblasti društvenog rada. Ovoj koncepciji moglo bi se prigovoriti, odnosno postaviti pitanje, da li Vijede naroda u konkretnoj konstelaciji društvenih snaga i interesa može predstavljati sve društvene strukture koje ne obuhvata i ne predstavlja jedinstveno Vijede radnih zajednica. Tredi predlažu strukturu u kojoj bi Skupština imala Vijede naroda, vise vijeda radnih zajednica i Organizaciono-politidko vijede. Vijede naroda i vijeda radnih zajednica predstavljala bi nacionalnosti i samoupravljanje, a Organizaciono-politidko vijede bi se javljalo kao rezultat potrebe da se ukupni društveni rad izrazi jedinstveno kroz ovo vijede. Socijalna struktura i stupanj razvoja našeg društva realan je i nužan supstrat iz kojeg izrasta i na kom se temelji društveno-politidki sistem. Ovo jednako vrijedi i za strukturu skupština, njihov karakter, nadin izbora i si. Prema popisu stanovništva od 1961. godine Jugoslavija je imala 18,549.291 stanovnika. U gradovima je živjelo

375

ORGANIZACIONA STRUKTURA I IZBOR PREDSTAVNICKIH TIJELA