Гледишта

jine na sredstvima za proizvodnju ne poistovećuje sa istorijskim procesom stvaranja društvenog vlasništva, koji istovremeno obuhvata i proces negacije (dovršavanja negacije) nužno „preuzetih” privatnosvojinskih elemenata i shvatanja. Jednostavno redeno, trebalo bi imati u vidu razliku između s am o g ak t a eksproprijacije buržoazije, koji se kako to Marks kaže može „konstatovati s tačnošću prirodnih nauka”, i predstojećeg procesa stvarnog podmštvljavanja ukupnosti uslova proizvodnje. I Ukoliko se ovakav prilaz uzme kao osnova daljih razmatranja, onda se čini da bi prethodno ipak trebalo pogledati da li je održiv zaključak: daveć sam akt ukidanja buržoaske privatne svojine znači da su načelno prevaziđeni oni društveno-ekonomski uslovi (da oni vise ne postoje kao sistem) u kojima je radna snaga zbog karaktera svoje društvenoekonomske pozicije nužno predstavljala robu. Smatram da je u traženju suštine odgovora na ovo pitanje veoma uputno setiti se nekoliko do sada neospornih naučnih saznanja koja su u Marksovom dein ovako zabeležena; (a) „Priroda ne stvara na jednoj strani vlasnike novca i roba, a na drugoj ljude koji su vlasnici samo svojih radnih snaga. Ovaj odnos niti je prirodno-istorijski, niti je takav društveni odnos koji bi bio zajednički svim istorijskim periodima." (b) „Istorijski uslovi njegove egzistencije (reč je o egzistenciji kapitala D.D.) nikako nisu dati ako je dat sam robni i novčani promet. On postaje samo tamo gde vlasnik sredstava za proizvodnju i životnih namirnica zatiče na tržištu slobodnog radnika kao prodavca svoje radne snage, a ovaj jedan istorijski uslov obuhvata celi jedan period svetske istorije.” (c) „Prema tome, radi pretvaranja novca u kapital mora vlasnik novca da zatiče na tržištu slobodnog radnika, slobodnog u dvostrukom smislu, da kao slobodna ličnost raspolaže svojom radnom snagom kao svojom robom, a da s druge strane nema na prodaju drugih roba, da je lišen i go, da je Slobodan od svih stvari potrebnih za ostvarenje svoje radne snage.” 1 ) (d) „Kapital ima za pretpostavku najamni rad, najamni rad ima za pretpostavku kapital. Oni su uslov jedan za drugog, oni jedan drugog proizvode” („Najamni rad i kapital”, str. 35 —36). Citirani Marksovi stavovi, dakle, nedvosmisleno kažu sledeće. Prvo: radna snaga nije po svojoj prirodi roba niti je takav društveni odnos opštevažeći za sve istorijske oblike robne proizvodnje. On, naime.

) „Kapital”, I, 1947, cirilica, str. 119—120.

354

DR DRAGOUUB DRAGISIC