Гледишта

napisanom povodom rasprave oko filma „Jutro”, opširmje sam govorio o problemima koji se odnose i na taj film (o odnosu građanskc umjetnosti, kritike i publike, prema umjetničkim djelima na teme iz revolucije), te ovde neću ponavljati ono što sam već rekao. Kazaću samo nešto o Miloradovićevom kritičkom postupku, kojim se suprot stavlja i mojoj ocjeni „Jutra”. Apsolutno ničim ne dokazujući u čemu se sastoji umjetnička vrijednost filma „Jutro”, Miloradović zapada i u tešku protivrječnost. Dok, na jednoj strani, kategorički pobija marksističku postavku da je umjetničko djelo „odraz stvarnosti”, tvrdeći da u umjetnosti mora da trijumfuje „subjektivnost i individualizam” nasuprot „odrazu”, na drugoj strani kaže da je taj film ~i jedno istinsko umetničko obračunavanje sa istorijom”. Stvar je Miloradovićeva kako će misliti o istoriji, ali je teško pojmiti kako to da on ne uočava suprotnosti u sopstvenom sistemu zaključivanja. Ako bi film „Jutro” zaista bio ~i jedno istinsko umetničko obračunavanje sa istorijom”, onda bi bio i izvanredan odraz stvarnosti (on je to i ovako, samo jedne druge stvan nosti, one koja je omogućila formiranje stvaralaca s takvim idejno-estetskim pogledima). Ovaj odgovor Mirku Miloradoviću nijesam pisao toliko radi raspravljanja naših „nesporazuma”, koliko zbog svili onih Ijudi koji na marksistički pristup umjetnosti gledaju kao na „preživjelu" teoriju koja danas „dobija" neke „nove" interpretacije.

o JEDNOJ ARGUMENTACOI