Гледишта

ovih i drugih ocena pokazuje istu neobjektivnost kada je u pitanju kapitalističko bankarstvo”. Dr Novica Vučić nadalje tvrdi da ~dr Vučković ne uočava da se iz osnova menjaju uslovi privređivanja naših preduzeća, pa je izmenjen i odnos banka-preduzeće”. On to zaključuje na osnovu citata uzetog sa str. 29, koji je prof. Vučkoviću poslužio da pobliže diferencira socijalističko od kapitalističkog bankarstva, a koji ćemo i mi ponoviti, jer po našem mišljenju, demantira dra Vučića. Evo tog citata: „Osnovni stav prema klijentima bančinim potpuno je izmenjen. Prema deponentu i ulagaču, isto kao i prema dužniku, banka više ne stoji kao stranka prema stranci, već kao društveni organ prema članu društvene zajednice. Bančin dužnik nije više ’mušterija’, već saradnik na istom poslu. Banka više nema svog sopstvenog cilja, pa sledstveno ni ’sopstvenih poslova’ koji mnoge kapitalističke banke dovode do nelikvidnosti i propasti”. Pomalo se čudimo da iz tako kompleksne građe prezentirane i vrlo brižljivo obrađene u knjizi dra Vučkovića, dr Novica Vučić nije našao ništa pozitivno, što bi bilo vrijedno pohvaliti ili makar sa tim upoznati zainteresirane ekonomiste. Dozvolimo stoga sebi izvođenje i takvih zaključaka koji će jasno govoriti o tome da je dr Vučić, prihvaćajući se odgovomog zadatka, bio a priori tendenciozan, o čemu govore vrlo sumnjive i neobjektivne ocjene samo nekoliko, po njegovom mišljenju, slabih strana navedene knjige. Dr Vučić zaboravlja da je on, kao i svi ekonomisti koji se bave pitanjima bankarstva i uopće financija, za stečenu abecedu iz navedene problematike, morao u prvom redu zahvaliti prof. Vučkoviću, kojega s pravom možemo smatrati našim doajenom u nauci o financijama. Zar ima i takvih koji će, studirajući bankarstvo uopće, napose kod nas, zaobići knjigu prof. Vučkovića, koju je dr Vučić negativno ocijenio. Poslije negativne ocjene svega što je rekao, dr Vučić nije našao za shodno da makar u zaključku uputi prof. Vučkoviću koju riječ hvale za trud koji je uložio da bi našu ekonomsku literaturu obogatio, bez obzira na to što ova, kao i svaka druga knjiga može da ima izvjesne propuste, iako, u konkretnim slučajevima, to nisu oni o kojima govori dr Vučić. štaviše, dr Vučić našao je samo ove riječi da zakIjuči svoju kritiku: ~Da je autor bio više kritičan ne bi bio samo bolji teoretičar, nego bi i svome narodu veću uslugu učinio upoređujući njegove samodopadljive iluzije na području bankarstva sa stvamošću”. I dalje; „Teško je opravdati sve te nedostatke knjige... Ali i takva kakva je može biti korisna kritičnom čitaocu (podv. P. D.), ne samo kao izvor raznih podataka već kao ilustracija stanja u kome se nalazi jedan deo naše ekonomske nauke”. Konačno, što to znači kritičnom čitaocu? Znači li to, možda, nešto kritičnom čitaocu formata dra Vučića, tim prije što se čitajući njegovu kritiku stiče uvjerenje da se recenzija knjige svodi samo na prvih 29 stranica, izuzimajući jedan kratki, naprijed navedeni citat sa 94. stranice.

647

POVODOM PRIKAZA KNJIGE DRA MILOŠA VUCKOVICA ..BANKARSTVO”