Гледишта

jasna je u potpunosti sličnost, a i razlika. Ovdje se logički nameće pitanje da li se i na osnovu čega može dalje negirati izvedena sličnost. Dalji prigovor dra Vučića glasi; „Piikazujući kapitalističko i socijalističko bankarstvo, autor je dao političku boju na bazi razlikovanja cmo-belo”. Stoga je, po njegovom mišljenju, prof. Vučković „ostao jednostran u svojim izlaganjima”. I to je” nastavlja dr Vučić „najozbiljniji nedostatak njegove knjige”. Način na koji dr Vučković ističe razlikovanje kapitalističkog i socijalističkog bankarstva, dr Vučić cijeni negativno. Mi upravo suprotno mislimo. Prof. Vučković je i ovom prilikom, a što je inače njegova osobina, bio jasan i decidan. Interpretirajući razvojne tendencije kapitalističkog bankarstva, koje je postavio Lenjin u 6 tačaka (v. „Bankarstvo", str. 23.), prof. Vučković, pored ostalog, za kapitalističke banke kaže: „Razume se da su banke svoj položaj u privredi iskoristile i u političke svrhe u cilju da zadobiju uticaj na vođenje društvenih poslova i državne politike. Na taj način stvnra se 'personalna unija' između vlasnika mo- : nopola i vladajućih krugova” (str. 27). A u vezi sa tuma- : čenjem karakteristika kapitalističkog bankarstva prof. Vuč- : ković dalje kaže: „Kada se ima u vidu porazna kritika marksističko-lenjinističkog učenja na ulogu bankarstva, čo- : vek može biti sklon verovanju da socijahstičko društvo mora biti veliki protivnik banaka. Ono to i jeste u pogledu njegovog monopolističkog položaja koje zauzima u kapitalizmu, kao i u pogledu njegovog uticaja na opštu (unutrašnju i spoljnu) politiku. Međutim, u pogledu na bankarstvo 1 kao instrument državne ekonomske pohtike kao i u pogledu na ulogu i organizaciju kredita u privredi, banke u so- ■ cijalističkom poretku imaju svoje naročito mesto i svoju : posebnu ulogu” (str. 27). Mislimo da je ovome vrlo teško > nešto prigovoriti i da je kritika kapitalističkog bankarstva, , gledano sa našeg aspekta, u osnovi, ispravna i odgovara, pored ostalog, Lenjinovoj kritici kapitalističkog bankarstva, Na osnovu učinjene kritike, prof. Vučković nalazi da soci- jalističko bankarstvo ima svoje osobine koje ga „razlikujui od kapitalističkog bankarstva”. Prof, Vučković kaže: „Onoc se razlikuje u dva osno\ma pravca: organizacijski i funkcionalno” (str. 27). Smatramo da je to razlikovanje sasvimr umjesno i da ne znači razlikovanje ~na bazi cmo-belo”, kako to apostrofira dr Vučić. Na osnovu razlikovanja kapitalističkog i socijalističkog bankarstva i konstatacije prof. Vučkovića da se kapitalističkoo bankarstvo razvijalo postepeno u ~sve moćniji privrednii faktor, težeći da zauzme monopolistički položaj nad indu-i strijom i bankovnim kapitalom” (str. 22.), kao i na osnovuir tumačenja monopolističke uloge i funkcije banaka, dr Vučić : zaključuje, po našem mišljenju neosnovano, da je ~Vučko-.-o vićevo poznavanje modemog bankarstva na Zapadu, čijuu je kritiku preuzeo, sasvim nedovoljno” (podv. P.,*! D.). Cini nam se malo pretenciozna ta ocjena, sa kojom ses? ne slažemo, kao ni sa konstatacijom da ~dr Vučković u nizutn

646

DR PAVAO DOMANCIC