Гледишта

vanja jednog simbola demokratije koji evolucijom našeg društva biva prevazilažen. Društveni položaj i uloga informisanja, sredstva i komukatora nije adekvatain klasičnom poimanju slobode štampe, slobode koju neko daje, garantuje i ograničava. Nije riječ, ovdje, čak ni o različitoj anatomiji tih institucija u buržoaskom i našem društvu, nego o jednom sasvim novom kvalitetu koji više ne podnosi staro ime i stare relacije svog položaja i odnosa u sklopu idejne i političke strukture društva. Zato smatram da bi novi zakon o štampi i drugim sredstvima informisanja (uslovno) trebalo da polazi od toga da svoju premisu „sloboda štampe” uskladi sa stvamim društvenim položajem i funkcijom informisanja kod nas. ... trebalo bi da zakon kojim se reguliše oblast informisanja ne polazi od slobode štampe, nego od radnog čovjeka, građanina i njegovih sloboda, prava i dužnosti u toi oblasti i u odnosu na nju. Polazeći od slobode štampe, polazi se, u stvari, od prava djelatnosti koja vrši funkciju informisanja, pa se onda određuju odnosi između te djelatnosti, s jedne strane, i društva i građanina, s druge strane. U društvu koje nije višepartijsko, a teži da postane nepartijsko, bilo bi, smatram, adekvatnije da osnovna premisa normativnog regulisanja djelatnosti informisanja bude sloboda, pravo i dužnost informisanja. ... Jasno mi je da bi ovakva polazna osnova otvorila mnoge nove probleme ili zahtijevala drukčije regulisanje do sada poznatih; ona bi zabtijevala, ne izmjene i dopune postojećeg Zakona o štampi i drugim vidovima informacija, nego donošenje sasvim novog. Za to se, u stvari, i zalažem.”

ODJEK br. 6/1968.

U napisu pod naslovom ~Razvoj, neravnomjemost, posIjedice” autom napisa AVDU HUMU postavljene su tri gm-

pe pitanja; prva gmpa odnosi se na pitanje pozicije inteligencije kod eas, zatim pitanje federacije kao socijalističke zajednice radnih Ijudi i kao zajednice ravnopravnih nacija i narodnosti, i treće pitanje o jugoslovenstvu nekada i sada. U okvim dmgog postavljenog pitanja o tome da li bi trebalo pravno stvamo menjati odnos između federacije i repubhke i u kom smem treba da se kreću eventualne izmene, Avdo Humo rekao je sledeće: „Neke dosadašnje funkcije federacije gube svoju realnu društvenu osnovu, kao što su prelivanje viška rada i raspodjele tog viška na nivou federaoije, centralističko planiranje itd. Samim time što već danas najveći dio viška rada ostaje neposrednim proizvođačima moraju se mijenjati forme draštva koje dmkčije raspolaže viškom rada i na dmgi naoin ga troši. A pošto se u okvim nacionalnih zajednica, odnosno repubhka, razvijaju u osnovi samoupravIjački dmštveni organizmi iz kojih potiču i svd integracioni mehanizmi u kojima se forraira materijalna osnova opšteg razvoja društva, i pošto se u tim organizmima ostvamju prava radnih Ijudi, utoiiko i odgovomost republika u rješavanju pitanja i problema radnih Ijudi postaje u samoupravljačkom draštvu veća i otvorenija. Dmgim riječima, razvoj samoupravljačke socijalističke demokratije istura potrebu za snažndjom afirmacijom nacionalnih individualiteta, koji se konstituišu kao integracione zajednice na samoupravljačkim odnosima. Zbog toga više nije svejedno oijednoj naciji, odnosno repubiici, kakav će položaj nacionalna ekonomija imati u jedinstvenom dmštveno-ekonomskom sistemu i zajedničkom tržištu. Pitanje ravnopravnosti i ravnopravnog položaja nacionalnih ekonomija na tržištu istovremeno je i pitanje ravnopravnog položaja radnog čovjeka i njegovog interesa da realizira princip nagrađivanja prema radu... U suštini, pitanje se svodi na to koliko odumire funkcija države u privredi i u neprivredniim djelatnostima, a gdje i na kojim mjestima ona osta-

685