Гледишта

svojine i raspodele kako se najčešće misli. Pod postojećim pretpostavkama oni su u njega već uključeni. Zato problemi koji na ovom području postoje nisu toliko ekonomske koiiko političko-psihološke prirode, na jednoj strani, i poresko-tehničke, na drugoj. Pri razmatranju prvog problema treba imati u vidu da uz jak tehnološki napredak i širenje društvene proizvodnje u poljoprivredi privatna svojina zemlje u perspektivi propada i da uz snažnu industrijalizaciju, koja posebno privlači mlade Ijude, sve više gubi društveni značaj koji je imala. Sto se tiče drugog problema, po svemu sudeći, treba priznati da je mehanizam oporezivanja, uprkos dvadesetogodišnjim naporima, sve drugo samo ne savršen. Njegovo usavr šavanje üblažilo bi akutnost prvog problema, a üblažilo bi i odnose nejednakosti unutar seoskog stanovništva. Sličan je položaj zanatlija. Institucionalno oblikovanje sadržine njihove svojine ovde ima ista sredstva kao u slučaju seljaka. To su poreski sistem i ograničenja, ovog puta ne obima zemljišne svojine, već broja zaposlenih i veličine kapitala. Proizvodnji seljaka slična je takođe i tehnološka karakteristika' njihove proizvodnje. Tipično je da je ona zaostala za razvojem odgovarajućih grana. U pogledu tržišne strukture postoji značajna razlika između njihove proizvodnje i proizvodnje seljaka. Dok je cena osnovnih poljoprivrednih proizvoda nezavisna od pojedinačnog seljaka (na čisto konkurentskom tržištu) i u velikoj meri nezavisna od domaće poljoprivrede kao celine, jer se ipak ravna po svetskim cenama, za zanatlije tržište predstavlja tipičnu oligonolsku konkurenciju. (Nastojanja iz proteklih godina da se ukine i ograniči ovaj privatnosvojinski element u našoj privredi je zato vodio ograničavanju broja zanatlija i time jačanju njihovog monopolskog položaja. Rezultati zanatske nolitike su odatle bili dvostruko negativni). Oligopolski položaj onesposobljava cenu kao faktor koji oblikuje društvenu svojinu u ekonomskom smislu. To omogućava realizaciju kamate na kapital, čim tehnologija nije sasvim ručna. Pošto je osnovni stimulator privatne zanatske proizvodnje, bar one koja premaša ručni rad, preduzetništvo na osnovu privatnog kapitala, verovatno je iedina altemativa take it or leave it. U sadašnjem položaju privatno preduzetništvo je verovatno delatnost koja se ne može ukinuti. U nastavku ću nešto reći o formiranju kapitala, što će takođe olakšati rasuđivanje o dohocima od kanitala, koje, po svemu sudeći, sem po cenu propadanja zanatske delatnosti, nije mogu će ukinuti. Možemo računati da će razvojem, posebno uvođenjem savremenije tehnologije u poljoprivrednu proizvodnju, osnovni stimulator i u njoj preći od zemljišne svojine na preduzetništvo na temelju privatnog kapitala.

541

ORUSTVENA SVOJINA KOLEKTIVNA I INDIVIDUALNA