Гледишта

predak integracije. Institucionalna filozofija kao specijaiizacija integralnog pogleda na svijet je u biti apsurd. Kao društvena činjenica, institucionalna filozofija predstavlja oblik društvene svijesti. Ali ono u čovjeku što postavlja pitanje vlastite egzistencije, što je ispunjeno bojazni i strahom, nije društvena svijest u čovjeku, nego ono po čemu postoji kao pojedinac. Izricanje životnog stava iz okvira institucionalizirane filozofije krije u sebi shvaćanje koje nije sadržano u onom što se proklamira, nego u nečem sasvim drugom u namjeri s kojom se to čini. Institucionalizirani filozof, mijenjajući informacije o nazorima, nije sam bez životnog nazora. Njegovo pravo osvjedočenje je u nihilističkom odnosu prema svim nazorima zajedno i u uvažavanju onih vrijednosti koje takvim nihilizmom može postići. Ako se proklamira jednakost da bi se time postigla izdvojenost, onda pravo osvjedočenje o vrijednosti nije jednakost, nego upravo suprotno, nejednakost! Onaj tko (prema Ničeu) postaje moćan propovijedajući preziranje moći, u biti ne prezire moć, nego nemoć. Institucionalizirani filozof ne može dati odgovor na pitanja zbog kojih nas filozofija uznemirava ili, kad ga daje, on ga ne daje time što govori, nego onim zbog čega to čini. Stoga, mada shvaćanje koje zastupa ima filozofsku dimenziju u smislu svoje stručnosti, i samo u njoj može biti korektno oboreno, to je ipak u cjelini bez vrijednosti za ono što nas uznemirava. Ove dvojnosti filozofije u suvremenom svijetu moramo biti svjesni. S\djest o njoj otvara nam jedinu našu mogućnost: individualnu pobunu. Ako je filozofija moguća samo kao institucija, ostavimo filozofiju jer nam ne pomaže! Ako je autoritet znanstvenog put naše orijentacije, ima dosta razloga da budemo nepovjerljivi prema ovlaštenosti njegovog pritiska. Ne možemo živjeti Ijudskim životom bez dovođen ja osobne odgovornosti u rizik postojanja. Naš otpor je stoga bunt opstanka, jedina mogućnost da se očuva puna Ijudskost. I koliko se više produbljuje, bit će više nade u trajanje vlastite duhovnosti. Stoga je tinjanje ove pobune u nama ujedno i neumoljiv pokazatelj pravog stanja naše duhovne situacije. JOSIP MARINKOVIĆ