Гледишта

iz kojih proističu precizni, ali najčešće neargumentisani sudovi. Objašnjenje redakcije „Gledišta” uz Fišerov tekst on etiketira Kao „pitijsito i maksunaino neprovokativno", zakIjućivši da napomena Redakcije da tekst „pruža podsticaje za razmišljanje o širem krugu problema”, implicira poređivanje zbivanja među omladinom Zapada i našom omladinom. Početni nesporazum između Fišera i Markusa nastaje u Markusovom tumačenju najvažnijeg pasusa u Fišerovom eseju. Fišer, naime, kaže: „Kod mlade generacije visokoindustrijalizovanog kapitaiističkog sveta ukrštaju se dve tendencije: sklonost ka prilagođavanju postojećem bez otpora, i potreba da se pobegne od diktature stvari, kroz eksplozivni, kroz bučni revolt. Oprezni mladi Ijudi činili su i čine veliku većinu. Ali mala manjina ’gnevnih mladih Ijudi’ predstavlja jezgro oko koga se okuplja budućnost. Prilagođavanje je prosečno ponašanje. U revoltu izrasta možda presudni tip sutrašnjice.” A Markus sve to kao neuk voćar kalemi na jedno drugo i mnogo drugojačije tlo, zaboravivši na prve reči u ovom pasusu, Koje je i izostavio u citiranju Fišera ispred svoga eseja. Dakle, i kod nas postoje (što je u suštini tačno mada u Markusovom tekstu biva predimenzionirano i nedozvoljivo uopšteno) oprezni mladi Ijudi, koji čine većinu, i gnevni, koji čine manjinu. Oprezne, prema Markusu, „treba i prepustiti prosjeku, konformizmu i njihovu pristanku na gubljenje samostalnosti i ponosa, jer je očito da ne možemo i ne smijemo biti zadovoljni; a svi stariji, svi od vlasti koji misle na budućnost, pozdravit će onu malu manjinu gnjevnih mladih Iju d i oko kojih se okuplja budućnost". U borbi za blagodati gnev n i otmeno prepuštaj u primat prilagođenima, mada bi, kako Markus kaže, ta grupa gnevnih mogla, ~s obzirom na svoj talenat, mnoso vještije uskočiti u postojeću utakmicu i dobiti je u srmslu blagodati gotovo sigurno, jer protivnici u toj trci bili bi im predstavnici prilagođavanja, tj. prosječnosti. Pa ipak, naši mladi gnevni Ijudi tone čine, i upravo ti koji to ne čine vjesnici su najdubljeg nastavljanja onih najljepših i najboljih stemljenja kako u nas tako i u svijetu. Oni su, bez sumnje, naša nova Ijevic a”. Konačno smo na početku: nova levica tobože postoji, ona je sastavljena od mladih gnevnika, pravih nonkonformista, onih koji se ne „prilagođavaju”. A šta je, u stvari, novo u toj novoj levici? Novo je samo to što je Markus ni jednog jedinog trena ne situira u ili uz Savez komunista. Ona je vrutak budućeg društva, a to što je nova ne znači podmlađena, već izmenjena. Dakle, po svoj prilici druga levica, a ne nastavak i sledbenik prve. Cilj „nove levice” ostaje istovetan ciljevima svake levice: boriti se za humano i srećno društvo slobodnih ličnosti. Markus zapaža da je jedan povelik deo naših intelektualaca faktički van najaktuelnijih društvenih previranja, videvši u njihovom nesvrstavanju njihovu punu slobodu. Proističe da bi se u „novu levicu” verovatno mogli reerutovati mladi intelektualci iz ređova „slobodne” inteligencije, dakle nesvrstane u bilo kakve sadašnje naše političke strukture. Jer

597

IDEJE I FIKS-IDEJE